Bivši čuvar u Aušvicu Jakob Denzinger je živio američki san. Posao u njegovoj fabrici plastike u gradu Akron u Ohaju je cvjetao. Do kraja 1980-ih, imao je sve statusne simbole: skupi auto, kuću sa pogledom na jezero, akcije u naftnim i građevinskim kompanijama. A onda su se pojavili lovci na naciste. Dok se američka vlada 1989. godine pripremala da mu oduzme državljanstvo, Denzinger je spakovao par kofera i pobjegao u Njemačku. Kasnije se nastanio u Hrvatskoj, gdje živi prilično udobno, zahvaljujući američkim poreskim obveznicima. On svakog mjeseca prima oko 1.500 dolara od američkog socijalnog osiguranja, što je duplo više od prosječne plate u Hrvatskoj. Denzinger, 90, je među desetinama osumnjičenih nacističkih ratnih zločinaca i SS-ovaca koji su dobili milione dolara u vidu uplata socijalnog osiguranja nakon što su bili primorani da napuste SAD, otkrila je istraga koju je sprovela novinska agencija Asošiejtid pres (AP). Uplate su bile moguće zahvaljujući rupi u zakonu koja je pružila sredstvo Ministarstvu pravde SAD da ubijedi osumnjičene nacis- te da napuste zemlju. Ukoliko bi pristajali da odu, ili jednostavno pobjegli prije deportacije mogli su da zadrže socijalno osiguranje, navodi se u članku AP zasnovanom na brojnim razgovorima i uvidu u vladina dokumenta.Naučnik koristio robovsku radnu snagu Poput Denzingera, mnogi su lagali u vezi sa njihovom nacističkom prošlošću kako bi poslije Drugog svjetskog rata ušli u SAD i vremenom postali američki državljani. Među njima su: pripadnici SS jedinica koji su čuvali mrežu nacističkih logora u kojima su ubijeni milioni Jevreja, SS čuvar koji je učestvovao u brutalnoj likvidaciji varšavskog geta kada je pobijeno 13.000 Jevreja i njemački raketni naučnik koji je optužen da je koristio robovsku radnu snagu kako bi izgradio raketu V-2. On je kasnije dobio i najviše odlikovanje od NASA zbog pomoći koju je pružio kako bi ljudi stigli na Mjesec. Otkrića AP-a su rezultat dvogodišnje istrage tokom koje su sprovedeni brojni intervjui, istraživanja i analize izvještaja koji su dobijem zahvaljujući Zakonu o slobodi informacija.Nagodba sa osumnjičenima Ministarstvo pravde je negiralo da je koristilo uplate socijalnog osiguranja kako bi izbacili osumnjičene naciste iz zemlje. Međutim, brojna dokumenta pokazuju da su američki Stejt department i Administracija socijalnog osiguranja izrazili veliku zabrinutost zbog metoda koje je koristio odsjek Ministarstva pravde za lov na naciste, Odsjek z specijalne istrage (OSI).
Državni zvaničnici su tu praksu pogrdno nazivali „izbacivanje nacista" i tvrdili su da se OSI pogađa sa osumnjičenima kako bi ih ubijedio da odu dobrovoljno. Od 1979, pokazala je analiza AP-a, najmanje 38 od 66 osumnjičenih koji su uklonjeni iz Amerike zadržali su svoje socijalne benificije. Zakon kojim bi se otklonila rupa u socijalnom osiguranju, nije prošao prije 15 godina, dijelom zbog protivljenja OSI. Od tada najmanje deset osumnjičenih nacista je zadržalo svoje beneficije. Administracija socijalnog osiguranja je potvrdila uplate sedmorici koja su preminula. Od ukupno 66 osumnjičenih, najmanje četvorica su još živi i borave u Evropi gdje im redovno stižu američke penzije. Prema procjenama AP-a, do sada su osumnjičenim nacistima uplaćeni milioni u vidu socijalnog osiguranja. „Potpuno je nečuveno što nacistički ratni zločinci i dalje primaju benificije socijalnog osiguranja kada su protjerani iz naše zemlje prije mnogo godina," relda je portparolka države Njujork Kerolin Melouni, demokratska članica Komiteta za kućni nadzor i reforme vlade. Dodala je da radi na tome da se zatvori ova rupa u zakonu. Kod kuće u Osijeku, Denzinger nije želio da govori o ovoj situaciji. „Ne želim julu ove godine ništa da pričam" rekao je na njemačkom za AP. Međutim, njegov sin, koji živi u SAD, potvrdio je da Denzinger dobij a isplate od socijalnog osiguranja i tvrdi da ih je zaslužio. „To ne dolazi ni iz čijeg džepa", kazao je Tomas Denzinger. „On je plaćao sistemu. Nema razloga za ovu priču". Jedan drugi bivši čuvar nacističkog logora, dugogodišnji stanovnik Montane, Martin Hartman, živi u Berlinu i takođe prima socijalno osiguranje, kazala je za američku agenciju osoba koja je upoznata sa njegovim finansijama i koja je željela da ostane anonimna. Hartman, 95, je napustio SAD 2007. malo prije nego što je savezni sudija izdao nalog za ukidanje njegovog državljanstva.
Američka javnost do sredine 1970-ih nije bila svjesna da su hiljade nacista emigrirale u SAD nakon rata i da ih ima i do 10 000. Amerikanci su bili šokirani kada su saznali da im bivši neprijatelji možda žive u komšiluku.Nijedna država nije bila voljna da ih primi Nakon pritiska iz Kongresa, formiran je OSI 1979. godine i imao je samo jednu svhu: da nađe i izbaci naciste koji su učestvovali u progonu civila. Međutim, pošto su zločine počinili van teritorije SAD i skoro uvijek protiv neamerikanaca, osumnjičenim nacistima nije moglo biti suđeno u SAD. Jedina druga opcija je bila da se dokaže da su lagali imigracionim vlastima o tome što su radili tokom rata, da im se oduzme državljanstvo kroz dugotrajan pravni proces, a onda da se pokuša deportacija ili ekstradicija. Međutim, skoro nijedna zemlja nije bila voljna da ih primi. Stoga, Ministarstvo odbrane je osmislilo strategiju kojom bi prevazišli ove probleme, uključujući onu u okviru koje ih ohrabruju da dobrovoljno napuste zemlju, što je značilo da će izbjeći naporan proces deportacije i zadržati penzije. OSI se redovno hvalio svojim uspjehom, a 2006. je čak saopšteno da su u prethodnih 25 godina iz SAD izbacili više nacista nego sve zemlje svijeta zajedno. OSI je išao čak toliko daleko da je ohrabrivao nekoliko osumnjičenih da upotrijebe američke pasoše kako bi otputovali u savezničke zemlje poput Njemačke i Austrije, gdje bi se naknadno odrekli državljanstva. Jedan od prvih koji su na ovaj način izbačeni je Artur Rudolf, poznati raketni naučnik, što je izazvalo pravu diplomatsku oluju. Rudolf je doveden u SAD nakon rata zbog svoje stručnosti. NASA ga je čak i odlikovala zbog učešća i doprinosa u Apolo projektu. Nekoliko decenija kasnije je optužen da je izazvao smrt hiljada robovskih radnika u jednoj nacističkoj fabrici gdje je izgrađena raketa V-2, nakon čega se suočio sa oduzimanjem državljanstva i deportacijom. On je među prvima koji su dobrovoljno napustili SAD. Kada je stigao u Njemačku 1984. godine i odrekao se američkog državljanstva, vlada Zapadne Njemačke je uložila oštar protest. I austrijske vlasti su bile bijesne kada su saznale za dogovor sklopljen sa Martinom Bartešom, bivšim nacističkim čuvarem koncentracionog logora Mathauzen u Austriji. Godine 1987, Barteš je sletio, nenajavljen, na aerodrom u Beču. Dva dana kasnije, u skladu sa uslovima sporazuma, njegovo američko državljanstvo je ukinuto. Rumun Barteš, koji je emigrirao u SAD 1955, iznenada je bio bez državljanstva i postao je austrijski problem. Barteš je nastavio da prima socijalno osiguranje sve dok nije umro 1989. „To nije bio pošten, transparentan i legitiman proces," rekao je James Hergen, pomoćni pravni savjetnik u Stejt departmentu od 1982. do 2007. „Ovo nije način na koji bi Amerika trebalo da se ponaša. Ne bi trebalo da samo pošaljemo one koje odbacimo, u nedostatku boljih riječi, u naše prijateljske države."
Mnogi bivši nacisti koji su nakon rata došli u SAD stopili su se sa ostalim stanovništvom, upravo kao što je to učinio i Denzinger. Radili su, izdržavali porodice, plaćali porez. Nijesu pričali o tome što su radili tokom rata.Promjena pravila 1950-ih godina Američki imigracioni zakon nije dozvoljavao ulazak članova Hitlerove Nacističke partije, fanatičnih SS jedinica, i svakoga ko je povezan sa nekom grupom koja se smatra neprijateljski nastrojenom prema SAD. Pravila su promijenjena 1950-ih. Ukinuta je lista zabranjenih organizacija a fokus se pomjerio na zabranu ulaska pojedincima koji su „lično zagovarali ili asistirali u progonu osobe ili grupe ljudi zbog njihovog rasnog, vjerskog ili nacionalnog porijekla". Mnogi su ulazili u zemlju tako što su prosto lagali o svojoj službi u SS, dok je drugima, poput Rudolfa, zbog njihove stručnosti, bilo namjerno dozvoljeno da uđu u zemlju. Rabin Marvin Hier, osnivač i vođa Centra Simon Vizental u Los Anđelesu, rekao je za AP da rupa u zakonu treba da se zatvori. „Neko ko prima američku penziju može vrlo dobro da živi u Evropi ili gdje god da se preseli," rekao je Hier. „Mi ih, u stvari, na taj način nagrađujemo. To nema nikakvog smisla." Denziger do detalja isplanirao odlazak sa ovog svijeta Denziger je rođen u Čepinu, u Hrvatskoj, gradu nadomak Osijeka, gdje živi veliki broj Njemaca. Sa 18 godina, 1942, počeo je da služi u jednom od bataljona „mrtvačke glave". Prvo je raspoređen u Mathauzen, gdje je obučavan za čuvara logora. Nakon toga je služio u nekoliko drugih logora, uključujući Šahsenhauzen i Aušvic, gdje je, prema procjenama, pogubljeno skoro milion Jevreja. U prijavi za imigracionu vizu i, kasnije, za američko državljanstvo, Denzinger nije naveo da je bio član SS jedinica niti da je bio raspoređen u koncentracionim logorima, napisao je samo da je služio u njemačkoj vojsci. Državljanstvo mu je oduzeo savezni sudija u novembru 1989. godine, a nekoliko mjeseci kasnije je pobjegao. Njegov sin Tomas Denziger je kazao da Jakob nije želio da porodicu izlaže dugom i javnom sudskom procesu. „Tamo je sebi stvorio novi život", kazao je Tomas Denziger. „Međutim, ljut je. Kaže da su ga regrutovali u vojsku i da je radio ono što mu je rečeno. Radite ono što vam se kaže ili vas stri- jeljaju. Nemate izbora". Hrvatske vlasti su ove godine otvorile istragu o Denzigerovom učešću u Drugom svjetskom ratu. Nijesu željeli da komentarišu istragu dok je u toku. U Osijeku Denziger živi na drugom spratu svoje kuće sa pogledom na rijeku i ima pomoćnicu koja se brine o njegovim potrebama. Dane provodi gledajući pristanište iz svog prostranog stana, redovno šeta obalom i uživa u specijalitetima u njegovom omiljenom italijanskom restoranu, gdje je poznat po velikodušnim napojnicama. Ovaj bivši čuvar u Aušvicu je do detalja isplanirao odlazak sa ovog svijeta. Njegov nadgrobni spomenik na kojem je njegova fotografija u odijelu sa kravatom je već postavljen na katoličkom groblju u Čepinu, oko 10 kilometara od njegovog stana, navodi AP. Crni mermer je uglancan tako da sija u trećem redu groblja, nedaleko od kapele. Na njemu je ispisano: Ponosni smo što smo te imali, srećni smo što smo s tobom bili, vječno tužni što smo te izgubili".CIA regrutovala naciste zbog „antisovjetskog kapitala" CIA i druge agencije su koristile usluge više od 1.000 bivših nacista tokom hladnog rata, a potom činile sve da prikriju njihovu prošlost, objavio je „Njujork tajms“. Kako za ugledni list navodi Erik Lihtblau, autor knjige „Nacisti u komšiluku: Kako je Amerika postala sigurno utočište za Hitlerove ljude", američke obavještajne agencije su vidjele bivše naciste i njihova obavještajna saznanja kao „značajan antisovjetski kapital" i zato su ih pedesetih godina prošlog vijeka „agresivno regrutovali". Vjerovali su da vrijednost obavještajnih saznanja bivših nacista o Rusima nadjačavaju sve „moralne dileme" vezane za njihovo služenje Trećem rajhu, navodi autor. Lihtblau je tokom rada na knjizi razgovarao s više stotina svjedoka, a tokom istraživanja otkrio je i dosad nepoznatu dokumentaciju.
Direktor centra „Simon Vizental" Efraim Zurof rekao je za „Tajms of Izrael" da je odavno poznata „spremnost zvaničnika SAD da sarađuju s bivšim nacistima". Istoričar i istraživač Holokausta Ričard Breitman, koji je otvarao tajna dosijea o zločinima nacista iz Drugog svjetskog rata, ocijenio je da su američke agencije u tom periodu koristile više od 1.000 „naci-špijuna“, a među njima su i oni za koje se sumnja da su direktno umiješani u ratne zločine. Jedan od bivših nacista, kasnije američkih špijuna, bio je oficir SS-a, za koga se u dosijeu CIA navodi da je ,,vjerovatno kriv za manje ratne zločine", dok se drugi vezuje s masakrom više hiljada Jevreja u Litvaniji tokom rata. CIA je čak pomogla i visokorangiranom oficiru nacističke Njemačke i jednom od implementatora zloglasnog “konačnog rješenja” Adolfu Ajhmanu da s porodicom emigrira u SAD, što je bila svojevrsna nagrada za njegovo „lojalno poslijeratno službovanje" za SAD, navodi se u članku „Njujork tajmsa". List dodaje da su službenici FBI 1980. odbili da Ministarstvu pravde predaju podatke o 16 osumnjičenih nacista koji žive u SAD. Ova otkrića objavljena su nedjelju dana nakon što je agencija AP objavila rezultate svog istraživanja o milionskim uplatama osumnjičenih za saradnju s nacistima, čak i nakon protjerivanja iz SAD.
Bonus video:
