Crkvena zvona širom Norveške zvonila su juče pet minuta povodom obilježavanja desete godišnjice od kako je desničarski ekstremista Anders Behring Brejvik, ubio 77 osoba, većinom tinejdžera u omladinskom kampu u napadu koji je šokirao Norvešku i svijet.
Brejvik, zagovornik nadmoći bijele rase koji je želio da izazove fašističku revoluciju, prvo je detonirao automobil bombu ispred kabineta premijera u Oslu usmrtivši osam osoba da bi se zatim kolima odvezao na ostrvo Utoja gdje je ušao predstavljajući se kao policajac i, koristeći legalno kupljeno oružje, ubio 69 učesnika laburističkog omladinskog kampa.
Nadajući se da će napasti bivšu norvešku premijerku Gro Harlam Bruntland, čije je učešće na skupu na ostrvu tog dana otkazano, on je nasumično pucao na tinejdžere i odrasle.
Juče ujutru, premijerka Erna Solberg obratila se tokom memorijalne službe kojoj su prisustvovali preživjeli i rođaci žrtava, politički lideri i članovi norveške kraljevske porodice.
„Bolno je prisjetiti se tog mračnog dana u julu prije deset godina. Danas, žalimo zajedno. Danas, prisjećamo se 77 osoba koje se nikada nijesu vratile kući“, kazala je Solbergova.
Brejvikov napad je okaraterisan kao teroristički i postao je tek treći teroristički napad u Norveškoj od Drugog svjetskog rata, poslije bombaškog napada na jednu ljevičarsku knjižaru 1977. i bombe koja je bačena na mirne demonstracije 1979.
Brejvik, koji sada ima 42 godine, služi 21-godišnju kaznu zatvora, koja može biti produžena na neodređeno ukoliko se procijeni da i dalje predstavlja prijetnju za društvo.
Debata oko napada se promijenila tokom godina. Preživjeli od kojih su mnogi prije deset godina bili tinejdžeri, sada su odlučni da se suprotstave desničarskoj ideologiji. Reakcija Norveške u vrijeme napada je bila drugačija s naglaskom na jedinstvo i konsenzus, a tadašnji laburistički premijer Jens Stoltenberg je Brejvikov postupak nazvao napadom na Norvešku i demokratiju.
„Deset godina kasnije, potrebno je da kažemo istinu. Nijesmo zaustavili mržnju. Desničarski ekstremizam je i dalje živ“, kazala je juče Astrid Hoem, liderka omladinskog pokreta Laburističke partije, i preživjela napada u Utoji.
„Terorista je bio jedan od nas. Međutim, nije on taj koji nas definiše – to činimo mi sami“, kazala je Hoem.
Nakon deset godina, vrijeme je da jasno odbacimo rasizam i mržnju jednom zauvijek, kazala je Hoemova. „Jer ako to učinimo, možda ćemo moći da održimo obećanje da se taj 22. jul nikada neće ponoviti.“
Na memorijalnoj službi u katedrali u Oslu, Stoltenberg, sada generalni sekratar NATO-a, ukazao je na nedavne incidente ekstremnodesničarskog nasilja, uključujući i kontinuirane prijetnje smrću preživjelima napada i vandalizovanje spomenika žrtvi zločina mržnje Benjaminu Hermansenu, ispisivanjem slogana „Brejvik je bio u pravu“ ranije ove nedjelje.
„Prije deset godina na mržnju smo odgovorili ljubavlju. Ali mržnja je i dalje tu“, kazao je Stoltenberg. Iznova i iznova podsjećaju nas da demokratija nije osvojena jednom i zauvijek. Potrebno je da se svakodnevno borimo za nju.“
Brejvikov postupak inspirisao je napade u Češkoj Republici i Poljskoj 2012. godine i na Novom Zelandu 2019.
Pozitivni elemenat Brejvikove zaostavštine je taj što je Norveška, u kojoj je već zabranjeno civilima da posjeduju automatsko oružje, 2018. godine najavila planove da zabrani poluautomatsko oružje do 2021, osim za potrebe lova i sporta. Iako zabrana tek treba da stupi na snagu, sada postoji preko 40 različitih vrsta poluautomatskog oružja koje će biti stavljeno van zakona. Prema novom propisu sadašnji vlasnici poluautomatskog oružja treba da ga predaju vlastima, a buduća prodaja je zabranjena.
Deset godina nakon napada, strogi norveški zakoni o posjedovanju oružja su dodatno postroženi kako bi što je moguće manji broj opasnih ljudi mogao da dođe do vatrenog oružja. Mladi „generacije Utoja“ su posvećeniji političkoj debati i manje tolerantni prema nasilju.
Uprkos Brejvikovom zločinu, on je ipak uspio da jednu civilizovanu zemlju učini još civilizovanijom, napisao je profesor psihologije Kreg Džekson u kolumni za portal „Konverzejšn“. Ukoliko ikada bude oslobođen iz zatvora, što je malo vjerovatno imajući u vidu nedavne izvještaje o njegovim ekstremnim stavovima, on će se naći u jednoj drugačijoj Norveškoj u odnosu na onu koju je napao, zaključuje Džekson.
Masovni ubica željan slave
Brejvik je ono što istraživači nazivaju „masovnim obicom željnim slave“. On je odlučio da bude uhvaćen i objavljivao je fotografije i manifest kako bi povećao svoju ozloglašenost.
Psihološkom procjenom, koju je tražio sud, na kraju je utvrđeno da je Brejvikov zločin rezultat grandiozne, umišljene narcisoidnosti – a da su njegovi stavovi „ekstremna preuveličana uvjerenja“, a ne umišljenost.
On je želio da ga njegova publika posmatra kao „borca za slobodu“ koji djeluje protiv umišljene islamističke prijetnje, dok je u realnosti bio ogorčeni fanatik pun mržnje bez smislenih socijalnih veza i zanimanja. Kao i mnogi slični počinioci, on se odlučio za masovno ubistvo u teškom životnom periodu.
Bonus video:
