Tek što smo počeli da zaboravljamo prljave gradove i zagađeni vazduh iz vremena dok je ugalj bio glavni energent, nova studija pokazuje da se ugalj vraća – i za par godina bi mogao da bude važniji i od nafte!
"Ugalj i nafta su u ratu i čini se da nafta gubi bitku", nedavno je izjavila Marija van Heven direktorka Međunarodne agencije za energente (IAE) kada je upitana da opiše trenutnu situaciju na međunarodnom tržištu sirovih energetskih materijala.
Prema procjenama IAE, potrošnja uglja će nastaviti da raste za oko 500.000 tona godišnje do 2017
Mada je to rijetkost u izvještajima o energentima, ovoga puta su Sjedinjene Američke Države gotovo pohvaljene kao izuzetak. Tamo se sve više koristi prirodni gas koji se specijalnim metodama izvlači iz naslaga škriljca pod zemljom, tako da zbog jeftinog gasa pada i potrošnja uglja.
Organizacije za zaštitu okoline naglašavaju da je taj novi trend problematičan.
"Ugalj je jedan od najštetnijih izvora energije za okolinu", kaže u intervjuu za DW Karsten Šmid, ekspert za energiju iz "Grinpisa". Sagorijevanje uglja prouzrokuje otpuštanje ogromnih količina ugljen dioksida u atmosferu.
Preplavljeno tržište
Prema procjenama IAE, potrošnja uglja će nastaviti da raste za oko 500.000 tona godišnje do 2017. Tu nije riječ samo o koliko-toliko energetski izdašnom kamenom uglju – raste i potrošnja manje vrijednog lignita. Upravo Njemačka zauzima prvo mjesto po njegovoj potrošnji.
Marija van der Heven navodi razloge za porast potrošnje uglja u Evropi:
IEA upozorava da zemlje u razvoju i naročito nove industrijske velesile, zapravo još nisu dospjele do vrhunca svog razvoja i da im trebaju energenti
Ugalj je na prvom mjestu po emisiji ugljen dioksida, a napor da se njegova emisija u svijetu smanji, uveliko je posljedica industrijske revolucije 19. i prve polovine 20. vijeka.
Povrh toga, na Zapadu su prljavi gradovi već zaboravljeni kao i čitav niz drugih gasova, posebno na bazi sumpora, koji su zagađivali okolinu iz vremena dok je ugalj bio glavni energent.
nafta je skupa, cijena plina zavisi od uvoza, a uglja još uvijek ima – i jeftiniji je od svih drugih energenata
"Nafta se potiskuje sa tržišta, suprotno onome što se događa u Americi".
Istovremeno, cijena koju evropska industrija mora da plati za svaku tonu ugljen dioksida koji emituje, je relativno niska.
Karsten Šmid iz "Grinpisa" smatra da je to veliki problem. Ranije je cijena za emisiju CO2 iznosila 30 eura (40 dolara) po toni, sada ta cijena iznosi od šest do sedam eura.
"Zbog toga energetska industrija nema ništa protiv sagorijevanja ovolike količine prljavog uglja", kaže Šmid.
IEA upozorava da zemlje u razvoju i naročito nove industrijske velesile, zapravo još nisu dospjele do vrhunca svog razvoja i da im trebaju energenti. Sve ostalo je najjednostavnija računica: nafta je skupa, cijena plina zavisi od uvoza, a uglja još uvijek ima – i jeftiniji je od svih drugih energenata.
Ipak samo prognoze
Direktorka Međunarodne agencije za energiju Marija van Heven smatra ipak da je prognoza o povratku uglja ipak samo prognoza.
Ona vjeruje da monopol nafte može biti razbijen kombinacijom efikasnije i čistije tehnologije u fabrikama u kojima se sagorijeva ugalj i većim oslanjanjem na naftu i obnovljive izvore energije.
"I ne zaboravimo nuklearnu energiju", kaže ona, dodajući da svaka zemlja, uključujući i Njemačku, mora da donese sopstvenu odluku.
Ali na tržištu postoji samo jedno pravilo: ako postoji potražnja, treba obezbijediti ponudu – a na Fukušimu i Černobil bi mogli zaboraviti…
Bonus video:
