TAS-JURJAK, Rusija - Na kamionskom stajalištu duž zaleđenog auto-puta Viljuj, na sjeveroistoku Sibira, vozači ćaskaju ne o životu na putu već o životu puta.
Možda će potrajati još jednu nedjelju, kaže jedan od kamiondžija.
“Čisto sumnjam”, kaže Maksim Andrejevski, 31-godišnji vozač naftnog tankera. “Zar nisi vidio kako mu površina svjetluca? Otići će za dan-dva.”
Svakog proljeća, hiljade kilometara zimskih auto-puteva u Rusiji, koji mahom prolaze pored naftnih i rudarskih gradova u Sibiru i na dalekom sjeveru evropskog dijela Rusije, stapa se sa močvarama od kojih su prošle jeseni napravljeni. I svake godine, ljudima čiji opstanak zavisi od njih čini se da se ledeni put sve ranije topi.
To je pretvorilo Tas-Jurjak, malo selo drvenih koliba koje zavisi od ledenog puta koji vodi do njihovog stajališta za kamione - posljednje benzinske pumpe u narednih 800 kilometara - u mjesto istinske vjere u ljudski doprinos klimatskim promjenama.
“Ljudi su krivi”, kaže Andrejevski. “Pumpaju toliko gasa, toliko nafte. Brate, ovdje nam je potreban Grinpis.”
Sa auto-putevima napravljenim od leda, uključujući ledene površine jezera i rijeka, sve što je potrebno da nestanu jeste jedan topao projlećni dan. Svake godine, kažu zvaničnici, bar jedan kamion propadne kroz led jezera ili široke rijeke.
“Opasnost je uvijek uz smjele vozače kamiona”, kaže Aleksandar Kondratjev, direktor regionalnog odjeljenja za puteve u Mirniju, gradu gdje se vade dijamanti na sjeveroistoku Sibira koji je povezan sa ostatkom Rusije na jugu samo preko ledenog puta Viljuj.
Kada je Viljuj otvoren 1976, njegovi graditelji proslavili su otvaranje na Dan revolucije, 7. novembra, rekao je Kondratjev. Ovih dana, put se rijetko kada otvori prije sredine decembra, kaže, a obično se zatvara 1. aprila, mjesec dana ranije nego prije.
Kod Tanjira, stajališta za kamione koji se nalazi na sjevernom kraju Viljuja, vozači stoje u redu kako bi naručili posljednji obrok koji će pojesti u restoranu u naredna tri dana koliko je potrebno da prevezu kamion preko leda do prvog šljunkovitog puta.
Ledeni putevi su integralni dio ruske rudarske i naftne ekonomije na dalekom sjeveru. Često su to prečice preko zamrznutih rijeka i jezera, ali većina ide preko permafrosta, sloja zamrznute, praistorijske močvare. Gornji sloj, koji se topi i ponovo ledi, postaje materijal za izgradnju ovih puteva.
Tokom zime, kažu vozači, prevoznici plaćaju 500 dolara po vožnji u jednom pravcu. Poslije sredine aprila, ta cijena ide do 700 dolara.
Andrejevski je sa kamionom krenuo na put 29. marta. Planirao je da stigne do zemljanog puta na jugu prije nego što se istopi. Ako uspije da pređe put sa svojim tovarom sirove nafte, našalio se, samo će doprinijeti mukama puta.
“Naravno da postoje posljedice” po klimu od korišćenja nafte, kaže. “Izduvne cijevi rade.”
Bonus video:
