Ritualna raspeća na Filipinima kako bi bili bliže Bogu

"Razapinjanje na krst je dio naše tradicije. Crkva ne može da ga zabrani. Mi smo slobodna, demokratska zemlja”
200 pregleda 7 komentar(a)
Ažurirano: 05.04.2015. 17:32h

Filipinac Rolando Okampo se već 25 godina podvrgava ritualu razapinjanja na krst. Pošto ga polože na krst, njegov prijatelj Fernando zabija mu klinove u šake. Zbog čega ovaj čovjek dobrovoljno podnosi bol?

“Ovo je moje 25. razapinjanje. Kada je moja supruga zatrudnjela sa četvrtim djetetom, ljekar je rekao da mora na carski rez. Beba je bila pogrešno položena. Nisamo imali dovoljno novca za tu operaciju. Otišao sam u kapelu i obećao Bogu da ću dati da me razapnu na krst ako se porodi prirodnim putem. Naša ćerka je došla zdrava na svijet, kod kuće, samo uz pomoć babice. Od tada ovo radim svake godine”, kazao je on za "Špigl".

Ovaj njemački nedjeljnik napominje da na Filipinima žive pretežno hrišćani, osam od deset Filipinaca su katolici. U nekim oblastima vjera je poprimila ekstremne odlike. U San Fernandu i Anhelesu, na primjer, u Veliki četvrtak i Veliki petak kolone muškaraca idu ulicama i sami sebe šibaju bambusovim prutom do krvi, pošto su prethodno kožu na leđima rasjekli komadićima stakla ili žiletima.

“U našoj četvrti ovaj običaj postoji još od 1962. godine”, kaže Venerando Simbulan iz opštine San Pedro Kutud. "Razapinjanje na krst je dio naše tradicije. Crkva ne može da ga zabrani. Mi smo slobodna, demokratska zemlja.”

Ove godine su razapeta šestorica muškaraca. Okampo je, kao i uvijek, bio posljednji. Kaže da ne voli gužvu, cirkus, predstavu.

“Molim se svake večeri, ali nikada se ne osjećam tako blizu Bogu kao na krstu. Svake godine ga nešto zamolim. Zdravlje, blagoslov za moju porodicu”, kaže on. “Znam da će mi Bog uslišiti molitve.”

Ističe da je bol u rukama jak, da je prvi put bilo najteže, jer nije znao šta ga čeka.

“Najgori je trenutak kad mi zabijaju klinove u šake. Bol traje tri-četiri dana, ali ne ostaju tragovi.”

Njegov sin Rendi Okampo nikad ne prisustvuje obredu.

“Ne znam koliko puta otac još namjerava ovo da radi. Možda je ovo poslkednji put, nadam se. Ne želim više da to radi. Ima svoje razloge i ja to moram da poštujem, ali ne mogu da gledam, suviše je bolno. Svake godine čekam kod kuće da se vrati čitav”, kazao je Rendi za "Špigl".

Galerija

Bonus video: