Napredovanje duboko u ukrajinsku teritoriju koju je Moskva zauzela ranije tokom invazije, kontraofanziva pokrenuta u septembru 2022. prisilila je rusku vojsku na povlačenje. U tom procesu Kijev je ponovo zauzeo više od tri hiljade kvadratnih kilometara zemlje na sjeveroistoku zemlje i izazvao pometnju u cijenjenim jedinicama Moskve, poput 1. tenkovske gardijske armije.
Uspjeh kontraofanzive je pokazao da ono što je u vojnim krugovima poznato kao “operativno umijeće” - kreativno korišćenje vremena, prostora i snaga za postizanje pozicije prednosti - može biti važnije od relativne borbene moći i jednostavnog brojanja tenkova i artiljerije koju posjeduje bilo koja strana u sukobu.
Ova najnovija operativna prekretnica u Ukrajini nije kraj sukoba, ali kao odbrambeni strateg sa više od 19 godina vojnog iskustva, u nedavnom ukrajinskom uspjehu vidim tri ključne strategije modernog ratovanja.
Obmana je i dalje moguća u sukobu
Moderni rat se odvija tokom revolucije obavještajnih podataka iz otvorenih izvora u kojoj komercijalne satelitske fotografije i stalni priliv informacija sa društvenih mreža bombarduju političare, vojnike i građane. Ova poplava podataka čini skrivanje velikih vojnih formacija sve težim, ako ne i nemogućim. Ipak, Ukrajinci su pokazali svijetu da globalno povezano informaciono okruženje ne znači da je umjetnost obmane mrtva.
Ukrajinski vojni planeri su u osmišljavanju kontraofanzive koristili stare koncepte prilagođene novoj eri. Oni su koristili varijantu vojnog koncepta “centralne pozicije” iz 19. vijeka. Ovaj koncept je povezan sa Napoleonom, koji je, kada se suočio sa dvije vojske, pozicionirao svoje snage između njih kako bi podijelio neprijatelja. Ovo je omogućilo francuskom lideru da koncentriše svoje snage na jednoj lokaciji, čak i kada su ukupno bile brojčano nadjačane.
U nedavnoj kontraofanzivi, Ukrajina je koristila centralnu poziciju da se suprotstavi dvjema koncentracijama ruskih snaga, jednoj na istoku oko grada Harkov i oblasti Donbas - koji obuhvata djelove Donjecka i Luganska - i drugoj na jugu duž rijeke Dnjepar i Hersona. Te ruske snage su kolektivno brojčano nadmašile ukrajinsku vojsku i posjedovale su veći broj tenkova, oklopnih vozila, artiljerije i aviona.
Dok je Ukrajina jačala snage u Hersonu na jugu i koristila raketnu artiljeriju, sabotažu i nekonvencionalno ratovanje za napad na infrastrukturu kako bi izolovala ruske trupe, ona je takođe zadržala velike oklopne snage na istoku. To je Ukrajini dalo mogućnost da fiksira ruske snage duž jednog fronta dok napada na drugom.
Zbog centralnog položaja Ukrajine, Rusija je morala da računa na mogućnost napada ukrajinskih trupa u oba smjera.
Ukrajina je takođe primijenila pametan oblik obmane usvajajući elemente onoga što je poznato kao “Magruderov princip”. Ova maksima znači da je lakše navesti metu da zadrži postojeće uvjerenje nego uvesti novu ideju.
Izvodeći udare koji su izolovali ruske snage duž rijeke Dnjepar i dajući javne izjave u kojima se nagovještava da će Ukrajinci napasti Herson, Ukrajina je ojačala stavove Rusije da će Herson biti početno glavno područje napada tokom kontraofanzive. Ova upotreba javnih izjava i akcija za oblikovanje donošenja odluka protivnika je takođe u skladu sa starim sovjetskim konceptom “refleksivne kontrole”, koji koristi dezinformacije da bi iskrivio način na koji meta percipira svijet i uslovljava ih da donose samoporažavajuće odluke.
Kao rezultat toga, Rusija je premjestila snage na jug kako bi ojačala svoje borbene pozicije u Hersonu. To je vjerovatno ispraznilo moskovske snage na istoku i ugrozilo njenu sposobnost da raspoređuje rezerviste.
U kombinaciji sa centralnom pozicijom Ukrajine, ovaj pametni trik značio je da je Kijev postavio uslove za veliki poraz Putinove vojske na istoku i buduće operacije za ponovno osvajanje Hersona.
Kaskadni efekti preciznih udara
Na više taktičkom nivou, Ukrajina se pokazala kao majstor u upotrebi preciznih udara da omete kretanje ruskih trupa. Kijev je koristio rojeve “lutajuće municije” - dronova koji lociraju a zatim napadaju mete - zajedno sa mješavinom protivtenkovskih vođenih projektila, kao i tradicionalnih oklopnih formacija i artiljerije kako bi izvršio pritisak na ruske kopnene snage.
Ova kombinacija je oslobodila ratne avione te zemlje, timove za specijalne operacije i precizne rakete dugog dometa za lov na ruske radare, komandna mjesta i skladišta zaliha. Konačni rezultat je da su ruske snage morale da se suoče sa višestrukim dilemama i da su se mučile da izgrade dovoljnu borbenu moć za protivnapad i zaustavljanje ukrajinskog napredovanja.
Rat je složen sistem kojim upravljaju više zakoni moći nego linearna dinamika. Odnosno, manje, mobilne snage - poput Ukrajinaca - mogu da pobijede veće armije. Dubina i istovremenost ukrajinskog taktičkog pristupa u kontraofanzivi proizvela je šok i pometnju. Informacione operacije su pojačale ovaj efekat tako što su kružile slike vojnika u povlačenju, što je pokrenulo talas prebjega i predaja.
Rat ostaje nastavak politike
Politička hronologija događaja odredila je redosljed i podešavanje nedavne ukrajinske kontraofanzive. Kijevu je bilo potrebno da poremeti sposobnost Rusije da održi nelegitiman referendum u Hersonu i okupiranoj teritoriji na istoku - što je ista strategija kojom je Moskva zauzela ukrajinsku teritoriju 2014. kroz sporazum iz Minska.
Moskva je željela da iskoristi taj referendum da opravda pripajanje ukrajinske teritorije i pokaže napredak umornoj ruskoj javnosti.
U isto vrijeme, Putin je vjerovatno pokušavao da konsoliduje teritorijalne dobitke prije nego što iskoristi prijetnju zime da podijeli zapadnu podršku Kijevu. Drugim riječima, na strateškom nivou, čak i da nedavnom kontraofanzivom nije osvojen veliki dio teritorije ili poražene čitave ruske divizije, ona je mogla da zakomplikuje sposobnost Moskve da održi referendum na okupiranoj teritoriji. Ruske snage bi bile prinuđene da brane front umjesto da obezbjeđuju biračka mjesta.
Dakle, dok su operativni i taktički dobici koje je proizvela kontraofanziva važni, osnovni cilj kojem Ukrajina teži na strateškom nivou ostaje politički.
Ova politička logika, uprkos uspjehu kontraofanzive, dovodi u sumnju izglede da se sukob završi odlučujućim porazom ruskih snaga na bojnom polju u bliskoj budućnosti. Čak i ako Ukrajina ostvari značajne dobitke na jugu i ponovo zauzme Herson, Moskva se i dalje može odlučiti za mobilizaciju velikih razmjera i nastaviti rat sve dok se ruske elite ili njeni građani ne okrenu protiv Putina i njegovog užeg kruga.
Autor je profesor strateških studija u Školi međunarodne službe Američkog univerziteta (theconversation.com)
Prevod: A. Šofranac
Bonus video:
