Ako je ranije i bilo dilema gdje leže glavni uzroci društveno-političkih i ekonomskih potresa na planeti, danas ih više nema. Uzroci su u potrošenosti postojećih društvenih sistema, pa isti generišu tri rušilačka cunamija, a koji prijete čitavoj planeti. Po ko zna koji put u posljednjih 15 godina ponavljam tezu da bez američko-evropsko-ruskog partnerstva na novim osnovama, čitava planeta, a posebno njena sjeverna hemisfera, ozbiljno može biti ranjena.
Ne znam da li je i približno tačan podatak da se svaki minut na planeti provode nekakvi izbori – lokalni, parlamentarni, predsjednički i ko zna kakvi sve još. Iz toga proizilazi da malo koji izbori mogu imati bilo kakav globalni značaj. Na prvi pogled može djelovati nerazumno, ali sam sklon tvrditi da predsjednički i parlamentarni izbori u Srbiji, u ovom vremenu, mogu imati veoma važan geopolitički značaj. O čemu se zapravo radi?
Vjekovna je činjenica o nesaglasju Istoka i Zapada u skoro svim sferama života: društvenog, političkog, kulturno-kulturološkog, pa čak i onog filozofskog ili civilizacijskog. Uz to, svjedoci smo još jedne činjenice da nikada u istoriji nije bilo manje međudržavnih ratova nego što ih ima danas. Nasuprot tome, nikada čovjek – pojedinac nije bio svakojako ugrožen kao što je ugrožen danas, a da sam ne zna od koga konkretno je ugrožen. Činjenica je i to da sve današnje nesporazume i dileme još više komplikuje nekontrolisano brza globalizacija. Činjenica je i to da će se, bez prijateljskih odnosa u širokom savezu država, teško moći sama odbraniti bilo koja od njih i bilo koji narod u njoj. I na kraju, činjenica je i to da je veoma pojednostavljena dijagnoza svih tih odnosa, koja je svedena, prvenstveno, na odnos između NATO i Rusije. Opet ću ponoviti tezu da bez američko-evropsko-ruskog partnerstva na novim osnovama, čitava planeta ozbiljno može biti ugrožena. Ako je to i približno tačno onda nema kraćeg puta da se teza realizuje nego u pokušaju neutralizacije najvidljivijeg nesporazuma, a to je odnos NATO-Rusija.
Crnogorski i ruski narod, te srpski i ruski narod, potvrđuju svoje viševjekovno međusobno prijateljstvo. To prijateljstvo neće doći u bilo kakvo iskušenje bilo kakvim državno-poliičkim aranžmanom, uključujući i ulazak bilo koje od ovih država u NATO. Ne treba imati dilemu da je nasušna potreba država i naroda biti u širokom odbrambenom savezu, ali prilagođenom za savremene izazove, rizike i prijetnje. Da bi NATO savez to i bio, nužna je njegova ubrzana reforma i njegovo novo redizajniranje. Ne treba imati sumnju da će se to uskoro i desiti. U protivnom on rizikuje sopstveni raspad.
Faktičko stanje je da će Crna Gora uskoro postati punopravna članica NATO. Rusija je zbog toga ljuta, reklo bi se da je to više posljedica inercije nego što je rezultat objektivne analaize. Prijateljstvo između crnogorskog i ruskog naroda zbog toga neće biti poljuljano. Članstvom Crne Gore u NATO, Rusija će u njemu imati istinskog prijatelja. Ako bi to uradila i Srbija desio bi se “ekces” koji bi, geopolitički gledano, imao blagotvorno dejstvo na odnose u sjevernoj hemisferi. Vrlo brzo nakon toga, počeli bi se u pozitivnom smjeru mijenjati odnosi na čitavoj planeti.
Da li neko od sadašnjih predsjedničkih kandidata u Srbiji ima intelektualni i obrazovni kapacitet, te ličnu hrabrost, da učini ovakav blagotvoran “ekces”? Priželjkujem da ima, a bojim se da nema.
Pretedentima za visoki presto, uvijek je isplativije da se ulaguju sluđenom, a ostrašćenom populusu. Tako se lakše postaje vladar. Državničko promišljenje im nije imanentno, a njima lično, nije ni isplativo. Ono vladarsko ih više zadovoljava. Iskustvo upozorava - a tek njihove hanume?!
Nema blagotvornije formule za uspostavljenje američko-evropsko-ruskog partnerstava na novim osnovama od članstva Srbije i Crne Gore u NATO. To bi prisililo i sam NATO na svoje novo redizajniranje.
Ujedno, to bi bio i put da se sa naših prostora konačno odmaknu čitave armije obavještajno-špijunskih spodoba i mešetara. I onih sa Istoka i onih sa Zapada, koji vijekovima zadaju velike nevolje svim našim narodima. Proizvođenje pučeva, državnih udara i ratova njihova je specijalnost. Zar ih već nije bilo i previše?!
(autor je general avijacije u penziji i analitičar geopolitike)
Bonus video:
