Poput ostalih imigranata iz Istočne Njemačke, Ivan Stojanov je došao u Njemačku da bi zaradio novac za svoju porodicu. Međutim, našao se na ulici, a umjesto da mu pomogne da ostane, grad Hamburg mu je platio autobusku kartu za povratak kući.
Kada je ušao u autobus u Hamburgu, Ivan Stojanov se trudio da potisne sumnje. Ostavljajući Njemačku za sobom, ovaj stolar iz bugarskog sela Kadikej usredsredio je misli na svoju suprugu i dva odrasla, nezaposlena sina.
Međutim, kada je stigao u selo, Stojanov je uvidio da ga hrabrost napušta. Na trenutak je poželio samo da se okrene i pobjegne, zbog stida koji je osjećao. Pitao se kako se može vratiti kući bez novca, od čega će živjeti njegova porodica.
„Špigl“ piše da je više od milion ljudi stiglo u Njemačku prošle godine, što je najviša stopa imigracije u posljednjih 18 godina. To su mahom inženjeri iz Bugarske, zanatlije iz Španije, kuvari iz Poljske.
Stojanov je došao u Hamburg u jesen 2012. da zaradi novac. Međutim, nije imao sreće. Prvo su ga ostavili na cjedilu zemljaci, a potom njemački poslodavci.
Njemačkoj ekonomiji su potrebni obučeni strani radnici, izjavila je kancelarka Angela Merkel na samitu o demografiji ovog maja. Njena vlada ulaže napore da privuče kvalifikovane radnike iz drugih država. Međutim, nema nikakav plan za imigrante koji ne uspiju u Njemačkoj, često zato što ne zadovoljavaju potrebe tržišta rada.
Hamburg je za Stojanova bio najgori poraz. Kupio je kartu za Bugarsku za 130 eura. Troškove je pokrio grad Hamburg radije nego da mu omogući da ostane.
Širom Njemačke, gradovi se žale na sve veći broj imigranata beskućnika, govoreći da su širenje EU na istok i kriza eura povećali broj ljudi koji iz siromašnih evropskih država dolaze u Njemačku. Hamburg je pokrenuo pilot projekat za vraćanje beskućnika iz Istočne Evrope u njihove domovine. Samo u junu, 98 ljudi je prihvatilo ovu ponudu. Stojanov je neko vrijeme oklijevao, nadajući se do kraja da će naći posao. „U Bugarskoj ne vrijediš ništa ako ne možeš da izdržavaš porodicu,“ kaže on.
Sklonište Pik As u kojem je Stojanov boravio
Eksploatacija radne snage
Većina imigranata iz Bugarske i Rumunije se dobro snalazi na njemačkom tržištu radne snage. Prema podacima njemačke federalne agencije za zapošljavanje, ove dvije grupe imaju višu stopu zaposlenja nego prosječni stranac koji živi u Njemačkoj. Međutim, Stojanov pripada manjoj grupi istočnoevropskih imigranata koji su pobjegli od krize u svojim državama ali ih je u Njemačkoj dočekala eksploatacija i bijeda.
Ljudi poput Stojanova rade građevinske poslove, ali se u unajmljuju kao „nezavisni preduzimači“ tako da njihovi poslodavci ne moraju da im plaćaju zdravstveno osiguranje i druge beneficije. Žene rade kao čistačice ili se privatno zapošljavaju kao njegovateljice starijih osoba. Međutim, ako se razbole ili ostanu bez posla, ti strani radnici su prepušteni sami sebi. Tada se njemačke kompanije ili porodice koje su koristile njihovu radnu snagu često proglase neodgovornim.
Stojanova je jedan poznanik iz sela nagovorio da otputuje u Hamburg, govoreći mu da svako može naći posao u Njemačkoj. Stojanov je i prije živio i radio u stranim zemljama. Kada je njegovo preduzeće za proizvodnju eksera bankrotiralo nakon političkih promjena 1990, Stojanov je izučio stolarski zanat i zaposlio se u Grčkoj - na brodogradilištu, na građevinama i kao sezonski žetelac. Često se vraćao u Kadikej sa poklonima i novcem.
U Hamburg sa 90 eura
Sve se to promijenilo kada je izbila kriza eurozone 2010. a grčke kompanije tražile način da smanje troškove. Više nikom nisu bili potrebni radnici iz Bugarske. Stojanov i njegova porodica su ostali bez novca. Prodao je konja i zaprežna kola za 400 eura. Pola je dao ženi a druga polovina je trebalo da mu posluži za novi početak u Njemačkoj. Putovanje ga je koštalo 100 eura, a 10 je potrošio usput na hranu i piće, tako da je stigao u Hamburg u septembru 2012. sa 90 eura.
Stojanov kaže da je možda bio naivan kada je krenuo u Njemačku sa nadom da će se dobro snaći. Poznanik iz sela mu je ponovo obećao da će mu naći stan i posao. Kada je Stojanov stigao u Hamburg, taj čovjek mu je uzeo novac da plati putovanje i rekao da ne može učiniti ništa više. Stojanov nije znao kome da se obrati a nije govorio njemački. Prvih noći je spavao na klupama u parku i ispod mostova, živeći od parčeta hljeba dnevno i pušeći ostatke cigareta koje bi pokupio na ulicama.
Stojanov sa suprugom i sinovima
Drugi Bugari koje je sreo savjetovali su mu da potraži posao u dijelu grada gdje žive mnogi turski imigranti. Stojanov pripada turskoj manjini u Bugarskoj. Pomagao je na građevinama i otpadima ali to nisu bili stalni poslovi. I dalje je spavao na ulici, kada se razbolio pošto se svako jutro budio mokar od rose, suprugu je nazvao samo jednom rekavši joj da je dobro i da ne brine za njega. Nije otkrio da živi na ulici jer je mislio da ne bi razumjela. Uostalom, svako zna da je Njemačka bogata zemlja.
Nada se pretvorila u očaj
Nakon nekoliko nedjelja na ulici, Stojanov je našao mjesto za spavanje u skloništu Pik As, koji je dio hamburškog zimskog skloništa za hitne slučajeve. Tamo je živio sa još 11 ljudi u prostoriji od samo nekoliko kvadrata. To mjesto je zaudaralo na alkohol, znoj i urin. Često su izbijale tuče između stanara. U jednom momentu je 400 ljudi bilo u skloništu sa 210 kreveta. Socijalni radnici su postavili madrace u hodnicima.
Stojanov je sreo Bugarina sa povredom koljena zbog kojeg je dobio nadimak Hromi. Hromi ga je povezao sa jednim prodavcem polovnih automobila, kome je Stojanov pomagao u popravkama, postavljanju pločica i krečenju. Zarađivao je pet eura na sat, od čega je pola morao da predaje Hromom. Kako bi ostatak morao da šalje porodici, Stojanov se hranio u narodnoj kuhinji. Kao prodavac kola je radio dva mjeseca, ali nakon toga nije bilo posla.
Na proljeće je otišao u kancelariju Andreasa Stasijeviča na centralnoj željezničkoj stanici u Hamburgu. Stasijevič obezbjeđuje pomoć beskućnicima koji su došli iz Istočne Evrope i jedan od njegovih zadataka je da organizuje njihov povratak kući. Obraćanje Stasijeviču je znak da su ljudi odustali. Više nemaju nijedan put naprijed, samo nazad.
Hiljade žive na ulicama
Prije dvije i po godine, Stasijevič je počeo da radi sa jednom poljskom fondacijom kako bi pomogao poljskim beskućnicima koji žive u Njemačkoj da se vrate kući. Potom je proširio projekat da bi obuhvatio osobe iz cijele Istočne Evrope, uz finansiranje grada Hamburga. Procjenjuje se da hiljadu imigranata iz istočnoevropskih država živi samo na ulicama Hamburga.
Program skloništa Pik As se zatvorio u aprilu, što je značilo da Ivan Stojanov mora ponovo da spava ispod mostova i u parkovima. Stasijevič ga je na kraju ubijedio da se vrati u Bugarsku.
Prilikom povratka kući, Stojanovu su kroz glavu prolazile misli da li je trebalo da izdrži duže u Njemačkoj i da li će ikada više naći posao.
Detalj iz Stojanovljevog sela Kadikej
Kada je stigao Kadikej, nakon devet mjeseci, sinovi su ga pitali kakva je Njemačka. Stojanov nije odgovorio.
Radnik u Bugarskoj godišnje zarađuje otprilike koliko Njemac mjesečno. Sve dok su razlike u prihodima u Evropi tako ekstremne, nijedan zakon neće spriječiti ljude da emigriraju, ocjenjuje njemački list. Stojanov je pošao u susjedno selo da od svoje snahe traži novac. Njegova porodica ima dug od 700 eura u lokalnoj prodavnici. Stojanova supruga nije mogla da plaća za hranu i obećala je da će joj muž poslati iz Njemačke. „Tvoj muž je olinjali pas,“ rekao je vlasnik prodavnice. „Ne može da ni porodicu da prehrani.“
Stojanov planira da radi kao nadničar u obližnjem gradu Ruse. Mora da vrati dugove. Ako uspije, kaže da želi da uštedi nešto novca i vrati se u Njemačku.
„Njemci ne čine ništa da pomognu”
Na junskom samitu u Luksemburgu sa kolegama iz cijele EU, njemački ministar unutrašnjih poslova Hans Peter Fridrih je objavio plan za protjerivanje Rumuna i Bugara koji zloupotrebljavaju socijalne usluge u Njemačkoj i da im se potom zabrani ponovni ulazak u tu zemlju.
To omogućava vladi da podstakne osjećanja protiv pridošlica. Ne postoje podaci da su ovi imigranti postali teret za njemački sistem socijalne zaštite, kaže Herbert Berker iz Instituta za istraživanje zapošljavanja, federalne istraživačke institucije. Rumunski i bugarski državljani, zapravo, dobijaju socijalne beneficije rjeđe nego ostali stranci koji žive u Njemačkoj, izjavio je za „Špigl“.
Andreas Stasijevič, koji se preselio iz Poljske u Njemačku, misli da je skandal to što njemačka vlada želi ujedinjenu Evropu i modernizovano tržište ali ne čini ništa da pomogne građanima EU u nevolji.
Galerija
Bonus video:
