Više od 30 godina, Huan Martin Kolomer (84) i njegova žena Sinforosa Sančo (85) žive sami u selu na istoku Španije koje je nekada brojalo više od 200 stanovnika.
“Svi su otišli, mi smo jedine budale koje su ostale”, šali se Sinforosa dok sjedi na stepenicama ispred ružičaste građevine koja je nekada bila škola za dječake.
Smješteno u dolini na sjeveroistoku regije Aragon, gdje se polen preliva preko borova koji se sve više šire preko nekada obradivog zemljišta, selo La Estrelja (“zvijezda”) je u centru “populacijske pustinje”.
Vićente, Huanov i Sinforosin sin, je posljednje dijete koje je odrastalo u selu. Školu je pohađao u susjednom selu, ali je učiteljica ubrzo dala otkaz, pa je škola zatvorena.
“Kada nema djece, nema ni života”, kaže Huan Martin.
“Nikada nijesmo imali telefonsku liniju, a signal za mobilne telefone se može uhvatiti jedino na groblju”, objašnjava Sinforosa koja je nedavno napunila 85 godina.
Iako imaju kuću u gradiću Viljafranka gdje stanuje njihov sin sa porodicom, Huan i Sinforosa tvrde da im ne nedostaje društveni život.
“Odrastali smo u samoći i to nam se dopada”, kaže Huan koji ipak ne očekuje da će iko nakon njih poželjeti da živi na taj način. “La estrelja će umrijeti sa nama.”
IZVOR: Nacionalna geografija
Galerija
Bonus video:
