Sjedinjene Američke Države su privremeno izbjegle federalni bankrot, ali je dvonedjeljni zastoj oko budžeta i duga pokazao koliko je tamošnji politički sistem nefunkcionalan.
Mnogi su saglasni da je prizor sistema nespremnog na kompromise oko značajnih pitanja oporezivanja, javne potrošnje i zaduživanja oslabio međunarodni uticaj države.
Svijet je reagovao uglavnom sa nevjericom na to kako je najbogatija privreda, najponosnija demokratija i jedina svjetska sueprsila došla do takve blokade.
Prema ocjeni Rojtersa, jedna slika puno govori o gubitku američkog globalnog prestiža i uticaja.
Kineski predsjednik Si Đinping i njegov ruski kolega Vladimir Putin u prvom redu i u centru na porodičnoj fotografiji azijskih lidera na prošlonedjeljnom samitu APEC na Baliju. Američki državni sektretar Džon Keri, koji je došao umjesto predsjednika Baraka Obame, zauzetog kod kuće dugotrajnim pregovorima o budžetu, mahao je usamljeno sa ivice podijuma.
Za državu koja ja svoju spoljnu politiku usredsredila na „zaokret“ ka Aziji, ekonomski najenergičnijem regionu u svijetu, to je možda više od trenutnog poraza, i to ne samo u Aziji, navodi Rojters.
Džozef Naj, profesor sa Harvarda koji je skovao termin „meka moć“ da opiše sposobnost jedne države da vrši uticaj preko svoje kulture, vrijednosti i vladavine, umjesto sile, kaže da je blokada zadala snažan udarac SAD-u.
„Očigledno je veoma štetno za američku meku moć u smislu da je narušena reputacija efikasnog upravljanja državom i svjetske rezervne valute,“ rekao je Naj za Rojters.
Strane vlade i investitori, od Kine do Bliskog istoka, pitale su se da li bi toliko rezervi trebalo da drže u obveznicama američkog ministarstva finansija i dolarima.
Obama i lideri Kongresa su u srijedu postigli privremeni dogovor o funkcionisanju vlade do januara i podizanju granice zaduživanja, nekoliko sati prije nego što je trebalo da izgubi mogućnost da pozajmljuje – što je bio uvod u potencijalni bankrot.
Predsjednik je priznao da je 16-dnevna blokada pogodila globalnu poziciju Vašingtona.
„Vjerovatno ništa nije nanijelo veću štetu kredibilitetu Amerike u svijetu, našu reputaciju kod drugih država, od predstave koju smo gledali proteklih nedjelja,“ rekao je juče u govoru u Bijeloj kući. „To je ohrabrilo naše neprijatelje, konkurente, a deprimiralo prijatelje koji od nas očekuju čvrsto liderstvo.“
Deamerikazovani svijet
Naj je dodao da je fiskalna kriza dodatno podrila povjerenje u SAD nakon otkrića o špijunskim aktivnostima američke Nacionalne bezbjednosne službe.
„Kada su u pitanju kultura i vrijednosti, tu stojimo prilično dobro,“ rekao je. „Međutim, kada je u pitanju vladina politika, bilo nadzor ili upravljanje najvažnijom rezervnom valutom u svijetu, tu leži opasnost.“
Kineska državna agencija Sinhua je kritikovala SAD zato što su domaćim prepucavanjem dovele u rizik međunarodnu finansijsku stabilnost. Lekcija za američke kreditore je da „obveznice američke vlade možda više nisu sigurna investicija“.
Likujući zbog paralize Vašingtona, u drugom komentaru Sinhue je navedeno da je „možda pravo vrijeme da zbunjeni svijet počne da razmišlja o deamerikanizovanom svijetu.“
Rizik od ozbiljne štete za globalnu ekonomiju od paralize američke vlade i mogućeg bankrota – koji je sada odgođen na nekoliko mjeseci – dominirao je samitima Grupe 20 svjetskih lidera u Sankt Peterburgu prošlog mejseca i ministara finansija G20 prošle nedjelje u Vašingtonu.
Putin je javno prekorio SAD zbog upotrebe i zloupotrebe moći kada je izdejstvovao diplomatsku nagodbu o izbjegavanju američkog napada na Siriju.
„Milioni širom svijeta sve više vide Ameriku ne kao model demokratije, već kao nekog ko se oslanja isključivo na brutalnu silu, sastavljanje koalicija pod sloganom 'ili ste s nama, ili ste protiv nas'“, napisao je u „Njujork tajmsu“ 11. septembra.
Za američke saveznike u arapskom svijetu i Izraelu, osjetljive na oscilacije u američkom angažovanju i odvraćanju, signali su bili i zbunjujući i zabrinjavajući.
„Kada pogledate kako su Saudijci osjetljivi povodom flertovanja SAD sa Iranom, te šta se desilo u Siriji i Egiptu, osjećaj da su SAD jedina supersila na Bliskom istoku polako slabi,“ rekao je Rojtersu jedan arapski diplomata sa službom u Vašingtonu, koji je želio da ostane anoniman.
Velika arapska državna i privatna sredstva su uložena u finansijske instrumente američke vlade i berzu tako da postoji i finansijski kao i geopolitički osnov za zabrinutost, piše u analizi britanske agencije.
Havijer Trevino, bivši zamjenik meksičkog šefa diplomatije, koji je sada poslanik američkog Senata, kaže da američku meku moć kompromituje kratkovido stanovište američkog Kongresa, od čega korist imaju američki neprijatelji.
„Šalju se pogrešni signali Rusiji, Kini, Sjevernoj Koreji i Siriji.“
EvropljaniI likovali
Što se tiče Evropljana, koji ne vole da im SAD popuju zbog načina na koji rješavaju dužničku krizu eurozone, nisu mogli a da ne likuju.
„Da se ovo desilo u Evropi, šta sve ne bi rekli o njoj?“ kazao je Žoze Manuel Baroso, predsjednik Evropske komisije.
„Zamislite da imamo blokadu na nivou EU institucija. Šta bi oni rekli o Evropi? Kakvih bi samo karikatura bilo!“
Ipak, navodi dalje Rojters, uprkos svim kritikama, šteta po američki uticaj možda nije trajna, imajući u vidu dinamiku njene inovativne ekonomije i privlačnost popularne kulture.
Blokada vlade SAD iz 1996, sličnog trajanja i sa sličnim sporom između Kongresa na čelu sa republikancima i demokratskog predsjednika, gotovo da nije uticala na globalni uspon Vašingtona, koji je tada bio na vrhuncu, pet godina nakon raspada Sovjetskog Saveza.
„Navodi o američkom padu su uveliko pretjerani,“ rekao je Džejms Stajnberg, bivši američki državni sekretar koji je služio u administracijama Klintona i Obame.
Švedski ministar finansija Anders Borg smatra da bi dugoročni uticaj ove blokade mogao biti monetarni prije nego politički, ali sa strateškim posljedicama, ako Peking izgubi apetit za držanjem dolarskih rezervi.
„Svijet nam se smije“
Za države koje su iskusile finansijsku krizu – često uz popovanje SAD da moraju biti odgovornije – zastoj u SAD-u je izazvao čuđenje, ponižavanje i potrebu za kritikom.
„To pokazuje da nisu samo Grci neodgovorni i kratkovidi političari,“ kazala je Joana Kalavriti (34), nastavnica iz Atine. „Naši nemarni političari i interesi kojima služe su nas držali kao taoce više od tri godine. Pretpostavljam da su i naši američki prijatelji to okusili.“
„Njujork tajms“ piše da riječ koju Meksikanci sada koriste da opišu Vašington odražava kombinaciju bijesa i očajanja: berrinche. Osnovno značenje je nastup gnjeva, ali se odnosi i na razmaženu bogatašku djecu, koja nisu svjesna svojih privilegija i posljedica ponašanja.
„Oni bi trebalo da budu primjer konsenzusa i demokratije za ostatak svijeta,“ rekao je Salomon Kavane (33), vlasnik butika muške odjeće. „To što se nisu mogli dogovoriti zbog ponosa i potrebe da pokažu ko je glavni, prosto je smiješno i neodgovorno.“
„Svijet se smije Americi. Još od kad su Fidel Kastro i Robert Mugabe ponudili da pošalju posmatrače da pomognu oko američkih predsjedničkih izbora 2000, nije bilo tako lako ismijavati najmoćniju državu u svijetu,“ naveo je „Hafington post“.
Braća Kouk pomogla u planiranju krize
Američka 237-godišnja demokratija se bliži svom limitu, ocjenjuje njemački „Špigl“. Njena politička arhitektura nije stvorena za dugotrajne blokade i iznuđivanje, koje praktikuju pristalice pokreta Čajanka u posljednjih skoro četiri godine.
Jedva 50 desničarskih populista, predvođenih senatorom iz Čajanke Tedom Kruzom, guralo je nekada ponosnu Republikansku stanku u propast. Ostali republikanci su im to dozvolili jer strahuju od radikalnih članova stranke u svojim lokalnim izbornim jedinicama.
Tokom borbe oko podizanja granice zaduživanja, radikali iz Čajanke su kolege koje su pokazale volju da pregovaraju sa demokratama zvali slabićima.
Nekada civilizovani politički diskurs u Vašingtonu se pretvorio u borbu ljutih rivala koji pokušavaju da zadaju najteže moguće udarce. Na ljude se više ne gleda kao na dostojne oponente nego se napadaju kao neprijatelji. Takvo ponašanje podstiču voditelji radijskih emisija, za koje je kompromis znak slabosti a laži još samo drugi oblik realnosti.
Uz to, tu je i gotovo neograničeni priliv izbornih donacija, koje finansiraju sve brutalnije blaćenje tokom izbora za Kongres svake dvije godine. Iza tih donacija obično stoje radikalne grupe ili milijarderi, poput braće Dejvida i Čarlsa Kouka, koji finansiraju Čajanku i vjeruje se da su pomogli u planiranju i usmjeravanju najnovije krize.
Galerija
Bonus video:
