Kremlj je konačno reagovao na žestoki pad standarda građana.
Ali je reagovao populistički, tako što je vještački ograničio rast cijena životnih namirnica.
To može skupo da košta režim, piše politikolog Ivan Preobraženski.
Ruski premijer Mihail Mišustin potpisao je početkom sedmice niz dokumenata koji će, prema viđenju Vlade, pomoći da se snize, a potom i stabilizuju cijene životnih namirnica.
Do toga je došlo nakon što je predsjednik Vladimir Putin neočekivano oštro ukazao ministrima na rast cijena nekih namirnica.
Čime je izazvana takva Putinova reakcija i kuda će odvesti ovaj ekonomski eksperiment?
Ruske vlasti su u većem dijelu godine ignorisale nagomilane probleme.
Još na proljeće su upozoreni da dolazi prehrambena kriza, ali jedino što je vlast tada preduzela bilo je da kazni paničare i ustvrdi kako to samo lobisti dižu galamu da bi isposlovali državnu pomoć.
Potom su stručnjaci primijenili osjetan porast konzumacije hleba kao osnovne i jeftine životne namirnice, što je moglo da ukaže na sve tanje novčanike Rusa.
Takođe, ruska valuta je u posljednje vrijeme pala sa 62 na 80 rubalja za dolar.
Moguće da su vlasti izbjegavale temu, ne želeći da priznaju očiti pad standarda.
Ili možda ministri nisu htjeli da naljute predsjednika.
Putin od početka pandemije praktično ne napušta svoje bunkere u predgrađu Moskve i Sočiju, i od tada je još više otuđen od naroda.
To pokazuje i nedavno poređenje koje je napravio između tobože elitnog obroka – špageta u bolonjeze sosu – i ruskog narodnog recepta, tjestenine na mornarički način koja se jede samo sa mljevenim mesom.
Očigledno predsjednik nema pojma da siromašni Rusi od mesa možda mogu da priušte još samo piletinu.
Misli da i dalje masovno jedu mornaričku tjesteninu, kao kad je on bio dijete.
Danas kilogram smrznutih pilećih bataka košta 135 rubalja.
To je osjetno manje od 170 rubalja koliko košta mljeveno meso ili 165 rubalja koliko košta 350 grama mesa iz konzerve, koje takođe dolazi u obzir za mornaričku tjesteninu.
Odnos prema rastu cijena promijenio se tek sredinom decembra.
Vlasti su objavile da kreću u borbu za smanjenje cijene šećera, brašna, tjestenine i biljnog ulja.
Vjerovatno su ih uplašile dvocifrene stope rasta cijena ovih proizvoda.
Kremlj je odmah vidio vezu sa izborima za Dumu koji moraju da se održe do septembra iduće godine.
To je jedina bojazan vlasti. Inače, podrška samom Putinu ostala je visoka, a trenutno nema ni pomena vrijednih protesta.
Pa ipak, sve više istraživanja pokazuje da su Rusi aktivno počeli da štede na hrani i drugim potrepštinama.
Kremlj očito hoće da zaustavi problem prije nego što se narodno stezanje kaiša odrazi na rezultat "Jedinstvene Rusije" na izborima naredne godine.
No izbor taktike za rješenje skoka cijena, blago rečeno, nije optimalan.
Dogovor sa veletrgovcima i proizvođačima šećera recimo predviđa fiksne cijene sve do aprila.
Fiksna cijena nije svuda ista – iza Urala, u azijskom dijelu Rusije, cijene će biti više zbog viših troškova isporuke.
Tako je bilo i u Sovjetskom Savezu, koji je imao tri cjenovne zone.
Sama ideja da cijene ne reguliše tržište već dogovor deluje kao planska privreda iz doba komunizma.
Takve mjere često izazivaju da se proizvodi prodaju tamo gdje su skuplji ili da se namjerno proizvodi manje. Obično pada i kvalitet samih proizvoda.
Još jedna opasnost je odloženi rast cijena.
Već u aprilu bi one mogle da eksplodiraju jer će proizvođači htjeti da nadoknade gubitak profita.
Onda će se tek osjetiti nezadovoljstvo. Tako bi ovaj populizam sa makaronama mogao da pogodi ne samo ruske novčanike, već i vladajući režim.
Bonus video:
