U pojedinim nigerijskim selima roditelji i danas ubijaju novorođene blizance jer smatraju da su djeca ukleta. Sve se to, kako piše "Dojče Vele" dešava nadomak nigerijske prijestonice, a vlada ove zemlje obećava da će rasvijetliti ubistvo beba.
Mika Elajžda je najstarije dijete svojih roditelja, ali ne i prvo. Naime – njegova majka je prije njega rodila blizance i porodica je odlučila da oni ne smiju da prežive.
"Ljudi ovdje vjeruju da su blizanci ukleti, da su zli", kaže ovaj mladić.
I njegov život je bio ugrožen istim sujeverjem.
"Moj otac je htio i mene da ubije. Neko mu je ispričao da je dijete koje se rodi poslije blizanaca takođe zlo, i da je još opasnije od blizanaca. Taj čovjek mu je rekao: ‘On će te ubiti ako mu dozvoliš da odraste'."
Grozna sujevjerja poput ovih zvuče kao nešto iz davne prošlosti, ali su u određenim selima u blizini nigerijske prijestonice Abudže i dalje stvarnost. Navodno postoji više desetina mjesta gde se novorođeni blizanci ubijaju. Ipak, većina stanovnika ćuti o toj temi.
Ubistva u "zemlji blizanaca"
Blizanci su od davnina smatrani "izopačenim" ili "lošim znamenjem" u određenim djelovima Nigerije i običaj je nalagao da se ubijaju nakon rođenja.
Država može da učini puno da bi se ubistva blizanaca zaustavila, poput stvaranja boljeg sistema obrazovanja i više bolnica
Uz to, Nigerija važi kao "zemlja blizanaca". Po mjerenjima između 1972. i 1982. od 1.000 porođaja, u 50 su rođeni blizanci – što je gotovo četiri puta više nego što je u to doba bilo u Evropi ili u Sjedinjenim Državama.
To mnogi pripisuju posebnoj ishrani u Nigeriji i cijeloj zapadnoj Africi, odnosno hormonima koje sadrži korijen biljke jam, iako pravog objašnjenja nema.
Zaštititi djecu od roditelja
U prijestonici Abudži, regionalna vlada je sada sastavila komisiju koju čine borci za ljudska prava, policajci, plemenske vođe i žene. Njihov zadatak je da otkriju koliko su ova ubistva zaista raširena.
"Oni će dati svoje preporuke, o tome kako se treba ponašati u ovoj prilici", kaže ministarka Oladžumoke Akindžide.
"To je, jednostavno rečeno, ubistvo. Imamo zakon za zaštitu djece. Propisi su jasni – jedino je još važno da se taj zakon sprovede".
Sveštenik Olasola Stivens smatra da je sprečavanje ovih ubistava još važnije od izvođenja počinilaca pred sud. Ovaj pastor je direktor doma za nezbrinutu djecu u jednom mjestu na obodu prijestonice.
"Ja ovdje spašavam budućnost Nigerije", kaže Stivens.
"Nijedna zemlja ne može da preživi bez djece. Ako se djeca na spasavaju, zemlja ostaje bez budućnosti".
Promjena u glavi
Olasola Stivens već godinama pokušava da natjera državu da stupi u akciju. On se raduje sazivanju komisije. Istovremeno, smatra da treba biti oprezan:
"Ako budemo samo sprovodili zakon, tada nećemo moći da dopremo do žrtava", kaže on.
"Ovi ljudi nisu tako povezani sa svojim mjestom boravka kao mi. Ako im prijetimo, oni mogu da presele cijelo selo i mi nemamo šanse da ih ponovo nađemo".
Naime, problematična sela nisu daleko od prijestonice, ali su teško pristupačna jer je oblast ispresijecana rijekama.
Pastor Stivens smatra da država može da učini puno da bi se ubistva blizanaca zaustavila, poput stvaranja boljeg sistema obrazovanja i više bolnica.
Na taj način bi manje žena umiralo na porođaju, pa bi bio manji i rizik da porodice ubijaju novorođenčad. Novi putevi i mostovi bi bolje povezali ljude sa spoljnim svijetom.
"To bi moglo da promijeni način razmišljanja", nada se ovaj sveštenik. Ali za to je potrebno vrijeme.
Bonus video:
