Tvorci politika u Evropskoj uniji juče su predstavili do sada najambiciozniji plan za borbu protiv klimatskih promjena, u naporu da tokom ove decenije pretvore zelene ciljeve u konkretnu akciju i postave primjer koji će druge velike svjetske ekonomije slijediti.
Predstavljanjem plana zapravo počinju naporni pregovori između predstavnika industrije, 27 članica bloka i Evropskog parlamenta. Politička važnost napora, na čijem čelu je Evropska komisija, je van svake sumnje, a za pojedine evropske države, paket mjera je prilika da potvrde globalnu lidersku ulogu EU u borbi protiv klimatskih promjena.
S druge strane, plan je ukazao na dobro poznate podjele. Siromašnije zemlje strahuju da će nove politike podići cijene za potrošače, dok regioni koji zavise od termoelektrana i rudnika žele garancije i veću podršku za transformaciju koja će izazvati izmještanje i masovno prekvalifikovanje.
EK je juče krajnje detaljno predstavila kako 27 članica bloka mogu do 2030. ispuniti kolektivni cilj smanjenja emisija gasova s efektom staklene bašte za 55 odsto u odnosu na nivo iz 1990. – što je korak ka „nultoj emisiji“ do 2050.
To će značiti povećanje troškova za emitovanje štetnih gasova za grijanje, transport i proizvodnju, oporezivanje visokokarbonskog avijacionog i brodskog goriva koji do sada nije oporezivan, i naplatu uvoznicima na granici za emisije štetnih gasova u proizvodnji robe poput cementa, čelika i aluminijuma u inostranstvu.
Mjere će otežati prodaju automobila na benzin i dizel u EU – a do 2035. godine to će postati nemoguće.
Reforma sistema trgovine emisijama štetnih gasova primoraće fabrike, elektrane i aviokompanije da više plaćaju za emitovanje ugljendioksida. Brodovlasnici će prvi put morati da plaćaju za svoje zagađenje. Biće uvedene cijene i za emitovanje ugljendioksida u saobraćaju, građevinskom sektoru i za grijanje.
„Da, teško je“, kazao je evropski šef za klimatsku politiku Frans Timermans. „Međutim, to je isto obaveza, jer ukoliko se odreknemo obaveze da pomognemo čovječanstvu, živimo unutar planetarnih granica, nećemo iznevjeriti samo sebe, već ćemo iznevjeriti našu djecu i našu unučad.“ Cijena neuspjeha će, prema njegovim riječima, biti „ratovi oko vode i hrane“.
Mjere u okviru paketa „Spremni za 55“ moraće da odobre države članice i Evropski parlament, a proces bi, kako ističe Rojters, mogao trajati dvije godine.
Dok tvorci politika pokušavaju da balansiraju industrijske reforme u cilju zaštite ekonomije i promovisanja socijalne pravde, suočiće se s intenzivnim lobiranjem kompanija, siromašnijih država koje žele da se zaštite od porasta životnih troškova, kao i od država većih zagađivača koje se suočavaju sa skupom tranzicijom.
Postoje bojazni da će siromašne zemlje plaćati neravnopravan dio troškova dekarbonizacije i da će to biti elitistički projekat, što bi moglo izazvati nove političke posljedice poput protesta „žutih prsluka“ zbog povećanja cijena gasa u Francuskoj 2018.
Na to je upozorio Paskal Kanfen, šef francuskog parlamentarnog odbora za životnu sredinu, koji je kazao da bi proširenje tržišta emisije štetnih gasova na grijanje i gorivo moglo izazvati proteste. „Mi smo to osjetili u Francuskoj“, kazao je on. „To je izrodilo žute prsluke“.
Međutim, paket mjera takođe uključuje i Socijalni fond za klimu, prikupljen od novih poreza, koji bi mogao pružiti 70 milijardi eura za pomoć vladama najpogođenijih država.
Paket je predstavljen nekoliko dana pošto su u Kaliforniji zabilježene rekordno visoke temperature, i nakon posljednjeg talasa vrućina koji su pogodili Rusiju, Sjevernu Evropu i Kanadu.
N. B.
Grinpis: Paket nije dovoljan
Pojedini aktivisti za zaštitu životne sredine, među kojima je i Grinpis, tvrde da je EK previše oprezna.
„Slaviti ove mjere je kao da skakač u vis polaže pravo na medalju iako je skočio ispod šipke“, naveo je u saopštenju direktor Grinpisa za EU Jorgo Ris.
„Cijeli ovaj paket je zasnovan na preniskoj meti, nije naučno potkrijepljen i neće zaustaviti razaranje sistema za održavanje u životu naše planete.“
Bonus video:
