„Svijet neće tako brzo umaći logici nasilja i zastrašivanja – a Obama će ostati zabilježen kao veliki govornik. Govornik – i ništa više“, piše njemačka štampa nakon istorijske posjete američkog predsjednika Hirošimi.
Samit Grupe 7 vodećih industrijskih zemalja („kojima se vlada demokratski“ – dodaju njemački mediji) pao je u sijenku posjete Baraka Obame Hirošimi. Još prije posete smo najavili da se Obama neće izvinjavati, te zašto je pitanje izvinjenja postalo vrhunska tema međunarodne diplomatije. Kao što je i najavljeno, odlazeći američki predsjednik je iskoristio istorijsku posetu da još jednom podgrije svoju viziju o svijetu bez nuklearnog oružja, viziju u čijem sprovođenju inače nije bog zna koliko odmakao tokom svih ovih godina u Bijeloj kući. Njegovu posjetu iscrpno komentariše i svakolika njemačka štampa. Evo pregleda najzanimljivijih komentara:
Bolje ikad nego nikad – u tom stilu piše minhenski Zidojče cajtung: „Barak Obama se doduše nije izričito izvinio za nuklearni udar, ali je iskoristio sjećanje na užas Hirošime da bi propagirao viziju koju je pomenuo i na početku svog prvog mandata: Global zero – svijet bez atomskog oružja. Ipak, Obama u ulozi realpolitičara nije ni tako uspješan ni tako plemenit kao u ulozi vizionara. Tako je i globalna nuklearna prijetnja porasla tokom njegovih dosadašnjih sedam godina u Bijeloj kući. Šta treba preduzeti? Treba istrajnom politikom podržati Obaminu viziju. Svjetska zajednica mora da pojača pritisak kako bi zaustavila one koji teže razvoju atomskog naoružanja i primorala postojeće nuklearne sile na stalno smanjenje arsenala.“
Mjesto na kojem je američki predsjednik govorio o odbacivanju razornog oružja daje njegovim riječima moralnu težinu, smatra komentator berlinskog Tagesšpigela. Ali: „Svijet bez atomskog oružja izgleda kao nemoguća vizija, jer osim pet zvaničnih članova atomskog kartela i druge države čvrsto vežu svoju bezbjednost od protivničkih napada uz posjedovanje atomskog oružja. Sve dok se može računati s tim da atomski opremljena diktatura poput Sjeverne Koreje može upotrebiti ovo oružje, ultimativne vojne opcije neće se odreći ni Rusija, Engleska, Francuska, Kina ili SAD.“
Još jednom je Obama potvrdio da je sjajan govornik, piše Rajn-Nekar cajtung (Hajdelberg). „Rečenice dostojne jednog nobelovca – samo još da nijesu u tako jakom kontrastu sa realnošću. Još od Obaminog antiatomskog govora u Pragu 2009. riječi jedva da su sledili konkretni koraci. Svet neće tako brzo umaći logici nasilja i zastrašivanja – a Obama će ostati zabilježen kao veliki govornik. Govornik – i ništa više.“
O političkoj zloupotrebi stradanja u Hirošimi i Nagasakiju piše konzervativni list Velt: „Hirošima je rana koja nije valjano zarasla i koja u Japanu uvijek iznova služi kao opravdanje istorijskog revizionizma. Obamin dirljivi susret sa preživjelima iz atomskog napada doprineće da se rana lagano zatvori. Istovremeno je opasno stilizovati Hirošimu u usamljeni slom civilizacije pred kojim blijedi istorijski kontekst napadačkih ratova sila Osovine. Obamin gest je bio hrabar i ispravan. Od aktuelne japanske vlade bismo samo mogli da poželimo slične gestove prema azijskim nacijama koje su teško patile pod japanskim imperijalizmom.“
Neki listovi se bave zaključcima samita G7. Sastanci ove grupe su, piše Frankfurter rundšau, velika inscenacija sa malo opipljivih rezultata. „Prilika za neformalni kontakt jeste vrijedna, a neki politički procesi zahtjevaju vrijeme. Ali za štošta bi već moglo da bude kasno. U domenu je mogućeg da će sljedećem samitu G7 prisustvovati dvoje desnih populista jer će u stolicama američkog odnosno francuskog predsjednika možda sjedeti Donald Tramp i Marin Lepen. Onda se više neće debatovati o finesama, nego o temeljnim stvarima. I onda će biti jasno kakve su šanse prokockane u Japanu, dok je G7 i dalje mogao da se smatra i zajednicom vrijednosti.“
List Rajniše post (Diseldorf) posebno se osvrće na neučinkovitost samita po pitanju izbjegličke krize. „To je tužno. Jer ko na cijelom svijetu treba da istupi i ublaži izbjegličku dramu ako ne najbogatije zemlje ove planete? Bilo je, pri tome, moguće sebi propisati obavezu da se prime određeni kontigenti izbjeglica i tako pošalje signal solidarnosti. Ali za to niko nije bio spreman. G7 u ovom pitanju nema ništa više snage nego posvađana EU.“
Bonus video:
