Demonstracije, upozorenja Grčke pravoslavne crkve, nesloga u vladajućoj većini - ponovno pokretanje pregovora Atine i Skoplja o nazivu Makedonije bude strasti u Grčkoj.
Protivnici kompromisa prebrojaće se u nedjelju na prvoj manifestaciji u Solunu, glavnom gradu grčke pokrajine Makedonije i drugom po veličini gradu Grčke, na poziv mase organizacija, uglavnom nacionalistčkih.
Taj skup će pratiti političari, "koji su i dalje veoma nervozni" zbog raspoloženja biračkog tijela, rekao je Nikos Marancidis, profesor Odsjeka za balkanske studije na Solunskom fakultetu.
Suština je da se spriječi mala susjedna republika, nastala raspadom Jugoslavije, da "uzurpira sveto ime Makedonije".
Ta težnja je ista kao i početkom devedesetih godina, kada se cijela Grčka digla zahtevajući ekskluzivno pravo na naziv Makedonije i nasljeđe Aleksandra Makedonskog. Nova država je zato u Ujedinjene nacije primljena samo pod privremenim nazivom, "Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija (BJRM)".
Godine 1992, u kontekstu balkanskog nacionalističkog uzbudjenja, parola "Makedonija je grčka" okupila je više od milion demonstranata u Solunu - svakog desetog Grka.
Nekoliko stotina hiljada se okupilo dvije godine kasnije da bi branilo taj stav, izgrađen na nacionalnom narativu, u kojem je Makedonija integralni dio grčke istorije.
Groznica je tada bila podsticana svim institucionalnim kanalima, političkim donosiocima odluka, pravoslavnim sveštenicima, profesionalnim organizacijama, pravosuđem...
Linija fronta je sada kraća. Grčki premijer Aleksis Cipras otvoreno se suprotstavio "nacionalnim zabludama" i rekao da je spreman za rad na "rješavanju tog slučaja koji utiče na grčku spoljnu politiku već više od 25 godina".
"Nacionalni interesi se ne brane uzvicima i folklorom, već mirom, radom na kompromisu (...) i jednoglasnošću unutar zemlje", rekao je on tokom govora u petak uveče pred Centralnim komitetom njegove stranke ljevice Siriza.
S druge strane, uticajna nacionalna Pravoslavna crkva Grčke tvrdi da je ona čuvar nacionalnog identiteta, da ne podržava demonstracije, ali nastavlja da propovijeda o "grčkosti" Makedonije.
Gradonačelnik Soluna, ikonoklastični proizvodjač vina, a politički centrista Janis Butaris, zauzeo je suprotan stav od svojih konzervativnih prethodnika na tom mjestu, pokazujući "prezir" prema "patriotsko-nacionalističkoj" erupciji.
Po Hristini Kuluri, profesorki političkih nauka i istorije na Univerzitetu Pandion u Atini, ljevičarski premijer Aleksis Cipras može postići kompromis prihvatljiv za javno mnjenje.
Posebno jer mu je opozicija, konzervativna Nova demokratija (ND) prokrčila put. Pod njenim rukovodstvom (2004-2009.) Atina je pristala da dijeli naziv "Makedonija" sa susednom državom, pod uslovom da susjed doda ima određenu determinantu, kao što je "Sjeverna Makedonija".
"Klima se promijenila", kaže Kuluri, iako "to pitanje ostaje osjetljivo za cijelo grčko društvo". "Jedna generacija je prošla, a društvo sazrelo", slaže se kaže Marancidis.
Ipak, prema anketi u nedjelju, 68% Grka ne želi da podijeli ime Makedonije sa svojim susjedima.
Ali, raskidana između umjerenih i ultraša, desnica ne može da pomogne.
Konzervativni poslanici sa sjevera zemlje pokazali su nameru da u nedjelju izau na ulicu, prkoseći odluci lidera ND Kirijakosa Micotakisa.
A on je izazvao Ciprasa da odlučno odbije da se pridruži svom dežmekastom suverenističkom savezniku, nacionalističkom ministru odbrane Panosu Kamenosu, pre no što zatraži bilo kakav nacionalni konsenzus.
Međutim, on se ponaša toplo-hladno: jednog dana se protivi bilo kakvom kompromisu, drugog proklamuje poverenje u šefa diplomatije Nikos Kociasa, potom predlaže na Tviteru da krsti komšiju "Vardarska" - što je naziv koji je nosila bivša pokrajina Kraljevine Jugoslavije od 1929. do 1941. godine.
Rizik je, po Nikolasu Cifakisu koji predaje međunarodne odnose na Univerzitetu Peloponeza, "dati ulogu arbitra" Kamenosu, koga njegovi kritičari optužuju da meša avanturizam i oportunizam.
U Grčkoj, kao i u susednoj zemlji, "odlučujuća će biti unutrašnja debata, a ne bilateralni pregovori", napomenuo je on.
Upozoravajući na opasnost propasti pregovora "koja bi mogla da se okrene protiv Grčke", Cifakis ukazuje da "njeni evropski partneri i NATO, na kraju živaca, mogu završiti tako što bi zahtijevali integraciju susjedne zemlje (Makedonije u NATO i EU) bez prethodnog rješavanja spora (s Grčkom)", i sasvim ignorišući protivljenje Atine.
Bonus video:
