Američki lanac brze hrane Huters nije baš poznat kao hram za gurmane. Ime je dobio po dekolteima tamo zaposlenih radnica: Hooters u američkom žargonu označava – ženske grudi. Oskudno obučene dame služe sasvim prosječna pileća krilca i hamburgere, ali čini se da su kulinarska zadovoljstva gostima i onako manje bitna.
Sastanak u bijednim restoranima
U Američkim filijalama Hutersa se odvija i priča o Navidu Džamaliju iz Njujorka. I mada ambijent ni malo ne liči onaj u luksuznim hotelima, na čijim barovima Džems Bond obično ispija svoje martinije, Džamalijeva priča je takođe priča o jednom agentu – i to dvostrukom. „U suštini, to su uvek bila najbijednija mjesta koja možete da zamislite“, kaže on. Navid je prijatan, gotovo dječački nasmijan momak, sin pakistanskog imigranta i Francuskinje. Tri godine je radio za američki Federalni istražni biro (FBI) kao dvostruki agent i raskrinkao Olega Kulikova, ruskog obavještajnog oficira visokog ranga.
Njih dvojica su se redovno sastajali u prilično bijednim restoranima brze hrane i picerijama, pa i u Hutersu. Godina je 2005, hladni rat je odavno okončan, pomislio bi neko. Ali, Džamalijeva priča je prijmer kako se od pada Berlinskog zida malo toga promijenilo u međusobnom njuškanju SAD i Rusije.
Nedavno u Moskvi, tačnije marta ove godine, jedan ruski policajac je kao špijun CIA osuđen na 15 godina zatvora. Američki istražitelji su u januaru raskrinkali jednu rusku špijunsku mrežu u Njujorku. Prije dvije godine Moskva je predstavila Rajana Foljija, navodnog špijuna SAD, koji je uhapšen sa dvije perike, troje naočara za sunce i brdom gotovine. Pažnju javnosti je privukla i špijunska mreža oko riđokose Ane Čepmen, koja je uhapšena 2010. godine u Sjedinjenim Državama, a potom deportovana u Rusiju gdje je slavljena kao heroina.
„Nema povjerenja među državama“
Bez obzira kakvi su zvanični odnosi između Moskve i Vašingtona, špijunaža je očigledno konstantna. „U međunarodnom odnosima ne postoji povjerenje između država, već samo balansiranje nacionalnih interesa“, kaže stručnjak za obavještajne službe Erih Šmit.
Ali, među agentima postoji barem nešto slično uzajamnom poštovanju, kaže Navid Džamali. Njegov kontakt, Kulikov, bio je vojnik koji je za Rusiju obavljao „svoju patriotsku dužnost“. Ruski agenti su uvijek bili profesionalci, dok je Navid bio laik kada je ušao u posao. Sve što je znao o agentima poticalo je iz filmova o Džemsu Bondu i televizijskih serija kao što su Majami vajs ili Magnum. „Bio sam potpuno naivan“, kaže on tokom posjete Berlinu. Sa nepunih trideset godina nije mogao da sagleda cio kontekst i opasnost koju nose njegove avanture.
Iskustva pretočena u knjigu
Džamali je svoju priču ispričao u knjizi pod naslovom „Kako uhvatiti ruskog špijuna“, koja će zvanično biti u prodaji početkom juna. Knjiga pruža sliku o nimalo glamuroznom svijetu špijunaže i kontrašpijunaže. To je svijet restorana brze hrane, bezličnih šoping ulica, užasno dugih razgovora, potpuno bez tajnog oružja, lijepih žena i skupih automobila. Agenti FBI koji su se brinuli u Džamaliju vozili su najobičnije automobile srednje klase. Jedina oprema koju on dobija je – ručni sat sa mikrofonom.
Ipak bilo je „nevjerovatno uzbudljivo“, kaže on: „To je bila neka vrsta rivalstva, skoro kao šah. Zaista sam želio da pobijedim Olega.“ To nije tako lako, jer ruski agent je stručnjak za policijska saslušanja. Džamali igra pohlepnog Amerikanca, vozi sportski auto i u više navrata traži velike pare za svoje usluge.
Očigledno da je Kulikov na to nasjeo. On stiče povjerenje u nadobudnog Amerikanca i pokušava da od njega napravi dugoročni izvor informacija. On insistira na ličnim sastancima i odbija da o osjetljivim informacijama komunicira putem elektronske pošte ili telefonom. „Rusi vejruju da je tehnička infrastruktura u Sjedinjenim Državama toliko dobra da skoro svako u svakom trenutku može da bude praćen kamerama, prisluškivan dok razgovara telefonom, a isto tako i da svaki imejl može da se pročita“, kaže Džamali.
I onda lažno hapšenje – kao na filmu
Imajući u vidu šta je u međuvremenu poznato o aktivnostima NSA – to više ne zvuči nevjerovatno, Rusi su dakle bili u pravu. Ali Džamali umiruje: američke obavještajne agencije jednostavno nemaju dovoljno osoblja kako bi detaljno obradile gigantske količine podataka, koje isisavaju sa interneta.
U svakom slučaju, oprez Kulikovu nije mnogo pomogao. Poslije tri godine, FBI navodno hapsi Džamalija, prilikom jednog konspirativnog sastanka. Rusi su zabrinuti, mjesecima se pitaju koliko Amerikanci znaju o njihovim obavještajnim aktivnostima u Njujorku. „Zaustavili su sve operacije, jer nisu znali gdje curi“, kaže Džamali. Međutim, do filmskog obračuna nije došlo. Posle neuspješne operacije, Kulikov prvim avionom napušta SAD. Time se završava i Džamalijevo putovanje u prilično banalnu realnost špijuna.
Bonus video:
