Da li ste ikad naišli na jednu od onih šaljivih fotografija mačke koja se ogleda u velikom ogledalu i u njemu kao svoj odraz vidi moćnog lava? Kod djece se, nažalost, samopouzdanje ne podrazumijeva.
Ono se stieče, gradi i razvija, a upravo ste vi, roditelji, njegovi glavni pokretači
Roditeljska uloga veoma važna
Samopouzdano dijete je komunikativno, radoznalo, spremno na saradnju. Lako sklapa poznanstva, ne boji se da izrazi svoje mišljenje i zna sa strašću da se založi za ono u šta vjeruje. U preprekama vidi izazove, a sebi postavlja, uglavnom, vrlo visoke zahtjeve.
Ono je optimistično jer se dobro osjeća u svojoj koži pa samim time ima dobar smisao za humor, što ga čini i omiljenim u društvu vršnjaka. Iako je upravo takvo dijete san većine roditelja, apsurd je što roditelji često nemaju svijest o tome koliko je važna njihova uloga u razvijanju djetetovog samopouzdanja.
Provjera
Testirajte samopouzdanje svog djeteta! Pitajte ga bi li željelo imati prijatelja sličnog sebi. Potvrdan odgovor pokazuje da ima dobar doživljaj sebe i određeno samopoštovanje. Ili ga pitajte kako zamišlja svoju budućnost kada bude odrasla osoba. Što je njegova zamisao maštovitija, svjetlija i bolja, to je i lični doživljaj sebe bolji jer dijete vidi sebe kao nekoga ko upravo takvu budućnost zaslužuje.
Kako podstaći samopouzdanje djeteta?
Konstruktivnom pohvalom! Nekad se vjerovalo da pojedina djeca bolje reaguju na kazne, a neka na pohvale, odnosno da, zavisno od karaktera djeteta, treba više primjenjivati jedno ili drugo. Danas pouzdano znamo da su pohvale pokretač samopouzdanja za svu djecu, bez obzira na njihov karakter ili temperament. No nisu sve pohvale jednako poželjne.
Konkretnom, konstruktivnom pohvalom pokazujete da ste primijetili određeno djetetovo ponašanje ili osobinu, da želite to da podržite i time motivišete dijete na slično ponašanje i ubuduće (Odlično si pospremio svoj radni sto, Divna je kućica na tvom crtežu…).
Za razliku od ovih pohvala, onim nekonstruktivnim i generalnim ne podržavate ni ponašanje ni osobinu (na primjer: Baš si ti dobar mamin dječak) ili kada dijete opterećujete svojim visokim očekivanjima koje ono možda ne može da ispuni (na primjer: „Znam da ćeš biti odličan na matematici”).
Cijenjeni psiholog Steven Gros tvrdi da djeca koja su navikla na generalne pohvale postižu lošije rezultate u školi. Osim toga, djeca koju na ovaj način hvale postaju nesretna jer se osjećaju kao da ne mogu ispuniti lažna očekivanja svoje sredine. Stoga, budite uvijek konkretni prilikom davanja pohvala.
Pohvalite trud
Ne zaboravite da su i uložen trud i vrijeme vrijedni pohvale, a ne samo postignuti rezultati. Psiholozi s američkog fakulteta Kolumbia napravili su istraživanje na 128 učenika starosti od 10 i 11 godina.
Prilikom rješavanja matematičkih zadataka jednoj grupi učenika davali su komplimente: „To je veoma dobro, ti si stvarno pametan…”, a drugima su govorili: „To je veoma dobro, stvarno si se potrudio...”. Kada su obje grupe riješile svoje zadatke, pokazalo se da su značajno bolje rezultate ostvarili učenici kojima je govoreno da su se potrudili.
Zašto je to tako? Ako nemate sluha da pohvalite trud, često izostanu i rezultati jer samo konstruktivna pohvala motivišr dijete da se trudi još više.
sensaklub
(nastavak u narednom broju)
Bonus video:
