Supruge su postale udovice, roditelji čeznu za zarobljenim sinovima, učionice su prazne a poljoprivrednici ne mogu da nađu ruke da obrađuju zemlju. Sklopljena su neočekivana prijateljstva, stara su se raspala.
Čak i u selu Lozuvatka u Dnjepropetrovskoj oblasti, oko 100 kilometara od ratišta, svuda su tragovi dvogodišnjeg rata koji je nepovratno promijenio lice Ukrajine.
Alona Oniščuk (39) i njena petogodišnja ćerka Angelina posjetile su groblje u Lozuvatki jednog sniježnog zimskog dana. Tu počiva suprug i otac Sergej Aljoškin zajedno sa 10 drugih vojnika u novom dijelu nazvanom "Aleja heroja".
"Nismo očekivali da će ih biti tako mnogo", rekla je Oniščuk. Njen 38-godišnji partner, vozač i mehaničar prije rata, ubijen je 2022. dok se borio blizu istočnog grada Bahmut.
Slične grobnice su se pojavile širom zemlje, svjedočeći o razornom ratu protiv Rusije koji ulazi u treću godinu, a kraj mu se ne nazire.
Humke svježe iskopane zemlje često su obilježene jednostavnim drvenim krstovima, fotografijama mrtvih, jarkim cvjetovima i žuto-plavim ukrajinskim zastavama.
Borbe na istočnom i južnom frontu Ukrajine su daleko od ovog naselja skromnih domova okruženih baštama u centralnom dijelu zemlje, ali je njegovih oko 6.800 stanovnika duboko pogođeno.
Broj ukrajinskih vojnih žrtava je strogo čuvana državna tajna. Zapadni zvaničnici procjenjuju da su desetine hiljada ubijene a desetine hiljada ranjene. Rusija, u prednosti uoči druge godišnjice njene invazije 24. februara 2022, takođe je pretrpjela teške gubitke.
Pored žrtava, rat utiče na skoro svaki aspekat ukrajinskog života. Oniščuk je napustila posao u jednom marketu kada je zatrudnjela a Angelinom, a pronalaženje novog posla otežavala je činjenica da je lokalni vrtić zatvoren.
Ovo ima veliki uticaj na djecu, na njihove društvene sposobnosti. Oni ne dobijaju priliku da međusobno komuniciraju
Škole u Lozuvatki, koja je smještena oko 350 jugoistočno od Kijeva, takođe su zatvorene. Njihova atomska skloništa nisu dovoljno velika da prime sve đake u slučaju vazdušnog napada.
Iako su direktni ruski napadi raketama i dronovima na selo rijetki, ono se nalazi u blizini Krivog Roga, ključnog grada za proizvodnju čelika koji je često na meti udara, aktivirajući sirene u okolnim oblastima.
U jednoj od tri škole u Lozuvatki, nastavnica Svetlana Anisimova stoji ispred svog kompjutera u praznoj učionici dok drži onlajn čas o Sunčevom sistemu grupi od 10 i 11 godina.
UNICEF je u avgustu saopštio da je samo oko trećina djece školskog uzrasta širom Ukrajine u potpunosti lično pohađalo nastavu. Više od 1.300 škola je ukupno uništeno u oblastima zemlje koje su pod kontrolom vlade, dodaje se u saopštenju.
Skretanje misli sa rata
Anisimova je rekla da obrazovanje na daljinu ne može da zamijeni pohađanje nastave, i to ne samo za akademsko učenje.
"Naravno da vidim da ovo ima veliki uticaj na djecu, na njihove društvene sposobnosti", rekla je ova 35-godišnjakinja sjedeći u dječijoj klupi. "Oni ne dobijaju priliku da međusobno komuniciraju.
Oko 40 od 136 učenika u školi ima roditelja koji je trenutno mobilisan i služi u vojsci, kaže direktorka škole Irina Potocka.
U istoj zgradi, Potocka pomaže lokalnim ženama da pakuju kutije sa hranom i pićem, kao i kamuflažne mreže, koje će poslati ukrajinskoj vojsci.
Takve mreže volontera su iznikle širom zemlje i one su vitalni izvor zaliha za vojnike, s obzirom na to koliko su oružane snage opterećene.
Julija Samotuha, nastavnica u istoj školi, koordinira dobrovoljne akcije sela, prima zahtjeve vojnih jedinica, dijeli posao među domaćinstvima i isporučuje robu za pakovanje u kutije.
"Kada ste zauzeti, ponekad prestanete da razmišljate o ratu", rekla je ova 34-godišnjakinja, koja je na porodiljskom odsustvu.
Vozeći se po zaleđenim putevima do jednog od svojih kolega volontera, rekla je da se selo dosta promijenilo od početka rata. Ona je ispričala da se rastala od mnogih prijatelja jer su neki bili manje voljni da pomognu u ratnim naporima od drugih.
"Mnogi od njih su dokazali ko su", dodala je. "Stranci su mi postali kao rođaci.
Ratni zarobljenici
Osim mrtvih, ima i nestalih.
Ukrajinski zvaničnici kažu da je oko 8.000 ljudi - civila i vojnika - u ruskom zarobljeništvu kao rezultat neprijateljstava.
Oko 3.000 ljudi, uglavnom vojnika, oslobođeno je u desetinama razmjena ratnih zarobljenika, ali hiljade porodica i dalje ne znaju šta je sa njihovim zarobljenim rođacima.
Među njima su žitelji Lozuvatke Tatjana Terlecka i Jurij Terlecki, koji su rekli da se njihov 29-godišnji sin Denis pridružio Nacionalnoj gardi 2021. i da je zarobljen tokom borbi u jugoistočnom ukrajinskom lučkom gradu Mariupolj u maju 2022.
Ukrajinske snage su se tamo mjesecima borile da odbiju rusku invaziju u nekim od najkrvavijih borbi u ratu, prije nego što im je Kijev naredio da se predaju kada je izgledalo da je dalja odbrana osuđena na propast.
"Želimo da pokažemo da ih niko nije zaboravio", rekla je Terlecka na demonstracijama desetina ljudi u Krivom Rogu zahtijevajući da vlada učini sve što može da oslobodi zarobljenike. "Uvijek ćemo se boriti za njih kao što su se oni borili za nas.
Roditelji su opisali kako ih razdiru bol i strepnja zbog sudbine sina, što pokušavaju da ublaže nadom da će ga jednog dana vratiti živog.
"Ovo je veoma teško", rekla je Terlecka u svojoj kuhinji u Lozuvatki. "Godina je 2024. a još nemamo nikakve vijesti. Ne znam ništa o svom sinu".
Terlecki je dodao: "Ponekad ga sanjam. Želim da ga vidim ponovo, želim da se vrati kući". Teško je uzdahnuo.
Nema predaje
Na velikoj lokalnoj farmi, vlasnik Oleksandr Vasilčenko je ostao bez ključnih radnika koji su pošli na ratište i strahuje da će uskoro otići još više njih. Brine se da će se pokvariti mehanizacija koja mu je potrebna za žetvu suncokreta, pšenice i ječma.
Prema podacima lokalnih vlasti, više od trećine kvalifikovanih poljoprivrednih radnika u Lozuvatki mobilisano je u vojsku, što naglašava uticaj rata na poljoprivredu, kičmu ukrajinske ekonomije.
"Mnogi stručnjaci i mehaničari iz naše zajednice su mobilisani. Našoj opremi je potrebna popravka", rekao je Vasilčenko (42), u svojoj radionici. On je dodao da će za obuku novog osoblja biti potrebno vrijeme. Njegov posao više ne donosi profit i on svoje poslovanje djelimično finansira ušteđenim novcem.
Ti izazovi predstavljaju veliku dilemu za Kijev dok nastoji da mobiliše jo 450-500.000 Ukrajinaca: ako pokuša da regrutuje previše ljudi, to bi na kraju mogo nanijeti štetu ekonomiji koju je rat već upustošio.
Osjećaj prkosa je uobičajen u Ukrajini, čak i dok su njene snage pod sve većim pritiskom od veće i bolje opremljene armije, a vojna podrška Zapada posustaje
U selu, Anastasija i Oleksandar Korobčenko borave u kući koju su im prijatelji pomogli da pronađu nakon što su pobjegli iz svog doma u Luganskoj oblasti na istoku dok su ruske snage napredovale na početku invazije 2022.
Oni su među 3,7 miliona interno raseljenih Ukrajinaca, prema studiji Svjetske banke, Ujedinjenih nacija, Evropske komisije i ukrajinske vlade. Još 5,9 miliona je i dalje raseljeno izvan Ukrajine, prema podacima iz studije.
Iako Korobčenkovi nalaze poslove u Lozuvatki, oni se još ne usuđuju da zasnuju porodicu.
"Kada ne znate šta će vam se desiti sjutra, veoma je teško čak i razmišljati o životu sa djetetom", rekla je 23-godišnja Anastasija. "Zaista je teško".
Sjedeći za svojim stolom u lokalnoj biblioteci gdje trenutno radi, rekla je da se za ukrajinsku teritoriju koju je okupirala Rusija treba boriti do samog kraja.
Taj osjećaj prkosa je uobičajen u Ukrajini, čak i dok su njene snage pod sve većim pritiskom od veće i bolje opremljene armije, a vojna podrška Zapada posustaje.
"Srce me boli za Lugansku i Donjecku oblast i za Krim, jer su u Ukrajini. To su naše teritorije, tamo žive naši ljudi. Ne treba odustati", rekla je Anastasija.
Priredila: A. Šofranac
Bonus video:
