Ruski lučki grad Arkhangelsk (sa 350.000 stanovnika) izlazi na Bijelo more, i nalazi se 1.230 kilometara sjeverno od Moskve. Osim što je bio glavna saveznička tačka za dopremanje namirnica Sovjetima u oba svjetska rata, predstavljao je i polaznu tačku za prvi sovjetski gulag. Ovaj grad je paradoks: nepristupačan tokom najvećeg dijela godine, ali istoriski predstavlja mjesto kontakta između Rusije i svijeta.
I dalje je sumoran, ovaj grad posjetiocima pruža uvid u to kako je nekada izgledala sovjetska oskudica. Drvna industrija koja je nekada hranila grad skoro da je nestala u postkomunističkom vremenu.
Nedavno, pošto je mećava protutnjala gradom, upoznao sam 22-godišnju kondukterku u autobusu po imenu Varja. Imala je gotik frizuru – glavu obrijanu na vrhu, sa bordo kosom koja joj pada niz ramena. Imala je bebu i živela je sa svojom djevojkom i njenom ćerkom u u nekoj vrsti porodičnog uređenja koji pojedini zakonodavci, saveznici ruskog predsjednika Vladimira V. Putina, želeli da iskorijene. Progurali su predlog zakona – koji je za sada čeka u fijsoci – koji bi dozvolio vlastima da oduzima djecu od roditelja homoseksualaca. Pokazala mi je naljepnicu koju je tog jutra pronašla na putu: na njoj piše „Ubite pedera” i prikazuje čizmu koja gazi glavu klinca s roze kosom. „To je djelo neonacista”, kazala je. „Ove naljepnice se nalaze svuda. Mogu da rade šta god hoće jer znaju da ih vlasti neće spriječiti.“
Zloupotreba zakona
Šest meseci ranije, Rusija je usvojila nacionalnu zabranu „propagande netradicionalnih seksualnih odnosa“, koja smatra zločinom samo pominjanje homoseksualnosti među maloljetnicima. Zabrana je prvo primijenjena u dvijema provincijama: 2006 u Rjazanu, jugoistočno od Moskve, a potom 2011. u Arkhangelsku.
Od tada je podignuta svega nekoliko optužnica, ali je zakon počeo da „grize“ i u drugim pravcima. U Arkhangelsku je iskorišćen kako bi se spriječile ulične demonstracije. A otac Varjinog djeteta, ranije odsutan, počeo je njime da prijeti u borbi za starateljstvo. Varja je kontaktirala Rakurs - gradsku organizaciju koja zastupa prava LGBT populacije - koja mu je poslala pismo, nakon čega je odustao. „Ali dogodiće se nešto drugo“, kazala je. „Znamo da smo ranjivi.“
U odbrani tradicionalnih vrijednosti: Putin u Sočiju
Mnogo je razloga za ovo dramatično kretanje Rusije u pravcu homofobije. Ova zemlja je oduvijek tražila načine da se definiše kontra Zapada. Sada su Kremlj i nacionalistička krajnja desnica pronašli zajednički osnov u svom pogledu na homoseksualnost kao na simbol jačanja dekadencije u eri globalizacije.
Mnogi Rusi smatraju da mogu međusobno da se ojačaju protiv ovog kulturnog cunamija tako što će braniti „tradicionalne vrijednosti“, među kojima je najjednostavniji način prosti odbacivanje homoseksualnosti.
Nasilna homofobija
Ova poruka posebno dobro paše za vladu koja želi da mobiliše ljude protiv demografskog pada (homoseksualci bez djece su zlo), a godi i Ruskoj pravoslavnoj crkvi (homoseksualci sa djecom su zlo).
Međutim, često se ignoriše možda najočitiji razlog za ovaj talas homofobije: reakcija. Šta god drugo da je, ruska homofobija je direktna, čak i nasilna, reakcija na prostor koji su stvorile manjine, a koji je postao vidljiv u posljednjoj deceniji.
Ovo poslebno važi za Arkhangelsk, gdje je Rakursu 2010. zabranjeno da se registruje kao neprofitna organizacija zbog toga što promoviše „ekstremizam“. Rakurs je uspeo da obori sudsku presudu, ali je ubrzo nakon toga stupio na snagu zakon o „gej propagandi“.
„Zakon je jasno napravljen da ograniči naše aktivnosti”, kazala je Tatjana Viničenko, direktorka Rakursa. „I u mnogo čemu je uspio. Ne možemo organizovati proteste na kojima će biti više od jedne osobe. A svaki pokušaj da pomognemo mladima naišao je na represiju.”
"Ne možemo organizovati proteste na kojima će biti više od jedne osobe. A svaki pokušaj da pomognemo mladima naišao je na represiju.”
Viničenkova, 40-godišnja profesorka ruskog jezika na lokalnom univerzitetu, nije obeshrabrena. Pokazala mi je centar koji je osnovala. Očekivao sam da će me odvesti u neki podrum na rubu grada. Umjesto toga, zatekao sam se na spratu višespratnice na Lenjinovom trgu. S jedne strane Gradska vijećnica, s druge Duma. Rakurs (što znači „Perspektiva“) je možda u defanzivi, ali ne može se reći da je marginalizovan – zasad.
„Uhapsite me, ja sam propaganda“
U Rakursu upoznajem psihoškinju i advokaticu, deklarisanu biseksualku koja je učestvovala na lokalnim izborima, ali i mornara i njegovu suprugu koji pokušavaju da osnuju grupu za podršku roditeljima sa lezbijskom i gej djecom.
Takođe sam upoznao i Varjine prijatelje: Vadima, koji planira da se preseli u Moskvu kako bi započeo proces promjene pola, i Sergeja, koji je nedavno održao spontani „protest jednog čovjeka“ tokom kojeg je uzvikivao „Uhapsite me! Ja sam propaganda!“ pored policijske patrole. Policija mu je ispunila želju, ali ga je samo kaznila za prekršaj. Činilo se da su više bili zainteresovani za njegov angažman na alternativnoj muzičkoj sceni nego za njegovu seksualnost.
Varja, Vadim i Sergej su se upoznali nekoliko godina ranije preko muzičke scene. Okupljali su se na lokalnom groblju. „Bilo je to jedino mjesto gdje nam niko nije smetao“, objasnio je Vadim. Pretražujuči svoje profile na VKontaktu, društvenoj mreži, pokazali su mi fotografije na kojima imaju dramatične gotik frizure, šminku i androgenu crnu odjeću. Alternativna muzička scena pružila je prostor za djecu koja se osjećaju drugačijim, što privlači mnoge „LGBT-ovce“ – akronim je postao dio ruskog jezika.
„Vlada nam kaže da su Rusi homofobični“, kazala je Viničenkova, „ali naše iskustvo pokazuje da je ovo zaista samo manjina. Arkhangelsk je tolerantan grad. Međutim državne akcije ga mogu učiniti manje tolerantnim.“
Dok su državni mediji neprijateljski raspoloženi, Rakurs je pronašao neočekivanu podršku u lokalnoj štampi.
Viničenkova me je upoznala sa novinarom Aleksejem Filatovim, koji prati Rakurs za lokalni portal. On ne vidi razloge zašto ova tema ne bi bila ispraćena „objektivno, poput svake druge teme“. Dodao je: „Kakva god da su nečija lična osjećanja, mora se priznati da se svijet menja“.
Svi koje sam upoznao u Rakursu slažu se da bi zapadni aktivizam u njihovu korist trebalo da se pojača prije zimskih Olimpijskih igara koje počinju u februaru u Sočiju, ako ništa drugo onda barem da ukažu na njihov položaj. Ipak, masovni bojkot votke i Koka-kole (sponzor Olimpijade) su mač sa dvije oštrice: On učvršćuje zvanično mišljenje da su LGBT prava opsesija dekadentnog, komercijalizovanog Zapada, od kojeg se ruske vrijednosti moraju braniti.
Postoji samo jedan izlaz iz ovog zamršenog klupka: sami Rusi moraju da daju podršku seksualnim manjinama. Ono što je najinspirativnije kod grupa kao što je Rakurs, koje djeluju u zabačenim sredinama kakva je Arkhangelsk, je kontrapunkt - koji one predstavljaju samim svojim postojanjem – zvaničnom mišljenju da su homoseksualci opasni otpadnici ili, još gore, zlostavljači djece.
U Arkhangelsku, Varja i njeni prijatelji udaljili su se od alternativne muzičke scene. „Sada smo odrasli“, kazala je. „Imamo djecu, imamo posao.“
Podiže naljepnicu s početka priče, koju je pronašla u autobusu, i dodaje: „I moramo da se borimo protiv ovoga.“
Nismo čak ni znali za riječi gej i lezbijka
Kasnije, u Moskvi, upoznao sam mladog blogera koji se predstavlja kao Hari. Bio je dio alternativne muzičke scene u prijestonici, a druge kvir momčiće pronašao je posredstvom onlajn zajednica koje okupljaju ljubitelje japanske animacije.
„Nismo čak ni znali za riječi 'gej' i 'lezbijka'“, kazao je. „Koristili smo izraze iz japanskih anime filmova da bismo se opisali: 'jaoi' za homoseksualca, 'juri' za lezbijku. Bilo nas je na stotine.“ Kada je zakon protiv propagande stupio na snagu, „poslao sam poruku za osnivanje omladinske LGBT grupe“, kazao je Hari.
Između 20 i 50 klinaca redovno se okupljalo prošlog ljeta u parku gdje inače dolaze mnoge neformalne grupe. Harijeva grupa počela je „fleš mob“ akcije: Na Dan zaljubljenih, na primjer, okupili su se u istorijskoj Arbat ulici i dijelili poruke sa istopolnim temama. Internet inicijativa „Deti-404“ ili „Djeca 404“ (broj „404“ označava pogrešan kod na veb stranici koja ne može da se otvori) prikuplja svjedočenja kvir omladine iz svih krajeva Rusije – upravo maloljetnih koje zabrana propagande treba da štiti. Svjedočenja ovih izolovanih omladinaca su stravična.
Ali, kao i Harijev aktivizam, oni pokazuju neizbježnu dinamiku: čak iako uspon pokreta za kvir prava izaziva reakciju, ona (reakcija) podriva samu sebe time što učvršćuje odlučnost pokreta i ukazuje (čak i kroz mržnju) na postojanje grupe ljudi koji su dugo bili nevidljivi.
Preveo: Miloš Rudović
Galerija
Bonus video:
