Premijer Srbije Aleksandar Vučić na pitanje novinara Tanjug koga najviše "sluša", osim sebe, čije savjete cijeni, odgovara da ne voli pretjerano improvizacije, te da nije poput proslavljenog crnogorskog fudbalera Dejana Savićevića, već da je više tip Vladimira Jugovića, Savićevićevog saigrača iz Crvene zvezde i reprezentacije Jugoslavije.
"Nisam poput Savićevića, on je bio velemajstor, ja sam više tip Jugovića, dakle da bude apsolutna disciplina", odgovorio je Vučić.
Dodaje, međutim, da cijeni sve ljude, i one u njegovom timu u vladi, gdje, kaže, najveći broj ljudi i nisu članovi stranke koju vodi i koju voli, ali ih sluša.
Ali, sluša i neke druge...
"Ljude za koje vidim da žele da pomognu i mnoge ekonomiste, pravnike, pa slušate savjete od Đuričina do Vladete Kostića, širok je dijapazon ljudi koje slušate i koje želite da čujete, da saznate šta su htjeli da kažu i da razumijete njihove poruke. A, kako ja da ne slušam jednog Šredera ili Guzenbauera ili Helmuta Kola".
On je kazao i da je "srećan što je u spomen sobi u kasarni u Nišu mogao da vidi da neko vodi računa o Srbima koji su poginuli u NATO agresiji, što su njihova imena tu, što nisu zaboravljena, iako sve to radimo stidljivo, i dalje se svoje sjenke plašimo".
U razgovoru za Tanjug o tome zašto se Srbi ustručavaju da iskažu nacionalno osjećanje i samopoštovanje, onako kako to čine neki drugi narodi, i da li je to zato što se osećaju poraženim, premijer Srbije primjećuje da tu Srbi imaju jedan veliki problem:
Zato, kaže, uvijek i insistira da zajedno sa Republikom Srpskom, uvijek i u svakom trenutku obilježavaju važne istorijske datume.
"Jer, neko nas je kao motkom utukao u glavu da ne smijemo da govorimo ni ko smo, ni šta smo, jer, kad god bismo to izgovorili bili bismo omalovažavani i ismijani", rekao je Vučić.
Taj pritisak, prema njegovim riječima, postoji već 25 godina i nevažno je da li su izgubili za pregovaračkim stolom ili su izgubili rat.
Rezultat je, tvrdi, isti:
"A, to je da smo poraženi", kaže srpski premijer.
"I zato, kao poražena zemlja, trudom, radom i ogromnom energijom moramo da "se vratimo", da idemo hitrim i umjerenim koracima napred", kaže predsjednik srpske vlade, uvjeren da, "ako budemo bili svjesni toga, malo ko može da nas zaustavi, te da Srbija ima budućnost i to dobru budućnost".
A na pitanje kako gleda na to što i njemu lično i dalje prebacuju, posebno u stranim medijima, njegovu političku prošlost, odnosno promjenu političkog koncepta sa kojim je ušao u politiku i onog sa kojim sada ostvaruje rezultate, Vučić podsjeća:
"Rezultati koje imamo, a koji su za jednu političku partiju najbolji, apsolutno najbolji od uspostavljanja višestranačkog sistema, nisu zasnovani ni na populističkoj, ni na nacionalističkoj, niti na socijalnoj demagogiji, nego na teškom radu i ozbiljnom poslu".
Dodaje da je najbolje i najjeftinije učiti na tuđim greškama, mada nekad nije loše naučiti nešto i na svojim.
"Pogriješite, šta ćete. A, ti što su bezgrešni, čitaju vam bukvice, znaju tačno da je Vučić 17. marta 1994. godine rekao toi i to, a 18. januara 1995. to i to...A oni su bili čistunci i mnogo pametni i sve su znali. Isto kao što znaju sve i danas. Samo da urade ne umiju ništa. I da naprave ne umiju ništa, a od njihovog moralnog čistunstva, doveli su nam i Kuršumlijsku i Vranjsku banju u ovu situaciju i doveli su nas na rast od minus 3,6 BDP-a, a taj Vučić koji ne može da se mjeri s njima i ne može nikom da drži moralne pridike doveo nas je do plus 2,7", zaključio je premijer Srbije.
Šta mu je cilj, koji je to rezultat posle kojeg bi se osećao kao pobednik i mogao onda da kaže "to je to, sad mogu drugi", o tome u razgovoru za Tanjug kaže:
"Mislim da je to apsolutno važno pitanje...Da biste imali ozbiljne planove, morate da imate stvarne i velike snove. A, ja imam san o ekonomski uspešnoj, uređenoj, bogatijoj, neće biti bogata, ali bogatijoj Srbiji.
"To znači uređenije institucije, lepši gradovi, lepše bolnice, uređenije škole", dodaje.
Ponosan je, kaže, na to što gotovo da nema fabrike koja sada radi, a da nema neke njegove zasluge u tome, zbog čega veruje da će kasnije, jednog dana "neko pametan da kaže - ej, ajde to da sačuvamo i da imamo neku novu energiju"...
"Eto, tada će Srbija da bude potpuno normalna zemlja", uveren je.
A kada se završi radni dan, kad ode kući, šta ga i dalje brine...?
Kaže da ne strahuje ni od čega, ali da se sekira što je svestan da je i tog dana izgubio mnogo vremena na deo nevažnih sastanaka koji padaju u "must do it", u obavezni deo, a da se nije dovoljno posvetio strateškim pitanjima i problemima.
"To sam naučio od mojih prijatelja, i od Šredera, i od Guzenbauera, o tome mi je govorio čak i Toni Bler za svoj drugi mandat, da je tek u kasnijem periodu razumeo da te manje i sitnije stvari mora da prepusti drugima, a da se bavi samo velikim, strateškim stvarima...".
"Ja još to ne mogu sasvim, iako sam deo toga počeo da menjam. Ne mogu još to da ukalupim na taj način, ali nadam se da ću uspeti", zaključio je predsednik srpske vlade.
Bonus video:
