Najveća prepreka promjeni ruske politike podrške Siriji jeste sam predsjednik Rusije Vladimir Putin, čija averzija prema nasilnoj promjeni režima je snažna i napopustljiva, ocjenjuje se u analizi foruma Forin afers (Foreign Affairs) koji razmatra spoljnu politiku SAD i globalna pitanja.
Naizgled vidljivi razlozi Putinove podrške režimu sirijskog predsjednika Bašara el Asada, oličeni u profitu Rusije od izvoza oružja u Siriju i zavisnosti od dobre volje režima u Damasku da omogući Moskvi pristup mornaričkoj bazi u mediteranskoj luci Tartus, samo su marginalni, navodi se u analizi.
"Putin je stvarno motivisan da podržava Asadov režim svojim strahom od sloma države, strah kome se najdirektnije suprotstavljao tokom secesije sjevernokavkaske republike Čečenije od Rusije, koju je brutalno ugušio u krvavom građanskom ratu i akcijama protiv pobunjenika od 1999. do 2009", navodi Forin afers.
Putin je u jednom intervjuu koji je dao u prošloj deceniji ukazao da ako Rusija brzo ne učini nešto da zaustavi dalji raspad nekadašnjeg SSSR-a, oličen i u secesionističkim porivima Čečenije, prestaće da postoji u sadašnjem obliku.
"Bio sam ubijeđen da ako odmah ne zaustavimo ekstremiste (u Čečeniji), suočićemo se s drugom Jugoslavijom širom cijele teritorije Ruske Federacije - jugoslavizacijom Rusije", naveo je Putin u tom intervjuu, prenosi Forin afers.
Taj forum dodaje da je za Putina Sirija u velikoj mjeri podsjećanje na Čečeniju.
Oba konflikta stavljaju državu protiv nejedinstvenih opozicija, bez jakog vođstva, koje su u međuvremenu u svoje redove primile i ekstremne sunitske islamističke grupe.
Kako je Putin više puta istakao u razgovorima sa američkim i evropskim kolegama, Sirija je posljednje bojno polje u globalnoj, višedecenijskoj borbi između sekularnih država i sunitskog islamizma, koja je najprije počela u Avganistanu sa talibanima, a potom se premjestila u Čečeniju, i unela unutrašnje podjele u mnoge arapske zemlje.
Od kako je došao na vlast, prvo kao premijer 1999, a potom i kao predsjednik 2000. Putin je izražavao bojazni od sunitskog islamskog ekstremizma i rizika koji džihadističke grupe predstavljaju za Rusiju, a želja da suzbije ekstremizam bila je i glavni razlog zbog koga je ponudio pomoć SAD u borbi protiv talibana u Avganistanu, poslije napada 11. septembra 2001.
Putin još nije spreman da odobri intervenciju koja bi mogla odvesti raspadu sirijske države i da rizikuje da stvori situaciju sličnu onoj koja je bila u Avganistanu 1990-tih, kada su se zaraćene grupe ekstremista borile jedna protiv druge i stvorile pogodno tolo za globalni džihadizam.
Prema Putinu, postgadafijeva Libija, koja je postala izvoznik oružja, boraca i izbjeglica, samo još više produbljuje opasnost od međunarodnih intervencija
Prema Putinu, postgadafijeva Libija, koja je postala izvoznik oružja, boraca i izbjeglica, samo još više produbljuje opasnost od međunarodnih intervencija.
Prije nego što napusti Asada, Putinu će biti potrebni odgovori na pitanja ko će biti odgovoran za situaciju poslije sloma režima, ko će držati pod kontrolom sunitske ekstremiste i ko će osigurati bezbjednost sirijskog hemijskog oružja, navodi američki forum.
Putin očigledno ne vjeruje SAD u njihovoj stabilizacionoj ulozi, jer kad se ta zemlja povukla iz Iraka, ostavila je zemlju u rukama šiita Nurija al Malikija da potisne sunite, a poslije njenog povlačenja iz Avganistana, ostala je samo neizvjesnost.
U svakom slučaju, ocjenjuje Forin afers, Putin će gledati da situaciju okrene u svoju korist - ako se Sirija ne pretvori u sveopštu regionalnu katastrofu, on će to pripisati sebi, jer je bio protiv međunarodne intervencije.
Ukoliko se desi suprotno, što je mnogo vjerovatnije, on će za to optužiti Vašington, uz ocjenu da je on odgovoran za uništenje Sirije i jačanje sunitskih islamskih ekstremista.
Galerija
Bonus video:
