Ako se može vjerovati istoričarki Vendi Lover, nacistički genocid je počeo u bolnicama.
"Prva metoda bile su tablete za spavanje, injekcije i izgladnjivanje do smrti. Prve žrtve bila su djeca", piše američka autorka u svojoj knjizi "Hitlerove pomoćnice".
Ona tvrdi da su bolničarke smrtonosnim injekcijama ubile na hiljade djece s invaliditetom.
To je samo jedan od brojnih primjera pomoću kojih Vendi Lover oslikava ulogu žena u nacionalsocijalističkom režimu.
Nisu birale sredstva "Prve nacionalsocijalističke ubice nisu bile čuvari u koncentracionim logorima nego bolničarke", piše autorka i ističe da genocid nije počeo u gasnim komorama nego na mjestima na kojima su progonjeni u stvari očekivali pomoć.
Američka istoričarka je istražila životne priče bolničarki, učiteljica i sekretarica i objavila 13 portreta. Neke od tih žena su se svjesno odlučile za karijeru u Hitlerovoj Njemačkoj i nisu birale sredstva kako bi napredovale. One su postale svjedoci, učesnici i počinitelji mnogih zločina, piše Lover.
Trećina ženskog stanovništva nacionalsocijalističke Njemačke, oko 13 miliona žena, aktivno je učestvovalo u brojnim organizacijama, a do kraja rata je konstantno rastao i broj članica Hitlerove stranke NSDAP. U Savezu njemačkih djevojaka (Bund Deutscher Madel) mlade su žene mogle da nauče da koriste oružje.
"Hitlerove pomoćnice bile su revnosne upravnice, lopovi, mučiteljice i ubice", zaključuje američka istoričarka i iznosi podatak da je najmanje milion žena otišlo na Istočni front.
Dobrovoljno učešće u zločinima "Sliku žene bez skrupula” autorica, pored ostalog, ocrtava i na primeru Lizel Vilhaus, supruge zapovjednika zloglasnih SS jedinica u koncentracionom logoru kod ukrajinskog grada Ljvova. Ona je u nacionalsocijalističkom aparatu djelovala još od 1934. godine, pa je tako i upoznala svog supruga. Slijedila ga je i u Ukrajinu, zajedno s kćerkom. Očevici su kasnije ispričali da je sa svog balkona pucala na Jevreje u koncentracionom logoru, pa čak i pred svojim djetetom.
Autorika je proučavala iskaze samih počiniteljki, ali i svjedoka. I pri tome je došla do otrežnjujućeg zaključka: nakon sloma Hitlerovog režima karijera tih žena je, doduše, prekinuta, ali vrlo malo ih je odgovaralo za zločine.
"One su se vratile kući u ruševine nacističke Njemačke i pokušale su da prikriju svoju kriminalnu prošlost", objašnjava Lover.
Ni zlodjela koja je počinila Lizel Vilhaus nisu dokazana. "Ona nije imala službeni položaj u nacionalsocijalističkoj mašineriji i zato nema dokumenata iz tog doba koji bi potkrijepili iskaze svjedoka", piše američka istoričarka. "Ona je bila na mjestu zločina i javno počinila masovno ubistvo, ali pravno nije mogla da bude pozvana na odgovornost."
Lover u svojoj knjizi daje zastrašujuću sliku žena koje su učestvovale u masovnim ubistvima. I to dobrovoljno. Njih na to niko nije prisiljavao. "Da su odbile da učestvuju u ubistvima Jevreja, ne bi bile kažnjene", ističe američka autorica.
Bonus video:
