U vrijeme uspona ksenofobije, Solomon Osakan je u sjevernoj Ugandi usvojio drugačiji pristup.
Osakan vodi jednu od najvećih koncentracija izbjeglica bilo gdje u svijetu: više od 400.000 ljudi živi u njegovom ruralnom okrugu.
Izbjeglicama je dodijeljeno parče zemlje dovoljno za kuću i malo zemlje za poljoprivredu i da budu “samodovoljni”, rekao je Osakan, civilni službenik u Ugandi. Ovde, kaže, izbjeglice žive u naseljima bez bodljikave žice ili čuvara. “Slobodni ste i možete da odete kad god poželite”, kaže on.
Dok mnoge zemlje zatvaraju granice i odbijaju izbjeglice, Uganda ih prima. A oni dolaze bježeći pred katastrofama u ovom dijelu Afrike. Uganda ima 1,25 miliona izbjeglica, možda i više, zbog čega je jedna od najgostoljubivijih zemalja na svijetu, navode iz Ujedinjenih nacija.
Politika prihvatanja izbjeglica funkcioniše zahvaljujući spremnosti seljana da prihvate strance i preuzmu veliki dio tereta. Oko 200 miliona dolara humanitarne pomoći koja je ove godine stigla u Ugandu biće u najvećem dijelu iskorišćeno za ishranu i brigu o izbjeglicama.
Vlada vodi računa da i Uganđani imaju neku korist od izbjeglica. Kada se od novca za izbjeglice izgrade nove škole, klinike i bunari, stanovništvo se neće buniti.
Ali izbjeglicama je potrebno mjesto za život i male farme da ih obrađuju, pa su sela na sjeveru pristala da svoju zemlju podijele sa izbjeglicama.
“Naša populacija nije velika i naša zajednica je pristala da dâ zemlju u najam”, rekao je Čarls Azamuke (27) o odluci svog sela da prihvate izbjeglice iz Južnog Sudana koji je uništen građanskim ratom. “Srećni smo što ih imamo. Zovemo ih našom braćom.”
Azamukeov grad Ofua presijeca zemljani put. Uganđani žive na brdu, a oni iz Južnog Sudana u podnožju. Muškarci sa obje strane govore da tolerancija vlada, ali žene kažu da dolazi do sukoba zbog ograničenih resursa poput drveta za potpalu i toga ko ima prioritet u redu za bunar.
Predsjednik Joveri Museveni, autokrata koji je na vlasti 32 godine, kaže da se gostoljubivost Ugande može pratiti još od pretkolonijalnih dana zaraćenih kraljevstava i dinastičkih sukoba, kada su poraženi često bježali u novu zemlju.
Museveni je nekada bio primjer afričkog vođstva. Suočio se sa epidemijom AIDS-a i pozvao je Uganđane indijskog i pakistanskog porijekla koji su izbačeni u vrijeme brutalne vladavine Idija Amina sedamdesetih da se vrate. Ali njegove snage prebijaju političke protivnike, a sloboda izražavanja i okupljanja je ukinuta.
Pa ipak, otvorenost Ugande ka izbjeglicama učinila je Musevenija važnim za evropske zemlje koje brine mogućnost dolaska miliona izbjeglica u Evropu.
I druge afričke nacije primaju izbjeglice, ali istraživanja pokazuju da će Uganđani prije nego njihovi susjedi u Keniji i Tanzaniji podržati davanje zemlje ili posla izbjeglicama.
Jedan od razloga je i taj što su i Uganđani bježali. Bježali su pred ubilačkom strahovladom Amina i raskusuravanjem poslije njegovog pada. Tokom devedesetih i dvijehiljaditih bježali su kada je Džozef Koni, gerilski lider, terorisao sjevernu Ugandu.
Mnogi od njih utočište su pronašli u današnjem Južnom Sudanu. Mark Idraku (57) bio je tinejdžer kada je sa majkom tamo pobjegao. Dobili su nešto manje od hektara obradive zemlje od koje su živjeli dok se nisu vratili kući šest godina kasnije. Idraku je dao hektar zemlje južnosudanskoj izbjeglici Kvin Kandija (37). Dok je nasilje uništavalo njenu zemlju, Kandija, majka jedne djevojčice i dva dječaka, počela je da brine o siročadi. Sada je 22 djece zove “mama”.
Kandija kaže da je komad zemlje sve promijenio.
Ali neke izbjeglice koje su došle iz Južnog Sudana prošle godine žale se da su dobili manje zemlje od prethodnika.
“Čak i ako imate zanat u rukama, poput stolarskog, nemate prilike”, kaže izbjeglica Simon Ludoru dok posmatra građevinsku ekipu kako gradi obdanište u koje će ići i južnosudanska i uganđanska djeca, ali su radnici većinom Uganđani. Nadzornik Sam Omongo (50) kaže da ima “oko troje” izbjeglica u ekipi.
Jedan od njih, Amos Čandiga (28), kaže da je svoja dva i po hektara zemlje dao na korišćenje dvojici izbjeglica.
“Pitali su me i dao sam im je”, kaže i tapše se po grudima. “To je dato od srca.”
The New York Times
Galerija
Bonus video:
