Poznato je da dječja usta ne lažu, odnosno da mališani kažu ono što misle, pri čemu mogu da budu vrlo surovi i da uvrijede svog vršnjaka u igri ili školi. Zato bi trebalo da što prije naučite vaše dijete verbalnoj samoodbrani.
"Što ranije naučite dijete verbalnoj samoodbrani, to bolje za njega. Na uvredu, etiketiranje, kritiku, dijete mora da kaže vršnjaku da mu to smeta. Ali, ako to izgovori mirnim, stidljivim glasom, to neće spriječiti malog nasilnika da ga i dalje maltretira. Zato ga, kao na času glume, naučite da zaustavi nasilnika svojim stavom, glasom i ozbiljnim izrazom lica, može i da vikne 'prestani to da radiš, užasno mi smeta'. Ako ga to ne zaustavi, može da se okrene i ode, da se fizički udalji od onoga ko ga vrijeđa ili da se obrati vama ili nastavniku", savjetuju pedagozi roditeljima.
U zavisnosti od situacije dijete mora da nauči koji su mu načini samoodbrane na raspolaganju, to je nešto što je na roditeljima, jer dijete u školskom uzrastu neće naučiti niko drugi osim roditelja.
Nenasilno rješavanje problema
Naučite dijete da svoje sukobe rješava nenasilnim putem. Razgovarajte o različitim situacijama koje može da prepozna u svojoj svakodnevici i dajte mu instrukcije kako bi trebalo da se ponaša. Nemojte pri tom govoriti da ne smije nikada da se suprotstavlja, na primjer, učiteljici ili baki i djedu, a ostalima može jer tako kod djeteta formirate dvostruke kriterijume koji će ga samo zbuniti. Kada je dijete zbunjeno, ono u potencijalno opasnim situacijama ne zna kako treba da reaguje.
Samopouzdanje
Najbolja prevencija nasilja jeste samopouzdanje. Naime, svakom nasilniku je potrebno dijete koje će ćutati i trpjeti ono što mu se događa. Dijete koje je samopouzdano nikada nije laka žrtva.
Razgovarajte
Nemojte čekati da se nasilje dogodi da biste razgovarali sa svojim djetetom o tome. Takođe, nemojte čekati ni da se dogodi njemu. Pitajte dijete koliko se često to događa u njegovoj školi, da li je nekada bio prisutan, kako se osjećao, šta je uradio, da li su se umiješali nastavnici... Važno je da ono razumije i koliko je štetno ukoliko prisustvuje nasilju nad nekom drugom osobom, a ne čini ništa da pomogne. Pri tom, pozivanje pomoći je najčešći i najpoželjniji način pomoći, a ne lično "ulijetanje" u neki fizički sukob.
Fizička samoodbrana
Objasnite djetetu da u slučaju kada je fizički ugroženo treba da se ponaša na odgovarajući način. Na primjer, ukoliko je u mogućnosti, najbolje je da, kada prepozna takvu situaciju, odmah ode. Zatim, umjesto da hoda, bolje je da trči i to u pravcu u kome ima drugih ljudi. Ako je potrebno, važno je da o nasilnoj osobi upozori nekog odraslog. Ukoliko odlazak ne postoji kao opcija, jer je dijete već u fizičkom sukobu sa nekim, treba da zna da je udarac laktom u stomak (kada ga neko drži sa leđa), veoma bolan, ili šutiranje u cjevanicu, ili zavrtanje malog prsta, prenose Nezavisne.
Bonus video:
