Srejpič Loč se sjeća doma koji je izgledao raskošno spolja, ali zloslutno iznutra, mračan lavirint izolovanih odaja. Sjeća se defilea muškaraca koji su je, jedan za drugim, dan za danom, primoravali na seks. Sjeća se da je razmišljala o smrti. A nije imala ni 10 godina.
Srejpič Loč je bila robinja u jednom kambodžanskom bordelu. Ukoliko ne bi pristala na seks, ili bi je batinali, mučili elektrošokovima, uskraćivali joj hranu i vodu. „Što sam drugo mogla“, pita Ločova.
Ločova, koja danas ima oko 20 godina, uspjela je da pobjegne iz tog svijeta a danas radi na spasavanju drugih djevojaka. Pomaže u njihovom izbavljivanju iz bordela i autor je radio-emisije u Pnom Penu, na kojoj bivše robinje pričaju svoje životne priče. To su početnički napori mlade žene i bivše robinje u društvu kojim dominiraju muškarci.
Nada se da će svojom pričom pomoći ljudima da shvate da ropstvo i dalje postoji. Kada l judi „čuju glas osobe koja je preživjela“, rekla je Ločova za „Dejli bist“ prilikom nedavne posjete Njujorku, „možda povrate nadu“. Otputovala je u Sjedinjene Države sa grupom koja ju je spasla, članovima Fondacije Somali Mam, koja je dobila ime po još jednoj ženi koja se spasla seksualnog ropstva u Kambodži.
Priča Ločove možda zvuči ekstremno, ali njen slučaj nije usamljen. Prema procjenama Stejt departmenta, 27 miliona ljudi su žrtve ropstva širom svijeta. Proces trgovine ljudima je međunarodni biznis vrijedan više milijardi dolara, u čiju zamku upadaju ranjivi ljudi koji su često otimani ili prevareni.
Ločova, koja danas ima oko 20 godina, uspjela je da pobjegne iz tog svijeta a danas radi na spasavanju drugih djevojaka
I ćutala je.
„Bila sam mala. Bila sam uplašena“, rekla je nježnim glasom.
„U Kambodži, mnogi očevi siluju svoje kćerke, braća siluju svoje sestre“.
Rangirana kao jedna od najsiromašnijih i najkorumpiranijih zemalja u svijetu, Kambodža se i dalje oporavlja od brutalnog režima Crvenih kmera, koji je 1970-ih pobio i do dva miliona ljudi. Njihova meta su bili intelektualci i gradsko stanovništvo, koji su mučeni u pokušaju da se stvori u potpunosti agrarno društvo.
Ločova je jednog dana smogla snage da kaže svojoj majci za silovanja. „Udarila me. Nije mi vjerovala. Mislim da me ne voli“, rekla je.
„U Kambodži, mnogi očevi siluju svoje kćerke, braća siluju svoje sestre“
To bi možda i bila njena sudbina da nije naišla jedna žena i ponudila pomoć. Primila je Ločovu u svoj dom – ili je Ločova bar tako mislila. To je u stvari bio bordel. Zaključali su je u jednu sobu u podrumu i primorali da „svakog dana spavam sa velikim brojem muškaraca“, rekla je. „Nisam mogla da vidim svjetlost, samo mrak“.
Oči su joj se napunile suza. Zatim je napravila pauzu, na trenutak zatvorila oči i nastavila priču. „Ukoliko bih rekla 'ne', makro bi me udario. Rekla sam mu: 'Molim te, ubij me'“. Zatim je dodala. „Ja sam ljudsko biće. Nisam životinja. Kako su mogli to da mi urade?“
Godina su prošle dok jedan klijent nije došao u bordel i odveo je u svoj dom. Ločova je našla otvoren prozor i pobjegla, krijući se dok je nije našao jedan policajac.
„Moje tijelo je bilo u lošem stanju, užasnog mirisa“, prisjetila se. Pošto je ispričala svoju priču, policajac je stupio u kontakt sa kolegama koji se bave trafikingom. Oni su je uputili na centar koji vodi bivša robinja Somali Mam, ističe portparolka istoimene fondacije, koja ima utočišta širom Kambodže. Protiv Ločinih otmičara nije preuzeta nikakava akcija.
Aktivistkinje su prodavale sapune i kondome bordelima, a kada bi ušli unutra govorili bi robinjama da uz pomoć fondacije i policije mogu da pobjegnu. Žrtve trafikiga je često trebalo ubjeđivati. Mnoge su bile više godina u tom biznisu i nisu znale kako će funkcionisati u spoljnom svijetu i kako će da se izdržavaju
Iste godine dobila je poziv da ispriča svoju priču na jednoj komercijalnoj radio-stanici u Pnom Penu. Emisija je privukla veliku pažnju, a slušaoci su zvali i prijavljivali sumnjive situacije i interesovali se za moguće kazne makroima i trafikantima. Ločova je uvidjela priliku da pomogne javnosti da razumije mutni svijet ropstva. Ove godine je pokrenula svoju emisiju, u kojoj pet dana u nedjelji razgovara sa bivšim robinjama, ali i advokatima i poslanicima.
Ističe da je posao čini „veoma srećnom“. U isto vrijeme, kaže da joj je teško da se svaki dan prisjeća života u zatočeništvu.
Snagu, međutim, crpi od drugih robinja koje su preživjele. Veza između tih žena je očigledna. Prilikom posjete Njujorku sa druge dvije bivše robinje, Sinom Van i Sopeap Taj, Lučova ih je držala za ruke i često grlila. Ove mlade žene, u farmerkama,patikama, majicama i kosom sakupljenomu rep, šale se na račune jedna drugih. Van se šali da Ločova ima toliko snage jer „jede puno“. A Ločova ismijava Tajovi jer prije fotografiše cvijeće nego solitere na Menhetnu.
Traže restorane koji služe njihovu hranu – ribu i rižu – i dive se ogromnim porcijama koje pristižu. Jedva čekaju da se vrate u Kambodžu i podijele svoja iskustva sa drugim bivšim robinjama. Jedna drugu oslovljavaju sa „sestro“.
Raj za pedofilePriča Ločove je slična pričama mnogih izbavljenih Kambodžanki, koje su bile drogirane, zatvarane u kovčege, šibane ili čak prekrivene insektima samo da bi pristale na seks.
Premda je teško iz nezavisnih izvora potvrditi njihove priče, Stejt department potvrđuje da je ropstvo u Kambodži sveprisutno.
„Prodaja nevinih djevojaka nastavlja da bude ozbiljan problem u Kambodži“, navodi se u godišnjem izvještaju o trafikingu, u kome se ističe da značajan broj muškaraca iz SAD i Evrope, ali i azijskih država, putuje u Kambodžu kako bi imalo seks sa djecom.
Među lokalnim stanovništvom, seksualna želja je često podgrijana mitovima da odnos sa djevicom donosi sreću ili dobro zdravlje.
Galerija
Bonus video:
