Nakon masovnih protesta u Turskoj, vlada Redžepa Tajipa Erdogana se sveti svojim kritičarima.
Aktiviste i demonstrante gone sudski i zastrašuju, novinare otpuštaju a neposlušne činovnike premještaju u zabačene krajeve.
Turski parlament je udruženju arhitekata i inženjera uskratio glas u vezi sa projektima prostornog planiranja. Turski ministar obrazovanja je naredio školama da joj pošalju imena svih prosvjetnih radnika koji su učestvovali u protestima, objavio je „Špigl“.
Protesti protiv građevinskog projekta u parku Gezi, koji su početkom juna prerasli u masovne demonstracije protiv vlade, uglavnom su zamrli. Manje demonstracije su nastavljene u Istanbulu i Ankari.
Prema podacima tuskih organizacija za ljudska prava, uhapšeno je najmanje tri hiljade osoba, uključujući djecu. Iako su neki oslobođeni, niko ne zna koliko ih je još u zatvoru.
Uhapšeni su uglavnom lideri: aktivisti Taksim solidarnosti, fanovi fudbalskog kluba Bešiktaš, koji su odigrali značajnu ulogu na protestima, te članovi opozicionih stranaka. Međutim, iza rešetaka su završili i neki koji su imali samo marginalnu ulogu. Većina je optužena za demonstriranje bez dozvole ili uništavanje javne imovine. Prošle nedjelje su obavljene racije i u studentskim domovima u Istanbulu i uhapšene desetine njihovih stanara.
Hapšenje studenata
Umut Akgul, koji pohađa poslovne studije, učestovao je sa roditeljima na mirnom protestu na Trgu Taksim, 6 jula. Policija je, kao i prethodnih nedjelja, koristila vodene topove i suzavac. Akgul je pobjegao u ulaz jedne zgrade a njegovi roditelji su se sklonili u obližnji kafić. Odatle su gledali kako im policija odvodi sina.
Mladić je poslat u zatvor gdje dijeli ćeliju sa ubicama i silovateljima. Roditeljima, kojima je samo jednom dozvoljeno da ga posjete, rekao je da ga ostali zatvorenici tuku i primoravaju da riba pod.
„Niko u ovoj zemlji više nije bezbjedan,“ rekla je reporterima „Špigla“ njegova majka Gul Akgul. Dodala je da su angažovali advokata ali još nije jasno kakve su optužbe protiv Akgula i kada će početi suđenje.
Umut nije aktivan ni u jednoj političkoj grupi niti je ikad učestvovao u demonstracijama. U najgorem slučaju, on i ostali demonstranti iz parka Gezi, mogli bi biti optuženi prema turskom zakonu protiv terorizma, poznatom kao Zakon br. 3713, na osnovu sumnji za osnivanje terorističke organizacije u cilju zbacivanja vlade. Ako bude proglašen krivim, prijeti mu doživotna robija.
„Nema pravde u Turskoj,“ kaže njegov otac i poručuje da će, ako bude potrebno, ići do Evropskog suda pravde.
Najveći zatvor za novinare
Lider turske opozicije optužio je juče Erdogana da zastrašivanjem lokalne medije primorava na samocenzuru nakon što je jedna medijska grupa objavila da su desetine novinara otpuštene zbog izvještavanja o protestima.
Udruženje turskih novinara (TGS) saopštilo je da su 72 otpuštena, primorana da uzmu bolovanje ili su dali otkaz u proteklih šest nedjelja, prenio je Rojters.
„Zašto puštate novinare da odu? Zašto ih primoravate da idu na bolovanje? Zato što pišu priče koje se ne sviđaju njihovim šefovima,“ rekao je Kemal Kiličdaroglu, šef stranke CHP.
„Sada smo suočeni sa novim periodom, gdje medije kontrolišu vlada i policija i gdje većina medijskih šefova dobija naredbe od političara. Period u kojem se objavljuju priče koje odobre političke vlasti a cenzurišu one koje ne odobre,“ dodao je.
On se obratio novinarima u Ankari povodom izvještaja njegove stranke o zatvorenim novinarima u Turskoj. Prema izvještaju, trenutno je iza rešetaka njih 64.
U međunarodnom poretku, Turska je posljednjih godina pala na dno kada je u pitanju sloboda medija i na nju je pojačan pritisak zbog slanja novinara u zatvor. Jedna medijska grupa ju je označila kao „najveći svjetski zatvor“ za novinare.
Erdoganova vlada kaže da je većina zatvorenih novinara tamo zbog ozbiljnih krivičnih djela, poput članstva u jednoj terorističkoj grupi, koja nema nikave veze sa novinarstvom.
Turski lider je prošlog mjeseca osudio demonstrante kao „bagru“ kojom manipulišu „teroristi“ i optužio strane i lokalne medije za podsticanje nereda.
Mejsnstrim glasila, od kojih su mnoga u vlasništvu velikih konglomerata povezanih sa premijerom, sprovodila su autocenzuru tokom praćenja protesta, proširujući izvještavanje tek pošto je sam Erdogan komentarisao scene haosa, što je navelo mnoge Turke da događaje prate preko društvenih mreža, naveo je Rojters.
Turski lider je prošlog mjeseca osudio demonstrante kao „bagru“ kojom manipulišu „teroristi“
„Špigl“ navodi da je politika zatrašivanja prvi put usmjerena i protiv stranih novinara. Kamerman arapske televizije Al džazira je povrijeđen a jedan italijanski novinar protjeran iz zemlje. Amberin Zaman, dopisnica britanskog „Ekonomista“, kaže da u karijeri još nije iskusila taka nivo nasilja nad novinarima.
Duh otpora nije nestao
Mehmet Kačmaz, fotograf turske agencije Nar, vjeruje da je javnost alarmirana prizorima brutalnosti i da policija nastoji da spriječi novinare i fotoreportere da prave nove slike. Kačmaz prati proteste od početka. Prisjeća se slučajeva kolega koji su pretučeni, kojima su slike izbrisane ili kamere oduzete ili polomljene.
„Pokušavaju da nas zastraše,“ rekao je Kačmaz. On je zamalo ostao bez lijevog oka, kada ga je policajac pogodio gumenim metkom blizu Taksima prije dvije nedjelje. Konzervativni novinar Jigit Bulut već poziva Turke na „rat“ i kaže da bi „umro za Erdogana.“
Bulut tvrdi da njemačka i britanska vlada stoje iza protesta i da je njihov cilj da oslabe Tursku.
„Ali, turski narod će dobit ovaj rat.“ Erdogan je imenovao Buluta za svog glavnog savjetnika. Međutim, pokušaji vlade da zastraši samo podstiču duh otpora među nekim ljudima. Tajfun Karaman, aktivista koji je prebačen u Anadoliju, već je našao novu misiju. Mala grupa zaštitnika životne sredine protestuje protiv planova za sječu drveća u javnom parku u Gaziantepu. Karaman je pošao da ih posjeti i ponudio im ekspertski izvještaj da bi uložili žalbu.
„Gezi je svuda, čak i u Gaziantepu.“
Galerija
Bonus video:
