U Švedsku svake nedjelje, bez pratnje starijih, stiže oko 700 maloljetnih izbjeglica, na čijim tijelima su primjetne posljedice fizičkog i psihičkog zlostavljanja, kao i ožiljci nakon proživljenih nesreća.
Većina njih su dječaci u tinejdžerskom dobu, koji nakon odlaska iz zemalja Bliskog istoka, Afrike ili Azije, svoj put završavaju prelaženjem preko Ersundskog mosta, koji povezuje Kopenhagen i švedski grad Malme.
U Malmeu, prvoj destinaciji u kojoj izbjeglice u Švedskoj pronalaze pomoć, nalazi se tranzitni centar čije osoblje se stara o djeci bez roditelja tokom prvih dana njihovog boravka u zemlji.
Neka od njih dolaze sa povredama glave ili slomljenim kostima, navode zaposleni u centru, prenosi Rojters.
Povrede su često posljedica pada iz kamiona, u kojima djeca putuju, ali i dijelo krijumčara, koje roditelji plaćaju kako bi bezbjedno odveli njihovu djecu do sjevera Evrope.
Neki pate i od gubitka sluha jer su ih udarali po ušima tokom opasne plovidbe preko mora, za koju su korišćeni neadekvatni splavovi i čamci.
"Prihvatili smo i mnoge koji su stigli iz Libije, a među njima su i oni koji su putovali brodovima koji su se prevrnuli", poručila je menadžerka centra Kristina Rozen.
Zaposleni u centru smatraju da je polovini djece neophodna psihička njega, a kao primer, navode da je jedno dijete, koje je na put pošlo bez roditelja, videlo svog brata kako se davi u Sredozemnom moru.
Roditelji, naime, često mogu da priušte da krijumčarima plate samo za jednog člana porodice, te šalju djecu na dalek put do Švedske u nadi da će tako izbjeći njihovo regrutovanje kao boraca nekih militantnih grupa, poput Islamske države, objašnjavaju zaposleni u centru.
Kako dodaju, manje od trećine djece, koja dolaze bez pratnje starijih, ponovo se susretne sa roditeljima.
Mališani u tranzitnom centru u Malmeu ostaju samo nekoliko dana, a potom odlaze u druge gradove širom Švedske, a ukoliko su još veoma mali, dobijaju smještaj u hraniteljskim porodicama.
Zaposleni se trude da im olakšaju boravak u želji da ga doživljavaju kao svoj dom, a ne instituciju, te djeca u "dnevnoj sobi" centra često igraju igrice na kompjuteru ili krstare Fejsbukom.
Djeca koja dolaze vozom na sebi obično imaju čistu odjeću za razliku od onih koji stižu kamionima.
"Ono što je najuočiljivije na njima je veliki umor i glad. Jedu beskrajne količine hrane", rekla je Rozen.
Lutajući ulicama Malmea, maloljetnici često nailaze na nepoznate osobe koje ih potom predaju gradskim vlastima.
Neka djeca tragaju za policijskim ili socijalnim radnicima dok druge krijumčari ostavljaju u blizini agencije za migrancije dajući im uputstva kako da stignu do njihovih kancelarija.
Švedska je zemlja, podsjeća Rojters, koja u odnosu na broj stanovništva ima više tražilaca azila nego bilo koja druga evropska država, a zbog sve gore situacije u Siriji, njihov broj se povećava.
To je zemlja koja prima izbjeglice već decenijama, a u nju dolazi i trećina djece koja stižu u EU bez roditelja.
Prošle godine 29 odsto djece bez roditelja, koja su tražila azil u EU, došlo je u Švedsku, dodaje agencija ističući da troškovi njihovog zbrinjavanja ove godine iznose 1.1 milijardu dolara.
Oko 92 odsto dece, koja dolazi bez pratnje starijih u potrazi za azilom, ima između 13 i 17 godina.
Od početka godine do avgusta, u Švedskoj je zahtjev za azil podnijelo 9.383 djece bez roditelja što je znatno više nego tokom cijele 2014. godine, kada je zahtjev podnijelo njih 7.049.
Prema podacima švedske migracione agencije, ta djeca su uglavnom poreklom iz Avganistana, Eritreje, Somalije i Sirije i većina su muškog pola.
Stopa zaposlenosti kod maloletnika koji su došli u zemlju između 2003. i 2013. godine je niža od prošecne u Švedskoj, pokazalo je istraživanje Univerziteta u Stokholmu, u kojem se navodi da djeca bez roditelja češće nalaze posao od onih koji su došli u pratnji svojih staratelja.
Bonus video:
