Farmaceutske kompanije se suočavaju sa sve većim pritiskom da ispitaju navode da se njihovi novi ljekovi testiraju na nekim od najsiromašinijih osoba u Indiji – bez njihovog znanja.
„Bili smo iznenađeni“, rekla je Nitu Sodej, koja je u maju 2009. svoju taštu Čandrakalu Bai odvela u bolnicu Manaradža Ješvantrao u Indoru.
„Pripadnici smo niže kaste i kada odemo u bolnicu obično dobijamo vaučer od pet rupija, ali ljekar je kazao da ćemo dobiti strani lijek koji košta 125.000 rupija (više od 1.700 eura)“.
„To je bilo zaista skupo liječenje za ljude poput nas“
Njih dvije su otišle u bolnicu, koja se nalazi u najvećem gradu u Madji Pradešu, siromašnoj provinciji u centralnoj Indiji, jer je Baijeva imala bolove u grudima.
NI djeca nisu pošteđena
Njihov status dalita – najnižeg sloja u hinduističkom kastinskom sistemu – podrazumijeva da stoje na kraju reda i satima čekaju na ljekarski pregled. Ovog puta je, međutim, bilo drugačije i ljekar ih je istog trena primio.
„Ljekar je uzeo vaučer od pet rupija koje dobijaju ljudi poput nas, koji spadaju u kategoriju ispod linije siromaštva, i rekao da će preostali dio biti plaćen iz specijalnog vladinog fonda za siromašne građane“, objašnjava Sodej.
Od 53 osobe podvrgnute testiranju, koje su finansirale britanske i njemačke farmaceutske kompanije, osam je preminulo
„To je bilo zaista skupo liječenje za ljude poput nas“. Naglašava kako nije znala da je njena svekrva bila podvrgnuta testiranju efikasnosti novog lijeka „tonapofilin“, koji je sprovodila kompanija Biogen Idec. Nijedna od njih nije umjela da čita, a Sodej se ne sjeća da je dala pismeni pristanak za testiranje.
Poslije korištenja pomenutog lijeka, Bai je imala srčanih problema. Prestali su da joj daju „tonapofilin“ poslije nekoliko dana i pustili je na kućno liječenje. Manje od mjesec dana kasnije, doživjela je srčani udar i umrla u 45. godini.
Testiranje lijeka, koji je registrovan u Velikoj Britaniji, kasnije je obustavljeno zvog velikog broja zabilježenih napada, saopšteno je iz Biogen Ideca. Ovo nije usamljeni slučaj, piše BBC.
Pokojnu Tizudžu Bai nisu pitali da li želi da učestvuje u ispitivanju efikasnosti jednog drugog lijeka, ističe njen sin Naraijan Survaija. Baijeva je zatražila ljekarsku pomoć zbog problema sa donjim ekstremitetima. I, poput Sodejeve, porodici je rečeno da će jedna dobrotvorna organizacija namiriti račun za njegu njegove majke.
Nekoliko sedmica poslije uzimanja testiranog lijeka, Survaija kaže da se zdravstveno stanje njegove majke pogoršalo i da ona više nije bila u stanju da se kreće.
U proteklih sedam godina, u bolnici Maharadža Ješvantrao u Indoru zabilježena su 73 klinička testiranja nad 3.300 pacijenata
„Rekao sam to doktoru, ali je naglasio da ne prekidamo liječenje. Da je to privremena paraliza i da će joj od ovog lijeka biti bolje“.
Tizudža Bai umrla je nekoliko sedmica kasnije.
Od 53 osobe podvrgnute testiranju, koje su finansirale britanske i njemačke farmaceutske kompanije, osam je preminulo. Nema čvrstih dokaza da je uzrok njihove smrti baš ovaj lijek, ali nije bilo ni autopsija koje bi omogućile punu istragu.
U proteklih sedam godina, u bolnici Maharadža Ješvantrao u Indoru zabilježena su 73 klinička testiranja nad 3.300 pacijenata – od kojih su 1.833 bila djeca. Desetine pacijenata su preminule, ali njihove porodice, međutim, nisu dobile odštetu.
„Privilegovani“ pacijenti
S vremena na vrijeme, čula bih depresivne priče o siromašnim, često neobrazovanim ljudima koji pričaju kako su se laskavo i privilegovano osjećali kada im je iznenada ponuđena šansa da prime lijek koji je obično namijenjen bogatima.
Indijska vlada je ublažila zakone koji se odnose na testiranje efikasnosti ljekova
Od porodica pacijenata sam često čula da je terapije u bolnici Maharadža Ješvantral nadgledao dr Anil Barani.
Protiv Baranija je podignuta optužnica za uzimanje mita od farmaceutskih kompanija u vidu ilegalnih isplata i odmora, ali i za podvrgavanje pacijenata testiranjima efikasnosti ljekova bez njihove dozvole. Barani je napustio pomenutu bolnicu nakon više od 30 godina staža.
Barani je samo jedan od velikog broja ljekara u toj bolnici koji su novčano kažnjeni zbog neregularnosti zabilježenih prilikom testiranja ljekova.
KD Bargava, šef odbora za etiku u bolnici Maharadža Ješvantral, priznaje da sistem testiranja u njihovoj ustanovi nije bez mana.
„Da, možda smo izgubili kontrolu“, potvrdio je ovaj ljekar.
Eksplozija u fabrici Junion karbajd izazvala je curenje gasa koje je ubilo gotovo 25.000 osoba
Pomenuti problem, međutim, nije ograničen samo na bolnicu Maharadža Ješvantral.
Indijska vlada je ublažila zakone koji se odnose na testiranje efikasnosti ljekova 2005, zbog čega su strane farmaceutske kompanije počele da iskorištavaju obrazovane ljekare koji govore engleski i veliku populaciju iz koje mogu da odaberu test-uzorak.
U proteklih sedam godina prijavljeno je 2.000 testiranja, a broj smrtnih slučajeva se povećavao sa 288 iz 2008. na 668 dvije godine kasnije, prije nego što je broj smrtnih slučajeva 2011. opao na 438.
Koriste žrtve najveće industrijske katastrofe
Glavni grad provincije Madja Pradeš je Bopal – grad čije će se ime uvijek vezivati za najgoru industrijsku katastrofu na svijetu. Eksplozija u fabrici Junion karbajd izazvala je curenje gasa koje je ubilo gotovo 25.000 osoba.
Jedina dobra stvar koja je proizišla iz ove katastrofe je izgradnja memorijalne bolnice Bopal, što je posljedica dijela dogovora o odšteti sa Junion karbajdom da bi se omogućila njega za oko pola miliona stanovnika na koje je ova nesreća uticala.
Ono što mještani nisu znali jeste da su pojedini od njih bili podvrgnuti klinčkom testiranju ljekova.
Jedan od njih je i Ramadar Šrivastav. Nesigurno koračavši do ulaznih vrata svog doma kako bi me ugostio, Šrivastav mi je rekao da je dobro prošao te 1984. - jer je nesreća imala uticaj samo na njegov vid.
Iz Astra Zeneke priznaju da je bilo problema sa pristankom pojedinih pacijenata
Pet godina kasnije, doživio je srčani udar i otišao u memorijalnu bolnicu Bopal. Kako ne umije da čita engleski, jedan novinar je prošle godine primijetio da na Šrivastavljevoj otpusnoj listi piše da je bio učesnik testiranja efikasnosti lijeka za pacijente sa akutnim koronarnim sindromom koje je sprovela britanska kompanija Astra Zeneka.
Šrivastav tvrdi da je lijek imao loše posljedice po njegovo zdravlje i da zbog toga više nije u stanju da radi.
Kada je saznao da smo iz Velike Britanije, zamolio nas je da toj farmaceutskoj kompaniji prenesemo poruku: „Molim Vas da ne testirate vaše proizvode na siromašnim ljudima. Bogati ljudi mogu prevazići ove probleme, ali ako nisam u stanju da radim onda kompletna moja porodica ispašta. Zašto su nas izabrali? Trebalo je da ove ljekove testiraju na sebi“.
Iz Astra Zeneke priznaju da je bilo problema sa pristankom pojedinih pacijenata, ali da Šrivastav nije među njima.
Radeći na ovom pitanju, otkrila sam da je glavni problem pronalaženje osoba koje su spremne da preuzmu odgovornost
Ljekari se slažu da su dugoročni efekti izlaganja gasu iz Bopala, metilizocijanatu, i dalje nepoznati, pa se pitam zašto onda koriste žrtve nesreće za testiranje ljekova? Ovo pitanje sam postavila ljekaru koji je radio na gradnji memorijalne bolnice Bopal i koji je nekada bio član tamošnjeg odbora za etiku, profesoru NP Mišri.
On tvrdi da pacijenti imaju dugoročnu korist od testiranja.
Na pitanje zar nijesu previše previše patili, on odgovara da kada bi se išlo tom logikom onda nikad ne bi došlo do razvoja ljekova.
Radeći na ovom pitanju, otkrila sam da je glavni problem pronalaženje osoba koje su spremne da preuzmu odgovornost.
Našla sam Tardžuna Pradžapatija kako nadgleda izgradnju u novom predgrađu Bopala. On je jedan od vlasnika građevinske kompanije. Njegov otac je bio žrtva nesreće i prije četiri godine je doživio srčani udar. U memorijalnoj bolnici su mu prepisali lijek „fondaparinuks“, a kako su mu bile potrebne nove doze lijeka njegov sin je prvo pošao da obližnje pijace jer je bolnica bila na drugom kraju grada.
„Otišao sam na pijacu da ih kupim, ali ih nije bilo“, prisjeća se Pradžapati. „Rečeno nam je da su jedino dostupne u bolnici i u tom trenutku sam shvatio da je moj otac podvrgnut testiranju jednog lijeka. Osjećam se veoma loše, jer znam da je moj otac umro zbog tog lijeka“.
Ovu tvrdnju nije moguće potvrditi jer nije bilo autopsije.
Ispitati pouzdanost rezultata testiranja
Advokati sada razmatraju da li je moguće otvoriti slučaj u Velikoj Britanij. Satnal Sing Bainc, britanski advokat u Indoru, razmatra nekoliko slučajeva. Nedavno mi je dostavio rezultate izvještaja koji je objavio skupštinski odbor za zdravlje i dobrobit porodica u Indiji. Rezultati izvještaja su loši.
Dokument potvrđuje da pravna regulativa za testiranja ljekova u Indiji „ne odgovara njihovoj svrsi“. Regulatorne agencije raspolažu sa nedovoljnim brojem inspektora, suočavajući se sa velikim brojem zahtjeva uključujući pripremanje odgovora na 700 skupštinskih pitanja i 150 sudskih slučajeva u jednoj godini.
Nijedan od slučajeva u bolnici Maharadža Ješvantral ne bi ugledao svjetlo dana da nije bilo ljekara Arnanda Raija
„Što je još gore,“ navodi se u izvještaju, „postoji odgovarajući dokumentovani dokaz kojim se dolazi do zaključka da su mnoga mišljenja (tokom testiranja ljekova) u stvari napisana od strane nevidljive ruke farmaceutskih kompanija i stručnjaka (ljekara), koji su samo u obavezi da stave svoj potpis“.
Sing Bainz ističe zbog čega je zabrinut: „U najmanju ruku, zbog tajnog dogovora između stručnjaka i farmaceutskih kompanija ali i, u najgorem slučaju, zbog prevare koja se događa“.
To bi moglo imati globalni uticaj na pitanje da li su „rezultate ovih klinčkih testova uopšte pouzdani“.
Ljekar smijenjen jer se raspitivao
Nijedan od slučajeva u bolnici Maharadža Ješvantral ne bi ugledao svjetlo dana da nije bilo ljekara Arnanda Raija. Primijetivši kako siromašne ljude uvode u najbolje sobe za konsultacije u bolnici, Rai je postao sumnjičav. Kaže da je smijenjen zbog toga što se raspitivao, ali da od tada istražuje slučajeve testiranja lijekova u toj bolnici.
„Biraju samo siromašne ljude,“ kaže Rai, premda bi u skladu sa pravilima lijekovi trebalo da budu testirani na svim slojevima društva. „Oni biraju siromašne, nepismene ljude koji ne razumiju značenje kliničkog testiranja“.
Vakcine testirali na bebama
Bolnička dokumenta, u koja je BBC imao uvid, ukazuju da je od 2005. u Indoru zabilježeno 80 slučajeva teških neželjenih efekata kod pacijenata koji su bili podvrgnuti testiranju ljekova. Jedan od njih je i slučaj Nareša Džateva.
Na osnovu istrage koju je sprovela bolnica, Nareš je po primanju vakcine dobio temperaturu i napad bronhitisa
Ašiš Džatev tvrdi da je njegov sin Nareš bio zdrava beba od tri dana kada su mu ljekari saopštili da mora da primi polio vakcinu. Članovi porodice nisu znali da je vakcina koju je Nareš primio bila predmet testiranja, i ispričali da su bolnička dokumenta koja su potpisali bila ispisana na engleskom „kako ne bismo ništa razumjeli“.
Na osnovu istrage koju je sprovela bolnica, Nareš je po primanju vakcine dobio temperaturu i napad bronhitisa. Danas ima problema sa disanjem i hranjenjem, premda su Narešovu porodicu pokušali da ubijede da to nema nikakve veze sa polio vakcinom. Porodica Džatev više ne zna u šta da vjeruje.
Preveo i priredio: Miloš Rudović
Bonus video:
