Izvođenjem baletske predstave “Odustajanje” večeras će na Velikoj sceni Muzičkog centra Crne Gore početi sezona 2024/2025 Crnogorskog baletskog ansambla.
Predstava je produkcija Muzičkog centra Crne Gore rađena po motivima posljednjeg djela Miloša Crnjanskog ”Roman o Londonu” za koju je Aleksandar Ilić osmislio koreografiju, režija je povjerena Mariu Pavlu del Monaku, dok je originalnu muziku radio crnogorski kompozitor Dejan Božović.
Direktorica Muzičkog centra Isidora Damjanović napominje da je veoma važno da se uvežu umjetnici, te da je njena ideja bila da sve bude home made, te daje šansu domaćim kompozitorima, plesačima, scenografima, kostimografima.
“Što se tiče same ove predstave ‘Odustajanje’, ona govori zapravo o odustajanju, o subjektu koji ne želi da se prilagodi nekom drugom kulturološkom kontekstu, pa čak i na svoju štetu. Kroz ovu priču zapravo postavljamo pitanje o multikulturalnosti. Koliko uopšte mi želimo i koliko mi uopšte imamo kapaciteta da prihvatamo jeden dijametralno suprotni kulturološki kod od našeg. Tu je i naš odnos prema strancu, naš odnos prema tuđini, naš odnos prema nečem sa čim mi nismo srasli. O tome govori i ‘Odustajanje,’ to je ujedno jedna vrlo teška i dramatična ljubavna priča, ali i vrlo teška priča o čovjeku koji prosto ne želi da se mijenja”, otkriva Damjanović o samoj radnji ovog baletskog komada.
Za sve, pa i za balet publiku u Podgorici dodatno treba edukovati, s obzirom na to da su do otvaranja Crnogorskog baletskog ansambla imali rijetko priliku da prisustvuju ovakvim događajima. Ipak, raduje je što se za predstave koje radi Muzički centar uvijek traži karta više. Zato će ubrzo publika imati priliku da vidi još jednu, “Krcko oraščić”, koja će biti predstavljena uskoro.
“Plan je da premijera ‘Krcka” bude sredinom decembra, a onda ćemo od januara do ljeta reprizirati sve predstave koje smo radili. I to ne samo u Podgurici, već će iste imati priliku da vidi i publika u Bijelom Polju, Nikšiću, Pljevljima, ostalim gradovima. Sve će to imati i edukativnu dimenziju, jer nam je u planu da radimo i muzičke radionice sa školskim uzrastom, te da to bude ta neka naša misija da širom Crne Gore upoznamo publiku sa baletom”, obećava ona.
Petak je proteklih sezona bio rezervisan za Muzički centar i koncerte Crnogorskog simfonijskog orkestra, te se nadaju da će razvitkom publike u glavnom gradu Crne Gore i baletske predstave dobiti svoje češće termine.
“Balerinama i baletanima je potrebna scena skoro čitavu nedjelju prije igranja kako bi vježbali, i ne samo to mora se postaviti baletski pod, scenografija i ostalo. Treba vremena da se sve digne na noge, moramo još dopune u ansamblu da uradimo, a onda ćemo s vremenom, kad se popuni ansambl, razmišljati i o baletskom godišnjim repertoaru. Prije toga ipak moramo da stvorimo bazu. Trebalo je vremena da se urade sve ove predstave, da okupimo ljude, da stvorimo dinamiku rada. Iz godine u godinu sve to ide bolje, vodimo računa i o pedagozima koji dolaze da rade sa našim balerinama. Čim ljudi rade i čim su nečem posvećeni i vjeruju u to, rezultat je neminovan”, smatra Damjanović.
Raduje je što sve veći broj stručnih pedagoga ima priliku da radi sa članovima baletskog ansambla.
“To nam mnogo znači jer ne smije čovjek da bude samozadovoljan i da vjeruje da je to što on radi najbolje i jedino na svijetu. Svaki pedagog iz nekog novog ugla vidi vrline, ali i mane. I onda nas savjetuje šta trebamo da popravimo, na čemu trebamo da radimo i to je nama dragocjeno. Imamo dva puta godišnje gostujuće pedagoge i mislim da su djevojke zadovoljne jer oni rade sa njima tri, četiri sedmice, a to im puno znači”, kaže Damjanović.
Od početka osnivanja baletskog ansambla, neko ko je radio sa članovima istog je i koreograf Aleksandar Ilić. Ne krije da je članovima potrebno vrijeme da se edukuju, ali da Baletski ansambl MCCGA ima potencijal.
Baletsku predstavu “Odustajanje” igrali su ljetos u Budvi na Jadranskom festivalu igre, što je bio veliki korak.
“U pitanju je ozbiljan festival koji ima veoma edukovanu publiku koja zna šta da očekuje od izvođača, a igrati rame uz rame sa recimo zagrebačkim ili beogradskim plesnim ansamblima je velika stvar. A iznad svega je veliki uspjeh što smo mi na neki način odradili odličan posao. Predstava ‘Odustajenje’ je napravljena tako da nikako ne treba da se posrami, već sa istom možemo da odemo na bilo koji festival gdje ćemo se prikazati zaista u najboljem svjetlu, možda čak i bolje u odnosu na neke druge ansamble iz regiona”, pohvalio se Ilić, dodajući da igranje baletskih predstava mora imati kontinuitet.
“Ukoliko nemate prostor i kontakt sa publikom, onda čemu sve to što radimo? Mi možemo da provedemo naravno mjesece, godine radeći u sali, ali ukoliko nemamo scenu i mogućnost da demonstriramo to što radimo, mi smo da tako kažemo onda nevidljivi ili već u onome što radimo na neki način neoživljeni. Važan je kontinuitet i radi se na tome, pa se radujem što ćemo brzo nakon večerašnjeg nastupa imati sljedeći, a tokom rada na ‘Odustenju’, pripremamo novu premijeru, tako da to svakako govori, naravno, i o repertoarskoj politici Muzičkog centra te ćemo biti češće na repertoaru”, napominje Ilić.
Koreograf se osvrnuo i na to koliko je bilo teško jednu tako tešku priču donijeti kroz pokret:
“To je pitanje koje se uvijek nameće nama koji dolazimo iz, da tako kažem, neverbalne oblasti umjetnosti. Isto to pitanje postavljalo se još prije skoro 20 godina, koji su pitali kako će to moći da se uradi sa komadom ‘Ko to tamo peva’, te da se prenese u jedan plesni vokabular. Ta pitanja su nas učesnike, igrače sve vrijeme pratile kao veliko pitanje, ali smo napravili vjerovatno jednu od kultnih predstava koja se punih 20 godina izvodi bez jednog prestanka i uvijek sa punom publikom. Čak je potpuno promijenjen dva puta kompletan ansambl u baletu za ovaj komad”, prisjetio se Ilić i priznao da je tema “Odustajanja” bila teška i kompleksna.
“To što je teška i kompleksna ne znači da nije atraktivna za današnje vrijeme. Naprotiv. Mi smo se na neki način upravo vodili, ajde, tako da kažemo, aktuelnošću stalnog izgnanstva ljudi, nesnalaženja modernog čovjeka u savremenom svijetu i ono što je naravno iznova, na žalost uvijek aktuelno, to je otvaranje novih ratova i zaraćenih područja širom svijeta. To su sve na neki način bili inputi koji su nama pomogli da gradimo našu priču i od nje stvorimo neku našu sliku u odnosu na djelo Crnjanskog”, objasnio je Ilić.
Komponujući muziku za Baletsku predstavu “Odustajanje”, Dejan Božović je prošao kroz razne žanrove, te ih uklopio tako da korespondiraju sa emocijom koja se dešava na sceni.
“Smisao rada na baletu jeste takav što morate napraviti pravi pristup, konkretno ovoj prestavi koja u suštini predstavlja savremeni balet. Međutim, radnja baleta je smještena na početak 20. vijeka, a u 20. vijeku mi znamo da je bila prilično aktuelna orkestarska muzička aktivnost i mnogi kompozitori iz tog vremena, konkretno mislim na engleske kompozitore, radili su muziku za velike orkestre. Mnogo sam vodio računa o tome kakav je dah tog vremena i kakav je zvuk bio prisutan u tom periodu dok je ova radnja nastajala i pokušao sam da kroz svoju neku imaginaciju dočaran to vrijeme koristeći veliki simfonijski orkestar. Ali, kao što sam i rekao, savremeni balet zahtijeva i neke druge zvučne situacije koje podržavaju radnju i koje doprinose da utisak baletske predstave bude mnogo veći, pa sam se služio i savremenom muzičkom tehnologijom. Takođe, koristio sam sintisajzere, semplere i druge uređaje koji mogu da podržavaju tu radnju i da stvore tu muzičku sliku koja utiče na kompletan utisak baletske predstave”, objašnjava Božović koji je koristio obou, ali i violinu da dočara neke emocije.
“Muzika traje nekih 56 minuta, a oboje sam koristio u tom dijelu koji predstavlja taj klasični pristup tom muzičkom svijetu i on jeste u tim djelovima vodeći instrument. Međutim, nije samo oboa, i violina ima svoj ulogu u određenim segmentima kompletne muzike za balet”, otrkiva Božović, kojem je prethodno iskustvo u primijenjenoj muzici pomoglo da maksimalno iskoristi orkestar.
“Kroz razne forme, pozorišne, ali i dokumentarne i animirane filmove koristio sam različite grupe instrumentata koje mogu da se povežu sa ovom pričom. Gledajući predstavu i razmišljajući o sadržaju dijela, stvarao sam neku sliku koja je mene motivisala i pokrenula da se rađaju u meni neke ideje koje će biti povezane sa pričom na najbolji mogući način. Takođe, morao sam da vodim računa o svim tim delikatnim situacijama koje su zadesile glavne junake ove baletske predstave, pokušao sam da kroz određenu instrumentalnu formu i instrumente dočaram to neko unutrašnje stanje, unutrašnji duh i osjećaj pripadnosti ili nepripadnosti određenoj sredini, onda lomovima o smislu života, odustajanju, neodustajanju i svim tim segmentima koje su učinile da se ta kompletna slika i priča i narativ baleta sa mojom muzikom stopi u jednu dobru poruku da prosto gledalac ima taj pravi utisak koji će da učini da ta priča zaživi u njihovim glavama i njihovim srcima”, kaže Božović, te dodaje da će dvije kompozicije iz baletske predstave nastaviti da žive i kroz druge projekte koje će raditi, a jedan od njih publiku očekuje 8. novembra kada će biti organizovano u Muzičkom centru Crne Gore i njegovo autorsko veče.
Bonus video:
