Beogradske "Večernje novosti" pišu da su iz dva kredibilna izvora dobile informaciju da se iza prodaje Avala filma krije Bogoljub Karić.
Naime, izvori "Novosti" kažu da je Karić na početku priče o privatizaciji "Avala filma" svojim najbližim saradnicima kazao da će pazariti nekada najveću jugoslovensku filmsku kuću, da s njom, a posebno zemljištem u njenom vlasništvu, na izuzetnim beogradskim lokacijama, ima velike planove.
Zbog situacije u kojoj se već godinama nalazi (optužnica za navodne pronevjere u "Mobtelu"), Karić se odlučio za posrednu trgovinu, odnosno našao je povjerljivog čovjeka koji je nedavno osnovao firmu "Filmski put" (Filmvej), prijavio se na konkurs, položio novac i na kraju kupio "Avala film", pišu "Novosti".
Beogradski denvnik dalje navodi da u Agenciji za privredne registre Srbije stoji da je vlasnik "Filmskog puta" izvjesni Mišel Babić, s mjestom stanovanja u Parizu, ali se ispostavilo da je spomenuta firma pod hipotekom koju kontroliše taksista iz Pančeva, Saša Ćorović.
Izvori "Novosti" tvrde da je Ćorović taj Karićev čovek koji je sve preuzeo na sebe s idejom, razumije se, da firmu u određenom trenutku prepusti Bogoljubu Kariću.
Revolt mnogobrojnih filmskih radnika zbog prodaje imovine jednog od najvećih filmskih studija u ovom dijelu Evrope i dalje traje.
Kako za "Novosti" kaže Srdan Golubović, predsjednik Asocijacije filmskih reditelja Srbije, dogodila se ista priča kao i sa "Beograd filmom".
"Očekivali smo, moram priznati, da će se "Avala film" prodati možda čak i za manje od devet miliona eura, što je ponuđeno kao osnovna cijena, i da je sve unaprijed "izmontirano". Na to nas je upućivalo ignorisanje Ministarstva kulture i države, jer je ovdje na snazi novi trend - da se nešto što je, prije svega društvena imovina, i što je napravljeno od para generacija i generacija poreskih obveznika, daje u bescijenje bogatašima novog doba", istakao je Golubović.
Po njegovim riječima, s jedne strane, u "Avala filmu" su ogromne nepokretnosti koje su otišle ispod vrijednosti, a drugi segment priče je kulturna baština - svi ti filmovi koji su takođe nastajali novcem građana Srbije, ali i samih autora koji su ih pravili.
"Svaka civilizovana, pravno uređena država, svako ministarstvo kulture koje je svjesno svoje funkcije, reagovali bi, prosto ne bi dozvolili takvu pljačku, pogotovu što već imamo veliku kriminalnu priču sa "Beograd filmom". Ona se, međutim, ponovila. Mislim da ne treba biti pretjerano pametan da bi se vidjelo da u ovoj zemlji sve gubi svoju pravu vrijednost, da je ovo samo početak strašnog procesa rasturanja i rasparčavanja, i da nas čekaju nove rasprodaje - možemo se nadati da će neka "vampirska" firma poput "Filmskog puta" koji je kupio "Avala film" (o kojoj nijedan filmski radnik u ovoj zemlji ništa ne zna), uskoro kupiti kolekciju Narodnog muzeja neprocjenjive vrijednosti, čim se Ministarstvo kulture i država proglase nenadležnim za to. Jer, ako su bili nenadležni za filmski fond "Avala filma", u kome leže djela koja su nagrađivana svjetskim nagradama, i koja su takođe neprocjenjive vrijednosti, zašto bi sjutra bili nadležni za djela Narodnog muzeja" pita se Golubović.
Bonus video:
