Ivan Glasenberg se obično budi u 5 ujutru, ide na tgrčanje ili plivanje, onda ide u kancelariju i ne vraća se kući do kasno u noć. Porezi koje plaća čine i do dvije trećine ukupnih poreskih prihoda u njegovom gradu. Njegova vila smeđe nijanse u jednoj od sporednih ulica lijepo se slaže sa okolinom u Rišlikonu, idiličnom gradiću na Ciriškom jezeru. Glasenberg, izvršni direktor gigantske korporacije „Glenkor“, je zapravo prijatan susjed, piše njemački „Špigl“.
On nije jedini bogati stanovnik ovog gradića. Rišlikon, koji ima 5.200 stanovnika, takođe je dom nekoliko direktora, bankara, čak i jednog grčkog vlasnika broda. Međutim, direktor „Glenkora“ je prošle godine višestruko uvećao svoju imovinu kroz inicijalnu javnu ponudu svoje kompanije u kojoj ima 16% vlasništva. Kao rezultat toga, Glasenberg je platio 290 miliona eura poreza gradu i pripadajućem kantonu.
Nakon što je dobio ovakav vjetar u leđa od novog stanovnika porijeklom iz Južne Afrike, Rušlikon je mogao da smanji za nekoliko procenata ionako niske poreske stope.
Međutim, nisu svi stanovnici srećni zbog ovog smanjenja.
„Dok razmišljamo šta da radimo s novcem, ljudi u drugim mjestima umiru užasnom smrću“, kaže otvoreno seoski sveštenik Josip Knežević.
„Sve velike kulture su dostigle tačku u kojoj su postale izopačene i onda su propale“
„Sve velike kulture su dostigle tačku u kojoj su postale izopačene i onda su propale“, kaže sumorno ovaj teolog. On ne govori samo o gradiću Rišlikonu.
Utočište kleptokrata i utajivača poreza
Da ironija bude veća, Švajcarska, zemlja sa malo prirodnih resursa, posljednjih godina izrasta u jedan od najvažnijih centara svjetske trgovine sirovinama. U Švajcarskoj kompanije imaju optimalne poreske uslove, naklonjene zvaničnike i armiju advokata i bankara koji su specijalizovani za potrebe ove privredne grane dubokog džepa.
Švajcarska, zemlja sa malo prirodnih resursa, posljednjih godina izrasta u jedan od najvažnijih centara svjetske trgovine sirovinama
Pristalice smatraju ovaj novi sektor u usponu kao zamjenu za dio bankarstva, koje već neko vrijeme ne cvjeta, ali su kritičari zabrinuti zbog već uništene reputacije njihove zemlje. „Decenijama imamo imidž svjetskog utočišta za kleptokrate i utajivače poreza. Sada raščišćavamo ove stvari, a već se bavimo sljedećim sumnjivim poslovnim modelom“, kaže profesor krivičnog prava Mark Pit, predsjednik Radne grupe za podmićivanje u međunarodnim poslovnim transakcijama pri Organizaciji za evropsku saradnju i razvoj (OECD).
Sjedište „Glenkora“, jedne od najvećih trgovačkih kompanija ovoga tipa, udaljeno je samo nekoliko kilometara od Rišlikona, u gradu Baar, koji se ponosi time što je jedna od „opština sa najmanjim poreskim stopama u Švajcarskoj“. Sa tog mjesta direktor Glasenberg vodi svoju imperiju koja je aktivna u 40 zemalja, sa ogromnom mrežom podružnica i partnera širom svijeta.
Godine 2010, kompanija je kontrolisala oko 60% svjetske trgovine cinkom, 50% trgovine bakrom i 45% tržišta olova. Tokom 2011. „Glenkor“ je ostvario preko 4,3 milijarde dolara profita, uz skok godišnje prodaje sa 21 milijarde dolara 1998, na 186 milijardi.
Uprkos velikom bogatstvu, kompanije poput „Glenkora” su još uvijek relativno nepoznate, jer je ta privredna grana zatvorenija od skoro svake druge.
Bezbjedna kao Diznilend
Uglavnom neprimjetna za svjetsku javnost, Ženeva postaje jedan od najvažnijih svjetskih trgovinskih centara za pšenicu, kafu, šećer i pamuk. Ovaj grad je čak zamijenio London na mjestu najvažnijeg čvorišta za svjetski biznis sa sirovom naftom.
Skoro svaki treći barel sirove nafte koji se proda u svijetu prolazi kroz knjige jedne od trgovačkih kompanija sa sjedištem u Ženevi. Dvije najvažnije kompanije su Vitol i Trafigura. Ove dvije kompanije zajedno su u 2011. postigle prodaju od oko 400 milijardi dolara, što je približno jednako austrijskom BDP-u.
Skoro svaki treći barel sirove nafte koji se proda u svijetu prolazi kroz knjige jedne od trgovačkih kompanija sa sjedištem u Ženevi
Kreditori, poput BNP Paribasa, koji su se specijalizovali za ovaj tip finansiranja, imaju specijalne timove u svojim kancelarijama u Ženevi. Među članovima su advokati, vlasnici brodova, agenti osiguranja, trgovački inspektori, kao i veliki broj različitih konsultanata. Švajcarska ima sjajnu infrastrukturu, kaže direktor „Glenkora“ Glasenberg, koji ističe da je njegova nova domovina takođe „bezbjedna kao Diznilend“.
Pogodni poreski zakoni
Još jednu od prednosti koje ova zemlja nudi kompanijama, kako piše „Špigl“, predstavljaju pogodni poreski zakoni. Ukupno poresko opterećenje se kreće, u zavisnosti od kantona, od 10 do 13 odsto, dok je, na primjer u Njemačkoj, ta cifra gotovo tri puta veća.
Ukupno poresko opterećenje u Švajcarskoj se kreće, u zavisnosti od kantona, od 10 do 13 odsto, dok je, na primjer u Njemačkoj, ta cifra gotovo tri puta veća
On je jedan od koautora knjige „Sirovine: najopasniji švajcarski biznis“ koja trenutno izaziva komešanja u njegovoj zemlji. Reziltati mukotrpnog istraživanja širom svijeta o pitanjima poput uslova za rad u rudnicima u Kongu i na plantažama pamuka u Uzbekistanu, pokrenuli su oštru debatu o tome da li Švajcarska i na koji način može da nadgleda ovu djelatnost u procvatu.
„Kompanije poput 'Glenkora' premještaju profite i troškove unutar svoje korporacijske grupe na mjesta gdje plaćaju najmanje moguće poreze“, kaže Misbah. „Naravno, to se dešava na štetu siromašnih zemalja.“
Pomoć za razvoj ili eksploatacija
Veliki dio svog biznisa „Glenkor“ vodi u zemljama sa korupcijom na visokom nivou ili autoritarnim režimima, poput Ekvatorijalne Gvineje, Kazahstana i Konga, piše „Špigl“. Međutim, za Glasenberga je angažovanje kompanija u zemljama poput ovih prije pomoć za razvoj, nego eksploatacija.
„U Kongu smo izgradili fudbalske stadione, mostove, bolnice, pored toga što smo investirali milijarde dolara u posao sa rudnicima“, kazao je. „Mi u tim zemljama radimo dobre stvari.“
Međutim, za ove napore gotovo da nema priznanja. Naprotiv, stručnjaci za krivično pravo poput Pita su izrazito kritički raspoloženi prema ovoj djelatnosti.
„Korupcija se u zemljama poput Konga gotovo ne može izbjeći“, ocjenjuje Pit. Katolička organizacija za razvoj „Fastenofer“ optužuje „Glenkor“ da bakar za svoje topionice kupuje u Kongu gdje djeca golim rukama kopaju metal iz prašine.
„Glenkor“ negira ove optužbe, a Glasenberg ističe da je njegova kompanija čak uvela društvene i ekološke standarde koji se primjenjuju širom svijeta, a koji su često stroži od lokalnih zakona.
Određeni broj pravnika zagovara ideju da se u Švajcarskoj pokrene akcija protiv mogućih krivičnih djela koje su u inostranstvu počinile kompanije koje trguju sirovinama. Do sada je to samo bilo moguće sa krivičnim djelima poput seksualnih prestupa koji su švajcarski građani počinili u inostranstvu.
Ostaje pitanje da li će sva ova uzbuna dovesti do usvajanja novih zakona. U Rišlikonu su početni napori kritičara ove privredne grane propali. Opštinska skupština odbacila je ideju organizacije „Solidarnost Rišlikona“ za uvođenje dodatnog poreza solidarnosti za razvoj.
Sveštenik Knežević i danas je rezigniran kada govori o tom danu u decembru.
„Moć novca“ je još jednom prevagnula, zaključio je.
Bonus video:
