U intervjuu za „Špigl“, bivši njemački ministar spoljnih poslova govori o greškama aktuelnog šefa diplomatije Gida Vestervela prema Libiji, nespretnosti Angele Merkel u rješavanju krize eura, te o budućnosti EU.
Bivši kancelar Helmut Kol, heroj među njemačkim konzervativcima, koji je dugo predvodio današnju Hrišćansko-demokratsku uniju (CDU) Angele Merkel, i Fišer, bivši lider opozicione stranke Zeleni, u posljednje vrijeme u sličnom duhu govore o politici aktuelne vlade u Berlinu.
Fišer je u martu izjavio da je Njemačka izgubila kredibilitet i da je njena spoljna politika postala farsa. Prošle nedjelje, Kol je ocijenio da Njemačka nije pouzdana sila i da Berlin nema kompas.
O Vesterveleovoj tvrdnji da je njegova politika sankcija prvenstveno zaslužna za zbacivanje libijskog diktatora, Fišer je rekao da svako zna da su to gluposti
Fišer (63) je novinarima „Špigla“ rekao da nije poenta u tome da li njih dvojica zvuče slično ili ne, već u ozbiljnoj zabrinutosti zbog ponašanja njemačke vlade, koja očigledno muči i jednog i drugog.
Na pitanje šta mu smeta kod aktuelnog šefa diplomatije Gida Vestervelea, Fišer je rekao: „Otprilike sve. Kao bivši šef diplomatije, ne mogu da podnesem nedostatak fundamentalnih ubjeđenja. To je u osnovi puno gore nego gubitak kompasa. Na vlasti imamo one koji su izgubili dodir sa stvarnošću i poriču ono što je svakome očigledno.“
Nejasna Vesterveleova vizija
O Vesterveleovoj tvrdnji da je njegova politika sankcija prvenstveno zaslužna za zbacivanje libijskog diktatora, Fišer je rekao da svako zna da su to gluposti i da apsolutno nikakav napredak ne bi bio postignut bez vojne intervencije NATO.
Fišer je rekao da je teško shvatiti Vesterveleovu izjavu da će novi centri moći zahtijevati nova strateška partnerstva
„Ponašanje njemačke vlade tokom libijskog sukoba, njena uzdržanost u Savjetu bezbjednosti UN, bio je jedinstveni debakl i možda najveći spoljnopolitički debakl od osnivanja Savezne Republike Njemačke. Reputacija naše države u svijetu je pretrpjela značajnu štetu. A to je dijelom rezultat Vesterveleovih nedavnih opravdavnja za njegovu politiku u Libiji.“
Fišer je rekao da je teško shvatiti Vesterveleovu izjavu da će novi centri moći zahtijevati nova strateška partnerstva.
„Pretpostavljam da to znači da Njemačka namjerava da počne da slijedi svoju globalnu politiku sa novim centrima moći – Kinom, Rusijom, Brazilom i Indijom – istim onim državama sa kojima je bila uzdržana na glasanju u Savjetu bezbjednosti. To prosto ne mogu da razumijem.“
Politika oklijevanja
Bivši vicekancelar je ocijenio da se čak ni u 21. vijeku ni malo nisu promijenile osnovne karakteristike njemačke situacije.
„Previše smo veliki da bismo se ograničavali na ulogu kakvu igra Švajcarska. Sa druge strane, premali smo da bismo igrali ulogu globalne sile. Naš najviši interes trebalo bi da bude u čvrstom držanju za naše usidrenje kao dijela Zapada. U tome je najvažnije završiti proces ujedinjavanja Evrope.“
U slučaju Libije, prvi put u istoriji, UN su opravdale mandat rekavši da međunarodna zajednica snosi odgovornost za zaštitu stanovništva jedne države
Politika oklijevanja da se preduzme vojna akcija ne smije postati dozvola diktatorima da sprovode politiku krvave represije, smatra Fišer i naglašava da se predugo čekalo na intervenciju u Bosni 1995. Dodaje da je u slučaju Iraka 2003. bilo ispravno ne uključivati se jer Bušovi argumenti ra rat nisu držali vodu a o posljedicama se nije dobro razmislilo.
„Uvijek je teško donijeti odluku o vojnoj akciji. Ne bih optužio nijednog našeg političara da je lak na obaraču“.
U slučaju Libije, prvi put u istoriji, UN su opravdale mandat rekavši da međunarodna zajednica snosi odgovornost za zaštitu stanovništva jedne države. Fišer kaže da je „izuzetno pozitivno što despoti više neće moći da koriste dimnu zavjesu državnog suvereniteta da bi nesmetano masakrirali sopstveni narod“.
Na pitanje da li su posrijedi dvostruki standardi s obzirom na to da je i u Siriji i u Sudanu opozicija bila meta brutalnog obračuna kao i u Libiji, ali da tamo niko ne interveniše, Fišer odgovara da ima svakojakih standarda ali da Njemci nastoje da usvajaju principe koji su prepoznati kao ispravni na svakom mjestu i u svako vrijeme.
Raditi na formiranju Sjedinjenih Evropskih Država
Fišer je bio vicekancelar i šef diplomatije od 1998. do 1995, kada su njegovi Zeleni bili manji koalicioni partner u vladi Gerharda Šredera.
Fišer smatra da je članicama eurozone potrebna tješnja integracija kada je u pitanju fiskalna, ekonomska i čak socijalna politika
On smatra da Evropska unija nema budućnost u svom sadašnjem obliku ako stvari ostanu onakve kako su trenutno organizovane i skicirane. „Ekonomska i finansijska kriza će primorati SAD da smanje učešće na globalnoj sceni. Kada se to desi, mi Evropljani ćemo se morati zapitati možemo li učiniti više za sopstvenu bezbjednost“, kazao je.
Istakao je da glavni problem predstavlja to što njemačka vlada očigledno ne zna kako da izađe na kraj sa finansijskom krizom i budućnošću EU.
„Ali, bar je narod izgleda primio poruku da nema povratka na njemačku marku bez izazivanja nevjerovatnog haosa. To bi definitivno bila labudova pjesma EU i razvoj događaja koji više niko ne bi mogao kontrolisati.“
Fišer smatra da je članicama eurozone potrebna tješnja integracija kada je u pitanju fiskalna, ekonomska i čak socijalna politika. „To bi na kraju trebalo da budu Sjedinjene Evropske Države.“
Neslaganje sa Merkelovom
Upitan da li bi bio problem nagovoriti građane članica EU da podrže takav plan s obzirom na to da oni žele manje a ne više Evrope, naveo je da razumije uznemirenost naroda i da je kancelarka još prošle godine trebalo da objasni Njemcima pravac koji EU mora da zauzme.
„Da nam je potrebna proširena EU, da taj proces uveliko zavisi od Njemačke i da ćemo morati da pomognemo u finansiranju jer će nam se to na kraju isplatiti“.
Fišer se ne slaže sa tvrdnjama Merkel da zemlje poput Grčke više neće imati motiv da primjenjuju reforme ako Njemci ne budu uvijek tako brzo obezbjeđivali dodatnu pomoć.
Fišer, koji se povukao iz aktivne politike nakon saveznih izbora 2005, kaže da je u svjetlu istorije Starog kontinenta, neophodno raditi ka formiranju Sjedinjenih Evropskih Država
„Nažalost, ona do sad nije imala strategiju. Naša vlada nema akciju, nego reakciju. To je uvijek loše u krizi“.
Na pitanje da li se slaže sa analizom Helmuta Kola da je glavni problem EU nedostatak entuzijazma za evropsku ideju, Fišer kaže da je glavni problem zaglavljenost u političkoj krizi, te da to nije u suštini ni fiskalna ni kriza eura.
Slaže se da je najveći problem EU sama EU. „Često sam se pitao zašto današnja generacija više nema emotivni odnos sa EU. Naravno, svijet se promijenio, ali to nije objašnjenje.“
Fišer, koji se povukao iz aktivne politike nakon saveznih izbora 2005, kaže da je u svjetlu istorije Starog kontinenta, neophodno raditi ka formiranju Sjedinjenih Evropskih Država.
„Mi više od drugih zavisimo od vjere naših partnera i bivših neprijatelja u Evropi i svijetu. Kao što je Helmut Kol ispravno rekao, ne bi bilo ponovnog ujedinjenja Njemačke bez te vjere, koju bi trebalo ljubomorno da čuvamo... Sada nam je potreban politički okvir za snažnu EU. Nadam se da će kriza primorati sadašnju generaciju da učini ono što je dobro za nju“, zaključio je Joška Fišer u razgovoru za „Špigl“.
Bonus video:
