Tokom posljednjih mjeseci dužničke krize u Evropi stalno se ponavlja isti scenario: Berze se oporave na osnovu očekivanja da je pronađeno rješenje, a onda ponovo nastave pad kada se ta nada rasprši, što investitore zbunjuje i nervira.
Upućeni u američku hipotekarnu krizu 2008. i aktuelnu evropsku dužničku krizu smatraju da je problem u tome što mnogi investitori smatraju da postoji brzo i lako rješenje, samo kada bi se zvaničnici vlada mogli dogovoriti i brzo djelovati, piše „Njujork tajms“.
Najviše što se može učiniti u Evropi je da se spasu zadužene vlade i njihove banke kako bi se izbjegao veliki šok finansijskog sistema i recesija privreda širom svijeta.
Najnoviji spasilački paket za Evropu dobio je u četvrtak zeleno svjetlo njemačkog parlamenta, čime je novi sporazum dobio finansijsku težinu najveće privrede kontinenta.
Međutim, piše njujorški dnevnik, izbavljenje neće izbrisati ogromne dugove koji se su nagomilavali godinama – isto kao što spasavanje američkih banaka 2008. nije neutralisalo ogromnu količinu hipotekarnog duga koji vlasnici nekretnina nisu mogli da otplate.
Neki strahuju od najgoreg
Za rješavanje problema – previše duga, a nedovoljno rasta da ublaži teret – mogle bi biti potrebne godine.
„Svi su živjeli iznad svojih mogućnosti skoro deset godina, stoga je to prilagođavanje koje će biti bolno i dugo, i biće test za sposobnost oporavka društava u socijalnom i političkom smislu,“ kazao je Nikolas Veron iz briselskog instituta Brojgel.
Svi su živjeli iznad svojih mogućnosti skoro deset godina, stoga je to prilagođavanje koje će biti bolno i dugo.
Evropa je, isto kao i SAD, tokom proteklih decenija nagomilala bilione duga. Razlika je u tome, navodi se u komentaru, što su se u Americi uglavnom zaduživali potrošači i kompanije, a u Evropi vlade koje su nagomilavale dug, što su im olakšavala banke, pozajmljujući im novac kupovinom državnih obveznica.
Sada, dok privredu Sjedinjenih Država koče domaćinstva koja neće početi da troše dok ne smanje dugove, Evropa ne može ponovo ostvariti rast dok njene države ne nauče da žive u skladu sa mogućnostima.
Godine prilagođavanja
Ukratko, navodi „Tajms“, to znači godine bolnog prilagođavanja.
„Moramo se prilagoditi nižem rastu,“ rekao je Tomas Mirou, predsjednik Evropske banke za obnovu i razvoj, misleći i na Evropu i na Ameriku. „To će, naravno, biti vrlo bolno. Ali, lideri moraju biti iskreni prema svom narodu.“
Rješavanje krize bi moglo pojačati povjerenje u pogođene ekonomije i dovesti do ostvarivanja pozitivnog rasta.
Takođe, navodi se dalje u članku, evropski potrošači se nisu tako nemilosrdno zaduživali, pa njihov oporavak neće biti toliko okrutan.
„Moramo uraditi puno toga da bismo izašli iz krize,“ rekao je Holger Šmiding, ekonomista Berenberg banke u Londonu. „Međutim, jednom kada izađemo, SAD će biti te koje će se suočiti sa godinama oporavka, a ne Evropa.“
Rješavanje krize bi moglo pojačati povjerenje u pogođene ekonomije i dovesti do ostvarivanja pozitivnog rasta.
Međutim, piše „Njujork tajms“, opasnost je u tome što će stroge mjere štednje samo pogoršati ekonomski pad koji bi se mogao odužiti najmanje deceniju u Grčkoj, Portugalu i Španiji. Stagnirajuće ekonomije samo otežavaju vladama da isplate dugove.
Kako će se Portugal i Španija oporaviti
Njemačka se izvukla nakon što je više godina važila za „bolesnika Evrope“, sa visokom stopom nezaposlenosti i sporim rastom. Početkom 2000-ih, dok su države južne Evrope trošile više nego što su zarađivale, njemačka vlada je započela seriju strukturnih reformi, deregulacije i prilagođavanja zarada, što joj je pomoglo da postane ekonomska sila.
„On će kupiti spokoj na nekoliko nedjelja, ali neće riješiti dva ključna pitanja: smanjenje ogromnog duga i uspostavljanje rasta,“ kazala je Rajnhart.
Fond za izbavljenje, koji ima na raspolaganju 440 milijardi eura, nije dovoljan čak i ako bude osnažen, smatra Karmen Rajnhart sa Peterson instituta za međunarodnu ekonomiju.
„On će kupiti spokoj na nekoliko nedjelja, ali neće riješiti dva ključna pitanja: smanjenje ogromnog duga i uspostavljanje rasta,“ kazala je Rajnhart za „Njujork tajms“.
Na duže staze, neki politički lideri i ekonomisti zagovaraju integrisaniji ekonomski, fiskalni i politički savez u Evropi – što smatraju jedinim realnim rješenjem.
„Mislim da mali koraci ovdje nisu od pomoći,“ rekao je ekonomista sa Harvarda Kenet Rogof, koji je sa Karmen Rajnhart napisao knjigu o dužničkoj krizi. „Na kraju se moraju formirati Sjedinjene Evropske Države, a one možda ne bi uključivale sve članice eurozone,“ kazao je Rogof.
Bonus video:
