Jedan je uglađeni bivši krupije i promoter Ponzijeve šeme na čelu sa "ruskim Bernardom Medofom"; drugi je krupni veteran sovjetske mornarice koji je postao šef fabrike sapuna, sa nestalnim pogledom i jednim zlatnim zubom.
U pobuni čiji su zaštitni znaci "kalašnjikovi" i fantomke, Denis Pušiljin i Vjačeslav Ponomarjov postali su lica bez maski proruskog separatističkog pokreta u istočnoj Ukrajini.
Međutim, mnogi u regionu Donjecka, uključujući i zvaničnike koji su pregovarali sa aktivistima, smatraju ovaj par samo fasadom za stvarne organizatora iza scene: "lutkara" koji pokreće ove marionete, kako kaže lokalni ukrajinski posrednik; ili Vladimir Putin, kako tvrdi Kijev koji smatra da ruske specijalne snage upravljaju događajima.
Denis Pušiljin, Foto: Reuters
Pušiljin (32), koji je osvojio 77 glasova kada se kandidaovao za parlament prije nekoliko mjeseci, nametnuo se ovog mjeseca kao lider samoproglašene "Narodne Republike Donjeck", zauzevši sjedište regionalne vlade u ovom ukrajinskom industrijskom centru.
Uredna odijela odvajaju ga od neugledno obučenih obožavalaca i neokupanih muškaraca u rasparenim uniformama na barikadama, dok artikuliše strahove raširene među rusofonim stanovništvom; mnogi preziru lidere iz Kijeva koji su zbacili Viktora Janukoviča, predsjednika rođenog u Donjecku, i žele da glasaju da se industrijski istok, nakon Krima, pripoji Rusiji.
"Održaće se referendum", njegova je mantra pred malim grupama okupljenim ispred govornice ograđene vrećama pijeska, kamionskim gumama i bodljikavom žicom.
"Narodni gradonačelnik"
Ponomarjov, "narodni gradonačelnik" Slavjanska, grada od 130.000 stanovnika, dva sata vožnje udaljenog od Donjecka, potpuno je drugačija ličnost. Ovaj sredovječni muškarac je manje-više opušten u društvu medija, često se obraća masi, sa kačketom koji mu zaklanja oči i zlatnim zubom koji povremeno bljesne.
I danas oprezno govori o svojoj vojnoj službi i poslovnim angažmanima za vrijeme hladnog rata, ali pokazuje snažan autoritet nad naoružanim separatistima koji su preuzeli kontrolu u cijelom gradom. Slavjansk, za koji zvaničnici odavno strahiju da je raj za kriminalne bande, liči na bazni vojni kamp za proruske političke zahtjeve iz drugih gradova širom regiona.
Ponomarjov i Pušiljin, za koje se čini da se ne poznaju, negiraju da primaju naređenja iz Kremlja ili da sarađuju sa ruskim komandosima, za koje ukrajinska vlada i njeni saveznici iz SAD i EU sumnjaju da su tajno aktivni i da su koordinisali akcijama mještana prilikom zauzimanja strateških ciljeva prije tri nedjelje.
Foto: Reuters
"Na području Slavjanska nema ni jednog jedinog ruskog vojnika niti aktivnog člana ruskih oružanih snaga, niti kontakata sa ruskim vlastima, njihovom službom državne bezbjednosti ili vojskom", kazao je Ponomarjov - iako je uputio javni poziv predsjedniku Vladimiru Putinu da pošalje ruske trupe da zaštite grad od "fašista" nakon što su trojica njegovih ljudi poginuli u pucnjavi.
Ovaj gradonačelnik kaže da se njegova vojna karijera završila 1991. padom SSSR-a. Služio je u „jedinici za specijalne operacije“ u Sjevernoj floti baziranoj na Arktiku. U civilnom životu, kako kaže, bio je na čelu jedne fabrike, "a onda je otvorio sopstvenu kompaniju".
"Sada imam drugu kompaniju", kazao je. "U njoj se proizvodi sapun".
Za jednog malog privrednika, on uživa zavidno poštovanje među mnogim naoružanim aktivistima koji se nalaze na punktovima širom grada - oko 2.500 njih, kako kaže - uključujući i ljude koje Ponomarjov naziva „dobrovoljcima iz Rusije“ i drugih bivših sovjetskih republika.
Pušiljin nije komandant nijedne gerile, mada, poput Ponomarjova, i sam vodi političke akcije protiv „kijevske hunte“ za koje insistira da nemaju ništa s Moskvom
Iako izbjegava da govori o široj komandnoj strukturi u regionu, kaže:
"Održavamo kontakte na svim nivoima, sa svim gradovima u regionu Republike Donjeck".
U Donjecku vlada manje-više vojna atmosfera.
Pušiljin nije komandant nijedne gerile, mada, poput Ponomarjova, i sam vodi političke akcije protiv „kijevske hunte“ za koje insistira da nemaju ništa s Moskvom.
On je inženjer, rođen u Donjecku. Nakon vojne službe, radio je kao krupije u kazinu, kao obezbjeđenje, prodavac slatkiša, a bavio se i marketingom prije nego što je počeo da promoviše nove finansijske proizvode čuvenog prevaranta Sergeja Mavrodija - "najpoštenijeg čovjeka na svijetu", kako je govorio Pušiljin.
Kandidovao se za pralament na listi stranke MMM, ime poznato po Ponzijevoj piramidalnoj šemi preko koje je Mavrodi ojadio hiljade ruskih štediša 1990-ih.
"Narodni sovjet"
Dobio je manje od 0,1 odsto glasova, ali je imao inspiracije da ponudi svoje usluge „narodnih usta“ nakon što su proruski militanti zauzeli zgradu regionalnih vlasti 6. aprila.
Koristi svoje brbljanje prodavca za obraćanje novinarima na posljednjem spratu kule iz sovjetske ere i prenoseći poruke kolegama iz „narodnog sovjeta“ - kolutanjem očima ili gestom da ućute prema onima koji iskaču iz scenarija.
Demokratija je, kako kaže, ključ. Zalažući se za referendum 11. maja - mada je izuzetno nejasno kako bi se moglo održati bilo kakvo glasanje - smatra da ruska aneksija nije unaprijed određeni rezultat: „Pitanje će biti suverenitet Donjecka 'da ili ne'“, kaže.
„Nakon toga ćemo odlučiti šta je za nas najbolje: da ostanemo u Ukrajini, postanemo dio Rusije ili šta već.“
Pokušaj da se preuzme vlast u Donjecku početkom marta je propao i prethodni „narodni guverner“ je sada u zatvoru - što, kako kažu pomoćnici, objašnjava zašto je Pušiljin ograničio pojedine odgovornosti.
Vjačeslav Ponomarjov, Foto: Reuters
Međutim, sada se čini da je ukrajinska vlast paralizovana neizvjesnom lojalnošću i slabim resursima snaga na terenu - kao i strahom da bi svaka žrtva mogla isprovocirati upad Rusa.
Ipak, Ponomarjov i Pušiljin ne izgledaju kao gospodari sopstvene sudbine. Pojedini posmatrači kažu da su, kao i na Krimu, oni koji se eksponiraju dovedeni iz mutnih krila postojećeg proruskog političkog kampa da govore ono što diktira Moskva i, moguće, moćni lokalni interesi.
"Oni su poznate marginalne snage... koje sada koriste kao ličnosti koje mogu da iskažu i predstavljaju stavove organizatora ovog separatističkog spektakla“, kazao je Vladimir Kipen, vodeći politički analitičar iz Donjecka. „Njih su uvijek držali za obavljanje radikalnijih poslova. Ali sada imaju nove vlasnike izvan zemlje.“
Mnogi, kako kaže, imaju veze sa rasparčanom Janukovičevom Partijom regiona, koju su dugo podržavali vodeće poslovne ličnosti.
"Neka vrsta lutkara"
Zvaničnik Partije regiona Aleksej Granovski, koji je pokušao da pregovara sa poznatim separatističkim liderima, ne smatra da se oni zaista nešto pitaju.
"Iza njih postoji neka vrsta lutkara - ne znam ko“, kazao je Granovski. „Neko sa strane upravlja ovim ljudima... Oni ne umiju da odmah donesu odluku. Kažu 'hajde da pitamo narod. Mi smo samo glasnogovornici.' To pokazuje da oni ne mogu da donesu odluku. Moraju da pitaju nekoga".
On takođe ima utisak da neka vrsta posrednika koordiniše proruske grupe širom regiona: „Narodna republika Donjeck nije direktno povezana sa Slavjanskom. To je potpuno različit pravac - vojno krilo.“
Putinovi kritičari smatraju da on pokušava da drži Kijev kao taoca pobune na istoku, sprečavajući ga tako da odbaci Rusiju i veže se za zapadni blok
Pušiljin, Ponomarjov i drugi u manjim mjestima tek treba da upostave nešto poput širih opštinskih vlasti kao što su bili uradili separatisti na Krimu, mada su u Slavjansku došli najbliže tome.
Hapšenja novinara i osumnjičenih ukrajinskih nacionalista u Slavjansku; antisemitski leci u donjecku koji su Pušiljina primorali da negira umiješanost; kao i skorašnje ubistvo lokalnog odbornika za koje Kijev krivi Rusiju i Ponomarjovljeve ljude, pojačali su zabrinutost da će se ponoviti scenario bezakonja sa Krima.
Mnogi se pitaju da li Rusija može, ili da li uopšte želi uskoro da preuzme istočnu Ukrajinu. Ankete pokazuju duboko razočarenje u Kijev - kombinaciju straha zbog ukrajinskih nacionalista i otrežnjenja nakon 23 godine korupcije i opadanja kao nezavisne države.
Međutim, jedva trećina stanovništva regiona Donjeck kaže da bi glasala za pripajanje Rusiji.
Putinovi kritičari smatraju da on pokušava da drži Kijev kao taoca pobune na istoku, sprečavajući ga tako da odbaci Rusiju i veže se za zapadni blok.
Ponomarjov kaže da je tu da bi branio svoj narod od „fašista“ za koje kaže da su uzurpirali vlast u Kijevu: "Mi smo na rodnom tlu“, kazao je. „Svakoga smo upozorili".
Pušiljin priča o zlatnoj budućnosti Republike Donjeck koja će izrasti iz haosa okupiranih gradonačelnikovih prostorija.
Njegov posljednji politički manifest pozivao je na ukidanje kamata na kredite. Sada kaže: „Ujedinjeni smo iza nečeg, iza referenduma, tako da ćemo izgraditi našto veliko i sjajno.“
Prevod: D. Vraneš-Redžić
Galerija
Bonus video:
