Kada je Emanuel Makron prvi put izabran u proljeće 2017. godine, govorilo se da je on budućnost liberalnog pluralizma. BBC je njegovu pobjedu nazvao "odbacivanjem tadašnjeg populističkog, antiestablišment talasa". Prema naslovnici magazina "Tajm", bio je "sljedeći lider Evrope". "Ekonomist" je otišao korak dalje. Na njihovoj naslovnici postavljeno je pitanje da li je on "spasilac Evrope" i proglašeno je da podiže revoluciju u demokratskoj politici "bez koplja i vila".
Sedam godina kasnije, Makronova "mirna", "demokratska" "revolucija" je u ruševinama, dok se predsjednik muči da upravlja političkom krizom koju je sam izazvao. U junu je raspisao parlamentarne izbore koji nijesu bili neophodni, izgubio ih i odbio da prizna poraz. Tokom ljeta, Francuska je prošla kroz drugi najduži period bez vlade u svojoj novijoj istoriji. Vlada Mišela Barnijea, koja je proistekla iz toga, opstajala je koliko-toliko zahvaljujući paktu s krajnjom desnicom, prije nego što se raspala nakon izglasavanja nepovjerenja 4. decembra. Mada je Makron sada imenovao Fransoa Bajrua za premijera, nejasno je kako to rješava suštinski problem - činjenicu da su i predsjednik i njegova agenda uveliko omraženi u zemlji i imaju ogromnu opoziciju u parlamentu.
Bilans makronizma objašnjava njegov niz neuspjeha. Kada je stupio na dužnost, deficit Francuske iznosio je 2,6 odsto BDP-a, dok je u oktobru 2024. godine dostigao 6,2 odsto. Ko je imao koristi od tg rasipništva? Sigurno nijesu učenici državnih škola i njihovi preopterećeni nastavnici koji rade s najvećim brojem đaka u Evropi. Nije ni sve veći broj ljudi koji živi u "medicinskim pustinjama", gdje nema dovoljno ljekara ili hirurga. Međutim, ultrabogati su prošli veoma dobro - prema podacima Oksfama četiri najbogatije osobe u Francuskoj povećale su svoje bogatstvo za 87 odsto od 2020. godine. Makronizam je program nefinansiranih poreskih olakšica za bogate, za koji su makronisti pogrešno pretpostavili da će povećati ekonomsku aktivnost, a samim tim i poreske prihode. Prema riječima Makronovog ekonomskog gurua, "to nije bila loša strategija, ali nije uspjela".
Ako njegov ekonomski učinak podriva narativ da je Makron bio kandidat inovacija i zdravih finansija, njegov društveni i politički učinak pokazuje da Makronova revolucija nije bila ni mirna ni posebno demokratska, što dovodi u pitanje etikete "liberalnog" i "centrističkog", koje se tako često pripisuju francuskom predsjedniku. Policijsko nasilje se značajno pogoršalo pod Makronom, sa blagim porastom broja ispaljenih metaka i ubijenih ljudi od strane policije, dok je broj ispaljenih gumenih metaka na okupljene naglo porastao. Takođe je doprinio normalizaciji krajnje desnice, ističući njihove omiljene teme, koristeći njihov jezik i donoseći zakon o imigraciji što je Marin le Pen nazvala "ideološkom pobjedom".
Povrh toga, vladao je na prilično antidemokratski način, proguravši krajnje nepopularne mjere koristeći član Ustava za donošenje zakona bez glasanja u parlamentu, i pokušavajući da isključi ljevičarski savez Novi narodni front (NPF) iz vlade, uprkos tome što je osvojio najviše mjesta na ovogodišnjim parlamentarnim izborima. Aktivista Ugo Paleta piše o procesu fašizacije francuskog društva, dok se djelovi medija, državne službe i poslovne elite radikalizuju udesno. Makron je značajno pomogao ovom procesu, s krajnjom desnicom koja je ovog ljeta ostvarila svoje najbolje izborne rezultate ikada.
Nedavno se Makron borio da pokuša da zadrži Netfliksov hit Emili u Parizu u Francuskoj. To je bio apsurdan pohod. Emili u Parizu, poput ljetnjih Olimpijskih igara, je zapravo slika bajkovite Francuske kojom Makron želi da vlada i koju je namjeravao da stvori. Ali arhetipski subjekt Makronove Francuske nije Emili, stanovnica nacije startapa u kojoj žive isključivo bogati i zgodni, već je to prije neko poput Vanese Langard, učesnice protesta Žutih prsluka, s kojom sam nedavno razgovarao. Langard je bila dekoraterka, i morala je da radi dva posla kako bi pomogla u plaćanju njege za svoju baku. Langard je pogođena gumenim metkom u lice i oslijepljena na protestu u decembru 2018. godine. Kada smo razgovarali, bila je očajna, jecajući dok je opisivala svoj bijes zbog odbijanja francuske države da je proglasi žrtvom policijskog nasilja, a njena majka primjećuje da je od napada postala povučena.
Život Vanese Langard pokazuje posljedice makronizma. Zatekla se u njegovom obračunu sa neistomišljenicim i ostala je bez oka zbog oružja koje država sve češće koristi protiv svojih građana. Sada, sa 40 godina, nije u mogućnosti da radi, i živi od skromnih naknada za osobe sa invaliditetom u Francuskoj, kao jedna od stotina hiljada koje su pod Makronom gurnute u nesigurnost. Potrebna joj je njega, pa se oslanja na sve opterećeniji zdravstveni sistem koji vlada želi dodatno da smanji. Ona je jedna od 56 odsto Francuza koji kažu da je život postao teži zbog niskih prihoda i rastućih troškova, jedna od 85 odsto ljudi koji se plaše da će sljedeći budžet negativno uticati na njihovu finansijsku situaciju, i jedna od 77 odsto koji razumiju da je ovo rezultat političkih odluka.
Makron ima više od dvije godine do sljedećih izbora, ali ne pokazuje nikakve znake promjene kursa. Tokom ljeta, list "Liberasion" je otkrio da je održan niz tajnih sastanaka između makronista i članova krajnje desničarske stranke Nacionalno okupljanje, koje je organizovao Makronov bliski savjetnik Tjeri Soler, dodatno ih normalizujući. Eduar Filip, Makronov saveznik i potencijalni nasljednik, navodno je rekao Le Penovoj da želi da sljedeći izbori budu "borba projekta protiv projekta", bez "moralne kritike".
To ne uliva nadu za liberalizam, čija se proevropska ikona pretvorila u svojevrsng kralja Lira, zaslijepljen narcizmom i svojevoljno predajući kraljevstvo destruktivnoj sili u čijem stvaranju je pomogao. Slučaj Makrona nudi lekciju o iscrpljenosti liberalizma. Kada forma i izgled liberalizma ostaju, ali se njegov sadržaj i vrijednosti evakuišu, ono što ostaje je šuplja, krhka stvar. Postaje nesposoban da poboljša život bilo koga osim bogatih, nesposoban da odgovori na nezgodne činjenice poput razočaravajućih izbornih rezultata, nesposoban da artikuliše čak i moralnu kritiku krajnjoj desnici koja teži da ga uzurpira, i politički nesposoban da zaustavi njen uspon. Makronizam je propao.
Tekst je preuzet iz "Gardijana"
Prevod: N.B.
Bonus video:
