U galeriji “Roman Petrović” u Sarajevu organizovana je izložba crnogorske slikarke Olivere Eraković pod nazivom “Liberte”. Posjetioci su tokom 20 dana, koliko je trajala izložba, imali priliku da vide radove umjetnice koja je prepoznata po jakim kontrastnim bojama koje su povezane kroz crtež.
Njena umjetnost je iskrivljena slika savremenog života, a grafitima povezuje slikovno i verbalno. Posjetioci su mogli i da se uvjere da umjetnica izložbu, na kojoj je prikazano 30 slika ulje na platnu, nije slučajno nazvala “Liberte” (sloboda).
“Moja slika je čista sloboda. Ja sam u procesu rada potpuno slobodna, svoj na svome. Bavim se onim što je moj izbor. A, umjetnost je moj izbor. I kroz moje slike govorim o slobodi življenja. Ta sloboda je posmatranje života otvorenih očiju, sa svim njegovim nedaćama i lijepim trenucima koje život nosi. Slika na kojoj se nalazi grafit ‘liberte’ je figura koja široko otvorenih očiju posmatra život”, kaže za “Vijesti” slikarka koja voli da se igra sa bojama i naivno vjeruje da će umjetnost promijeniti svijet.
Naivnost je odlika djeteta, a Eraković ne dozvoljava djetetu u sebi da odraste. Suviše je ozbiljna da bi se tako lako odrekla te privilegije.
“Moje slike prate i tekstualni zapisi koji često proizlaze iz mojih realnih iskustava. Tekst ukazuje na smijeh kroz koji stvari vidimo jasnije i ne mora uvijek da bude zabava. On je i kritika. On predstavlja samo jedan od slojeva djela, a ispod njega može da se nalazi nešto što se odnosi na suštinu koja je nedokučiva. Prisutnost dječjeg crteža ukazuje na naivnost. Kako bi rekao Vojo Stanić: Naivnost je osobina djeteta, i srećom postoje ljudi koji su isuviše ozbiljni da bi sebi dozvolili da tu naivnost izgube”.
Slikarka ističe da najbliže paralele nalazi u karakterističnim odrednicama pop arta, koji joj je bio interesantan kroz istoriju umjetnosti kao umjetnički pravac.
“Na svoj način dočaravam određene životne trenutke koje predstavljam već prepoznatljivim koloritom, kombinacijom teksta, grafita i crteža. Odslikavam ljude i njihove ćudi, povezujem verbalno i slikovno i portrete komponujem na slikama kao da su isječeni iz filmske trake. Preko rascjepkanog prostora posmatranog kroz samosvojnu optičku prizmu, stvaram novu realnost otuđenih, usamljenih, izolovanih jedinki, koje osim vizuelne identifikacije dešifruju znakovi i simboli. Likovi koji se ponavljaju svjesno ili nesvjesno, postaju simboli koji imaju duboku pozadinu i reflektuju stavove i razmišljanja”.
Njena umjetnost je otvorena, a njena snaga dolazi iz interakcije sa posmatračem, iz želje da ne daje odgovore, već da postavlja pitanja koja navode publiku na razmišljanje.
Izložbu u Sarajevu, koju je organizovala galerija “Roman Petrović”, koja djeluje pri Udruženju likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, otvorio je novinar Dževdet Tuzlić.
“Ta svojevrsna ‘brutalna ljepota’, ta potreba da slikar ne teži ozariti lica gledatelja nekakvim skladnim savršenim linijama i koloritom, već filozofijom slike, nečega što oku posmatrača nudi izazov. Kod Olivere je jedan svojevrstan spoj crteža, slike, stripa, filmskog kadra, ekspresija koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim”, kazao je Tuzlić.
Primijetio je u pristupu slikarke dječiju naivu kojom autorka, kako je kazao, kao da želi da “oslobodi gledatelja pomisli kako je došao u svijet umjetnosti koji ne razumije”.
“Već baš obrnuto, da je došao u prostranstva koja su mu bila bliska, da su i sami crtali, a njihovi roditelji ljubomorno čuvali po ladicama, zapisujući datume sa zadnje strane kako bi poslužili za slatka sjećanja na bolju prošlost. I zato me ne čudi da je, primjerice, na mostarskoj postavci Olivera posezala za crtežima svoga sina. Tu umjetnica pronalazi podlogu i dokaz mesijanske uloge umjetnosti koja će spasiti svijet. Svi mi znamo da neće, ali želimo vjerovati”, istakao je Tuzlić.
Prema njegovim riječima, odraz snažnih i upečatljivih boja u našem oku utiče na donošenje različitih zaključaka o značenjima, o svijetu koji živimo, o njegovoj dvojnosti, nesavršenosti, o političkoj zbilji...
“U svijetu okovanom mnogim stegama, zabranima, limitima, preponama, zaprekama... izložba pod naslovom ‘Liberte’ nudi sasvim drugu perspektivu - prostor je nadahnuća upravo slobodom”, poručio je Tuzlić.
Prema riječima Ljiljane Zeković, istoričarke umjetnosti, Olivera pripada slikarima urbazona, a njeno slikarstvo je svijet u malom, sveden na tijesnu korelaciju strukturalnih elementa, konceptualnog diskursa i semantičkog ekvivalenta.
“U čudesnom svijetu Olivere Eraković sve je moguće i sve ima svoj raison d’ être. Sloboda izražavanja, kreativne vrijednosti, a prije svega ozbiljan pristup i senzitivna nota u relizovanju djela ukazuju na umjetnicu koja smijelo otvara vrata prema novim stvaralačkim prostorima”, istakla je Zeković.
Olivera Eraković je u Trebinju završila Akademiju likovnih umjetnosti, odsjek slikarstvo, u klasi prof. Marka Musovića. Magistrirala na je na AGRFT u Ljubljani, smjer kostimografija u klasi prof. Janje Korun, a trenutno je doktorandkinja na Univerzitetu u Ljubljani u klasi prof. Janeza Bogataja na temi “Savremena kreativna interpretacija crnogorskog pripadnosnog kostima”. Zaposlena je kao kustos-muzejski savjetnik u JU “Muzeji i galerije” Nikšić, a angažovana je kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica.
Samostalno je izlagala u zemlji i inostranstvu, a kao kostimografkinja je radila kostime za brojne pozorišne predstave istaknutih reditelja. Sarađivala je kao kostimografkinja sa rediteljem Veljkom Bulajićem na filmu “Bijeg do mora”.
Bonus video:
