Dvadeset godina nakon što je afera „Čiste ruke“ počistila stari politički sistem u Italiji i poslala stotine ljudi u zatvor, korupcija u trećoj po veličini ekonomiji eurozone gora je nego ikada i zašla je duboko u društvo.
„Nelegalne radnje, korupcija... i dalje su itekako prisutni u zemlji“, kazao je Luiđi Đampaolino, predsjednik revizorskog suda.
Zvaničnici tvrde da korupcija Italiju košta 60 milijardi eura godišnje, što otprilike odgovara veličini budžetskog deficita zemlje. Prema podacima revizorskog suda, ta suma predstavlja otprilike polovinu procijenjenih troškova korupcije u cijeloj Evropskoj uniji, piše Rojters.
„Nelegalne radnje, korupcija... i dalje su itekako prisutni u zemlji“, kazao je Luiđi Đampaolino, predsjednik revizorskog suda.
Ta istraga, koja je potresla Italiju, počela je 17. februara 1992, kada je visoki zvaničnik Socijalističke stranke Mario Kjeza uhvaćen sa 3.500 eura mita.
Skandal koji je uslijedio ne samo da je poslao stotine ljudi u zatvor, nego je i natjerao najuticajniju ličnost tog vremena, lidera socijalista Betina Kraksija, na izgnanstvo u Tunis, gdje je umro. Desetine osoba umiješanih u istragu o korupciji počinile su samoubistvo.
Hrišćansko demokratska partija, koja je dominirala Italijom od Drugog svjetskog rata, raspala se.
Berluskoni popunio vakuum
Afera je stvorila vakuum koji je 1994. popunio medijski magnat i milijarder Silvio Berluskoni, koji je dominirao italijanskom političkom scenom do prošlog novembra, kada je podnio ostavku pod pritiskom dužničke krize eurozone. Zamijenio ga je tehnokrata Mario Monti, koji se uveliko smatra „antipolitičkim“ reformistom.
Međutim, od kako su „Čiste ruke“ zadesile Italijane, nade o novoj, čistijoj Italiji su raspršene. Sudije i eksperti kažu da je negativna reakcija protiv, kako su ih mnogi vidjeli, fanatično predanih, ljevičarskih sudija, za rezultat imala ublažavanje zakona protiv korupcije.
„Utvrdili smo dijagnozu, ali oni su liječili nas, umjesto bolest“, kazao je Antonio Di Pjetro, najčuveniji član „Čistih ruku“, koji sada vodi jednu opozicionu stranku.
„Utvrdili smo dijagnozu, ali oni su liječili nas, umjesto bolest“, kazao je Antonio Di Pjetro, najčuveniji član „Čistih ruku“, koji sada vodi jednu opozicionu stranku.
Korupcija je, tvrde sudije, zahvatila cijelu zemlju. Gotovo svakog dana, na naslovnim stranama osvanu veliki skandali u koje su umiješani političari iz svih frakcija.
U jednom od brojnih, bivši predsjednik provincije Milano Filipo Penati, iz ljevičarske Demokratske stranke, je jedna od nekoliko osoba protiv kojih se vodi istraga za korupciju u projektu vrijednom 200 miliona eura. On negira da je napravio bilo kakav prekršaj.
I samom Berluskoniju, koji konstantno napada ljevičarske sudije, trenutno je suočen sa dva suđenja za krivična djela iz oblasti finasija ili za korupciju - među više od 20 procesa u njegovoj političkoj karijeri koji nikada nisu okončani kaznenom presudom.
Oponenti ga optužuju da je ohrabrio klimu tolerancije i nadgledao slabljenje zakona protiv korupcije.
Podrivanje pravne zaštite
Prema podacima Transparensi internašnala, međunarodne organizacije koja se bavi korupcijom, Italija se nalazi na 69. od 182 zemlje – pri čemu je samo ispred Grčke, Rumunije i Bugarske u Evropi.
„Kao neki veoma napredni virus, korupcija se adaptirala i evoluirala“, kazao je Volter Foresu, predstavnik TI za Italiju.
Ekonomista i stručnjak za borbu protiv korupcije Marko Arnone ocjenjuje da su „Čiste ruke“ prvobitno poboljšale imidž Italije ali ne zadugo.
„Međutim, od 2001. stanje se progresivno pogoršava“.
„Međutim, od 2001. stanje se progresivno pogoršava“.
Stručnjaci i sudije ističu da je u posljednje dvije decenije pravna zaštita od korupcije postepeno podrivana.
Zastarijevanje slučajeva korupcije je prepolovljeno na sedam i po godina, čime su uveliko smanjene šanse da će prestupnici završiti u zatvoru prema zamršenom italijanskom pravnom sistemu.
Sudija Robledo je nazvao „pravom tragedijom“ to što su finansijske prevare praktično dekriminalizovane.
Galerija
Bonus video:
