Berlin. Berlinski zid. To je uglavnom prva asocijacija na pomen glavnog grada Njemačke. Danas, 26 godina od rušenja, zid koji je u dužini od preko 150 kilometara u periodu od 1961. do 1989. godine grad dijelio na Istočni i Zapadni, postaje turistička atrakcija. I danas u suvenirnicama možete kupiti djelić zida. Kažu, imaju sertifikat da su u pitanju originalni ostaci...
Tokom nedavne posjete Berlinu, jednom od najmlađih evropskih gradova, gradu razvijenom krajem 12. vijeka, a danas gradu drugom po veličini u Evropskoj uniji, u samo dva dana uspjeli smo obići manje-više sve što bi jedan turista trebalo da vidi: Ostrvo muzeja, Brandenburška vrata, zgradu Njemačkog parlamenta (Rajhstag), TV toranj na Aleksandar placu, muzej žrtava Holokausta, nekadašnji granični prelaz Čekpoint Čarli, posjetili izložbu ljudskih tijela, vozili se željeznicom, šetali...
A opet, najjači utisak na mene ostavilo je zelenilo grada. I što sam uspjela vidjeti kako izgledaju berlinske urbane bašte.
U Berlin sam otišla kao gost NVO Green Home, sa 10 crnogorskih studenata, koji su, nakon dvodnevne posjete tom gradu, nastavili dalje put, kako bi upoznali Evropu. Studenti su još na putu, a ja sređujem utiske i iznova u glavi vrtim slike iz Tiergardena i vrtova iz centra grada.
Tiergarden je najveći i najpopularniji park u Berlinu. Na jednom kraju tog nekadašnjeg lovišta, nalazi se najstariji zološki vrt, poznat i kao najbogatiji zoološki vrt na svijetu sa 14.000 različitih životinjskih vrsta. To je isti onaj zološki vrt na čijem jednom kraju se nalazi željeznička stanica iz knjige „Mi djeca sa stanice Zoo“, u kojoj Kristijana Felšerinov, i sama uživalac droge, opisuje sudbine djece narkomana.
Kroz Tiergarden park možete šetnjom, biciklom, ovdje možete uživati ležeći u travi, ili na obali nekog od brojnih malih jezera.
Stanovnici Berlina uživaju u aktivnostima na otvorenom i rado nedjeljom odlaze na izlet, igraju fudbal, uživaju u šetnjama, vožnji bicikla, jogi, čak i klizanju, kada u zimskim mjesecima mala jezera u parku usljed niskih temperatura zalede.
Berlin je grad sa 44 odsto zelenih površina, koje uključuju prostor za rekreaciju, poljoprivredno zemljište, šume, jezera i vodene tokove.
Gradske vlasti su u strategiji razvoja Berlina, postavile nekoliko zadataka, koji se odnose na zelene površine. Jedan od njih je očuvanje bogate hortikulturne baštine. Dobar dizajn koji uključuje parkove, gradske trgove i ulice, kako se navodi u dokumentu, pruža ogroman potencijal za nove otvorene prostore za rekreaciju stanovnika i posjetilaca Berlina.
Još jedan zadatak koji su vlasti glavnog grada Njemačke postavile jesu ekonomski isplativi otvoreni prostori i javne površine.
„Otvoreni prostori nisu samo lijepi pejzaži. Oni mogu da budu ekonomski isplativi, mogu da budu mjesta gdje će se građani baviti poljoprivredom, vrtlarstvom“.
I da, grad Berlin posljednjih desetak godina doživljava pravu transformaciju kada je u pitanju urbano baštovanstvo. Godine 2002. u Njemačkoj je bilo osam urbanih vrtova. I nijedan u Berlinu. A 11 godina kasnije, u avgustu, 2013, u Berlinu je registrovano više od 100 urbanih vrtova, ne računajući tradicionalne, školske... bašte, pa je taj grad zovu i međunarodnim glavnim gradom urbanog vrtlartsva.
Nisu svu koji brinu o takvim vrtovima profesionalci. Među njima ćete sresti i mlade ljude, odrasle u gradovima, nenaviknute na motiku. A ipak, danas rado obilaze svoj raj na zemlji, razmjenjujući iskustva i znanje sa drugim urbanim vrtlarima.
Jednu takvu baštu sam u gradu otkrila slučajno. A bila mi je sve vrijeme ispred nosa.
Kako u projektu „Putujemo u Evropu“, osim crnogorskih, učestvuju i studenti zemalja regiona, za njih su, prije puta, organizovani susreti i radionice, koji će ih pripremiti za moguća zajednička putovanja, gdje će oni koji su ranije putovali, ispričati svoja iskustva i posavjetovati ostale šta da vide, gdje da spavaju... u gradovima koje izaberu za svoje destinacije. Okupljanja studenata su organizovana u Centru za umjetnost i urbane studije. Tek sam drugog dana, prilazeći Centru, primijetila djevojku koja zaliva baštu, u neposrednoj blizini zgrade. I tu mi je kliknulo!
U nekadašnjoj zgradi željeznice, danas se okupljaju umjetnici, kreativni mladi ljudi, a u njenoj okolini je jedna od berlinskih urbanih bašta. Bijaše svega u njoj – kupine, paradajz, krastavac, tikvice, suncokreti, začinsko bilje...
Za razliku od te bašte, u kojoj su biljke dijelom zasađene u zemlji, dijelom u pokretnim kontejnerima, u Berlinu postoje i isključivo mobilne bašte.
Jedna od takvih je Princezinengarten, u berlinskoj četvrti Krojzberg.
U njoj nijedna biljka ne raste direktno iz zemlje – sve je zasađeno u saksijama, kutijama... To znači da članovi zajednice mogu da premjeste čitavu baštu po isteku zakupa, jer je u bašti moguće zakupiti komad zemlje, ili ako grad odluči da proda zemlju na toj lokaciji.
Bašta je nastala u ljeto 2009. godine, kada su stotine volontera nekada prazan i neiskorišten trg, veličine fudbalskog stadiona, pretvorili u mjesto gdje se danas, bez upotrebe pesticida, proizvodi organsko začinsko bilje, voće i povrće.
Projekat je pokrenula grupa Nomadiš grun (Zeleni nomadi), koja danas ima 25 stalno zaposlenih, a zarađuje prodajom proizvoda iz bašte, kao i pružanjem konsultatskih usluga onima koji žele da izgrade slične vrtove u Berlinu...
Osim što se u urbanim baštama proizvodi zdrava hrana, rezultat sličnih projekata, kako navode iz Nomadiš grun organizacije, biće povećana biološka raznolikost, manja koncentracija CO2 i bolja mikroklima.
„Ovakva mjesta biće neka vrsta mini utopije, mjesto gdje može nastati novi stil urbanog življenja, gdje ljudi mogu da rade zajedno, opuste se, komuniciraju i uživaju u domaćim proizvodima“.
Još jedna urbana bašta nikla je na dijelu aerodroma Tempelhof, koji je korišten u periodu između 1948. i 1949. godine, u akciji poznatoj kao Berlinski let. U to vrijeme, tadašnji SSSR je blokirao zone grada koje su kontrolisale zapadne sile, a na predlog Harija Trumana, okupirani Berlin je snabdjevan vazduhom.
Na mjestu gdje su nekad slijetali i odakle su polijetali avioni, mještani danas sade voće i povrće.
Zanimljiv je i projekat koji je pokrenulo lokalno stanovništvo, porijeklom iz deset različitih zemalja. Ta međunarodna urbana bašta prostire se na više od 3.000 kvadratnih metara, u Centru za životnu sredinu, u centru grada, gdje djeca i mladi o životnoj sredini i baštovanstvu uče kroz praktičan rad – oni učestvuju u okopavanju, sijanju, oni plijeve baštu i, na kraju, uživaju u plodovima. U ovom centru postoje i pčelinjaci, pa djeca i mladi mogu da nauče i o uzgoju pčela.
Za one kojima je Berlin daleko, prva lekcija o urbanim baštama može biti i posjeta jednoj takvoj u naselju Mareza, u Podgorici. Simbolično, iz mjesta gdje je živio bivši gradonačelnik, koji me asocira na betonizaciju grada, kreće i priča o prvoj crnogorskoj urbanoj bašti – Ekologika.
U bašti je desetak stalnih baštovana, koji ovih dana ubiraju plodove svog rada. Iako baštu ponekad posjete oni koji samo žele da se fotografišu sa kozama, „jer im je to kul“, i ništa ne rade u bašti, osnivač Aleksandar Novović očekuje da će se i to promijeniti. Ko ne bi volio da pojede zdrav, neprskan proizvod? Sjećate li se uopšte kako mirišu domaći paradajz i krastavac?
Nadam se da naši zidovi nisu veći od Berlinskog...
Bašte koje posluže i za proizvodnju hrane...
Bašte poput onih u Berlinu mogu biti mjesto gdje će oni koji obroke traže po kontejnerima, dobiti mogućnost da proizvedu hranu za sebe.
O tom konceptu nedavno je pisala Aleksandrina Vujačić, dizajnerka permakulture i dipl. inženjer elektrotehnike.
U tekstu objavljenom na blogu cemovsko.me, ona je navela primjere poput Havane, gdje je pet godina od početka realizacije programa bilo 26.000 urbanih vrtova, na osam odsto površine, na kojima je Havana proizvodila 540.000 tona hrane.
„Danas Havana ima 60.000 urbanih vrtova, osiguravajući prosječno 60 odsto ukupnih prehrambenihpotreba stanovnika. U Havani urbana poljoprivreda zapošljava 17 odsto stanovništva (384.000 ljudi) i ima izuzetnu podršku lokalnih vlasti“, navodi Vujačić.
Jedan od najrazvijenijih sistema urbanih vrtova u svijetu, dodaje ona, ima Montreal, u kojem oko 100 vrtova sadrži oko 8.000 parcela, raširenih na 26 gradskih kvartova, odnosno na 250.000 kvadrata. U projekat je uključeno preko 10.000 ljudi.
Britanija ima oko 200.000 parcela i taj prostor se stanovnicima ustupa na korišćenje u svrhu proizvodnje hrane. Na parcelu se čeka red i nema svako tu sreću da je može dobiti.
Galerija
Bonus video:
