Japanske kompanije koje su protekle dvije decenije prebacivale svoja postrojenja u Kinu i tamo otvarale nove fabrike kako bi smanjivanjem trškova proizvodnje i osvajanjem velikog udela na unosnom kineskom tržištu obezbijedile svoju budućnost, sada smanjuju proizvodnju u toj zemlji i sele se u zemlje jugoistočne Azije.
Razlozi za to su brojni i gomilaju se već nekoliko godina. Japanske firme suočavaju se posljednje dvije godine sa rastućim antijapanskim raspoloženjem u Kini zbog teritorijalnog spora oko malog arhipelaga Senkaku (ili Diaoju) u Istočnokineskom moru koja leže na velikim rezervama prirodnog gasa i nafte.
Takođe, u Kini rastu plate radnika i troškovi života, što poskupljuje proizvodnju i cijenu boravka japanskih biznismena u toj zemlji, dok se podsticaji koje kineska država daje za otvaranje novih radnih mjesta ukidaju.
Prema podacima iz 2012. godine, prosječna mjesečna primanja niskokvalifikovanih radnika u Kini su iznosila, zavisno od regiona, između 300 i 450 američkih dolara, dok su za to vrijeme radnici u zemljama kao što su Mjanmar, Laos, Vijetnam i Kambodža primali između 100 i 150 dolara.
Jedina država u delti reke Mekong čije se plate mogu mjeriti sa Kinom je Tajland, gdje u prijestonici Bangkoku radnici primaju prosječno nešto više od 300 dolara mjesečno.
Japanska preduzeća navode i da je utakmica na kineskom tržištu vrlo teška obzirom da su na njemu prisutne sve renomirane američke, evropske i južnokorejske kompanije, kao i sve konkurentnija domaća preduzeća.
Izmještena proizvodnja sportske opreme
Japanski ekonomisti ukazuju i da je u Kini, u uslovima prisustva mnoštva kompanija iz cijelog svijeta, sve teže obezbijediti radnu snagu dobrog kvaliteta jer, uprkos tome što je ova država najmnogoljudnija na svijetu, u njoj opada broj mlade, radno sposobne populacije usljed politike koja je u prošlosti parovima zabranjivala da imaju više od jednog djeteta.
Japanske rukovodioce i stručnjake na radu u Kini sve više brine i velika atmosferska zagađenost u toj zemlji kao i periodično izbijanje epidemija smrtonosnih virusa poput sarsa, svinjskog i ptičjeg gripa.
Usljed toga, na primjer, veliki japanski proizvođač odjeće i lanac robnih kuća "Ito Jokado" trenutno ubrzano smanjuje produkciju u Kini sa ciljem da ona u 2013. godini dođe do nivoa od 30 posto od ukupne proizvodnje firme, u poređenju sa čak 80 posto u 2011. godini.
Fabrika konfekcije i prodajni lanac "Juniklo", sponzor tenisera Novaka Đokovića, nedavno je smanjila udio proizvodnje u Kini sa ekstremno visokih 90 na 70 odsto, a ta redukcija je ostvarena izmještanjem proizvodnje u Vijetnam.
Japanski proizvođač muzičkih i kućnih električnih uređaja "Funai" redukovao je udio proizvodnje kineskih radnika u svojoj ukupnoj produkciji sa 90 na 50 odsto i planira da sljedeće godine otvori fabriku na Filipinima koja će dalje doprinijeti smanjivanju zavisnosti od proizvodnje u Kini.
I drugi strani proizvođači odlaze
Japanske kompanije, međutim, nisu usamljene u nastojanju da izmještanjem proizvodnje iz Kine ostvare uštede. Tako je američki proizvođač sportske obuće "Nike" u 2009. godini zatvorio jedinu fabriku u Kini koja je u potpunosti bila u njegovom vlasništvu i težište regionalne proizvodnje prebacio u Vijetnam.
Slično tome, južnokorejski elektronski gigant "Samsung" do 2009. godine proizvodio je najveći broj svojih mobilnih telefona u Kini, ali od 2011, najveći broj telefonskih aparata ove kompanije silazi sa proizvodnih traka u Vijetnamu.
I njemački "Adidas" prošle godine je zatvorio fabriku u Sudžou u kojoj je radilo 160 radnika i proizvodnju prenio u Mjanmar. U Kini, međutim, ostaje oko 6.000 prodajnih objekata ove kompanije, a ona nastavlja i da koristi kineske kompanije kao svoje dobavljače.
Galerija
Bonus video:
