Mnogi koji su preživjeli napade u Parizu kazali su da su za prve pucnje pomislili da su petarde. To je uobičajeno, kaže Džon Lič, psiholog specijalizovan za preživljavanje i instruktor za vojno preživljavanje.
Ljudi koji ne očekuju pucnje će pretpostaviti da se radi o nečemu drugom jer to prosto nije u skladu sa njihovim očekivanjima. „Reagujemo na određeni model u našim glavama i ne direktno na dešavanja u našoj okolini, a to je upravo ono što nas čini dodatno ranjivim“, kazao je.
Vrijeme koje ćemo potrošiti kako bismo shvatili šta se događa može nas koštati života. Međutim, ako je neko već prošao kroz par najgorih scenarija onda će taj proces biti brži. „Sve što vam je potrebno jeste da se zapitate šta ćete prvo uraditi ukoliko nešto krene naopako“, objašnjava Lič.
Često sjedimo u restoranima ili bioskopima i ne obratimo pažnju gdje se nalaze izlazi za hitne slučajeve. Međutim, ta informacija vam može spasiti život. U napadu na koncertnu dvoranu Bataklan u Parizu, jedan pripadnik obezbjeđenja poveo je grupu ljudi na bezbjedno kroz izlaz za slučajeve požara sa lijeve strane bine.
Brzo reagujte
Većina ljudi previše je zbunjena da učini bilo što tokom napada. Lič je proučavao opasne situacije širom svijeta i otkrio je da samo 15 odsto ljudi reaguje na način koji im pomaže da prežive. Do 75 odsto će jednostavvno biti previše zbunjeni onim što se događa oko njih da bi uopšte reagovali. Ostalih 10 odsto će reagovati na način koji će im smanjiti šanse da prežive i postaće smetnja ostalim ljudima, kazao je Lič.
Proučavanje opasnih situacija je pokazalo da je do 75 odsto ljudi previše zbunjeno onim što se događa da bi uopšte reagovalo
Odlučna reakcija povećava šanse za preživljavanje. Međutim, takođe je u ljudskoj prirodi da čekaju da neko drugi reaguje. U klasičnom eksperimentu, psiholozi su prostoriju u kojoj su se nalazili ljudi ispunili dimom da bi vidjeli kako će reagovati. Ispostavilo se da je veća vjerovatnoća da će prvo reagovati ljudi koji su tu sami nego oni koji su sa nekim.
Potrudite se da budete što manja meta
„Tamo gdje vas ne mogu vidjeti, tu je i zaklon i od metaka“, savjetuje Ijan Rid, bivši britanski vojnik, vojni instruktor i izvršni direktor firme koja se bavi obezbjeđenjem. Prva stvar koju treba da uradite jeste da se sklonite i potrudite da budete neupadljivi. To može da znači da jednostavno legnete na pod, ali u idealnim uslovima znači da stanete iza neke vrste zaklona.
Zaklon od čvrstog materijala, poput betona, je najbolja varijanta. „Svi znamo da su automobili u Holivudu predstavljeni kao otporni na metke ali to nije uvijek slučaj“, kaže Rid. Međutim, ukoliko nemate ništa bolje, onda i automobil može da posluži.
Kada dođe do napada u pretrpanom prostoru, jedan metak može da ubije i povrijedi nekoliko ljudi. Ukoliko se sklonite iz vidokruga to smanjuje rizik da ćete biti namjerna meta a samim tim i mogućnost da vas pogodi neko ko nasumično puca u prostoriji.
Mnogi preživjeli u Parizu su to učinili instinktivno - prevrnuli su stolove kako bi se sklonili iza njih ili su se sakrili iza zvučnika u koncertnoj dvorani. Međutim, u Bataklanu nijesu svi mogli da se sklone.
Jedan irski par je preživio tako što su se pretvarali da su mrtvi. Druga preživjela, Tereza Sidi, kazala je: „Jedan čovjek je bio teško povrijeđen, i stenjao je, pokušali smo da kažemo: „Ćuti. Budi tih i ne pomjeraj se, jer svaki put kada se neko pomjerio oni bi počeli da pucaju“.
„Kretanje privlači njihovu pažnju“, objašnjava Rid. To je naročito istina ukoliko se radi o mračnom prostoru. Neki ljudi u Bataklanu su pokušali da pobjegnu dok su napadači punili oružje. To može biti rizično, ali u pojedinim scenarijima bježanje je dobra ideja.
Britanska vlada u dokumentu o ovakvim situacijama savjetuje bježanje ukoliko postoji bezbjedna putanja. Međutim, ukoliko ne postoji bezbjedna putanja, onda savjetuju da se sakrijete. Savjet je sažet kao „bježi, sakrij se, kaži“.
Saradnja sa drugima može povećati šanse za preživljavanje, smatra Kris Koking, socijalni psiholog i ekspert za ponašanje mase
Prema svjedočenjima preživjelih u Parizu nekoliko ljudi je odlučilo da ostane sakriveno u kancelarijama i toaletima dok ne stigne pomoć.
U januaru ove godine, 24-godišnji Lasana Batilaj je proglašen herojem nakon što je sakrio jevrejske kupce u podrumsku hladnjaču za vrijeme napada islamskog ekstremiste. Isključio je hladnjak i svjetla i otišao da zatraži pomoć. Svi koje je sakrio su preživjeli.
Obračun sa napadačem je dao rezultate u nekim situacijama.
Borba
U avgustu je spriječen napad u vozu u Francuskoj nakon što su putnici savladali napadača. Međutim, od četvorice putnika koji su učestvovali u tome, jedan je bio pripadnik vazduhoplovnih snaga SAD a drugi Nacionalne garde. Krenuli su u akciju pošto se napadaču zaglavilo oružje.
Rid kaže da nije dobra ideja sukobljavati se sa napadačem ukoliko nijeste prošli neku vrstu obuke. „Prosto rizikujete svoj život“, dodao je. Važno je zapamtiti da mnogi napadači rade u timovima. Neki od njih mogu nositi pancirne prsluke a drugi eksplozive.
Vjeruje se da je Adel Termos spasio desetine života u Bejrutu pretprošle nedjelje nakon što je napao bombaša sa leđa. Međutim, prsluk je eksplodirao i stradali su obojica.
Uprkos opasnostima, neki ljudi tvrde da je važno biti spreman za borbu ukoliko do nje dođe. Pripadnike Islamske države ne zanima uzimanje talaca, kazao je Džejms Alvarez, psiholog i pregovarač u talačkim situacijama. „Oni nemaju sa kim da razgovaraju. Vi njima vrijedite samo mrtvi. Ukoliko znam da će me ubiti, onda ću se sigurno potruditi da im to otežam“.
Nakon bjekstva
Jednom kada neko uspije da pobjegne od opasne situacije onda je važno da ostane na oprezu. „Udaljite se što je moguće više, iza najčvršćeg zaklona koji nađete i otiđite do najbližih organa i zatražite pomoć“, kazao je Rid.
Može biti opasno pridružiti se velikim grupama u blizini ili krenuti javnim prevozom. „Uvijek treba pretpostaviti da postoji druga naprava ili aktivnost“, dodaje Rid. Ključna stvar je slušati savjete policajaca ili drugih službenika, budući da su oni bolje upoznati sa takvim situacijama.
Pomognite jedni drugima
Šanse da se nađate na meti velikog napada su i dalje male. Međutim, ukoliko se to zaista dogodi, saradnja sa drugima može povećati šanse za preživljavanje, smatra Kris Koking, socijalni psiholog i ekspert za ponašanje mase.
Nakon napada u Londonu, Koking je pomogao u intervjuisanju desetina ljudi i došao do zaključka da je međusobna saradnja ljudi neophodna kako bi se grupa evakuisala na najbrži i najefikasniji način.
To je jedini način da se izbjegnu situacije poput zaglavljivanja u izlazu za slučaj požara. Koking je kazao da će većina ljudi pokušati da pomognu jedni drugima u ekstremnim situacijama. „Pretpostavlja se da svi brinu samo za sebe ali to jednostavno nije tako“, kazao je.
Kamila RUZ (BBC)
Prevod: N.Bogetić
Bonus video:
