Egipćani su glasali na prvim predsjedničkim izborima u zemlji u kojoj se za vlast nadmeću islamisti i sekularisti sa različitim vizijama Egipta nakon oslobađanja od gvozdenog stiska zbačenog diktatora Hosnija Mubaraka.
Bez pouzdanih istraživanja javnog mnjenja, niko ne zna ko bi mogao postati novi predsjednik, ali građani uživaju u neizvijesnosti nakon rutinskih krađa glasova za vrijeme Mubarakove 30-godišnje vladavine.
„Moramo da dokažemo da je vrijeme kada smo ostajali kod kuće dok je neko drugi odlučivao umjesto nas gotovo“, kazao je Rojtersu Islam Mohamed (27) instruktor plivanja dok je čekao da glasa.
Izbori predstavljaju nastavak zamaha započetog zbacivanjem Mubaraka 11. februara 2011. Vojni savjet koji je zaslužan za haotičnu i često krvavu političku tranziciju, od tada je nadgledao referendum o ustavu, parlamentarne izbore, a sada i glasanje za predsjednika kome su obećali da će predati vlast 1. jula.
Ispred biračkih mjesta širom zemlje mogli su se vidjeti dugački redovi građana od kojih su mnogi bili u prazničnom raspoloženju.
„Sada osjećam da ja i moja zemlja imamo dostojanstvo“, kazala je Frans presu jedna 46-godišnja žena lica prekrivenog velom.
Na drugoj strani grada, Rania, u sportskoj garderobi i sa konjskim repom ispod kačketa stajala je među prvima u redu.
„Ovo je prvi put u istoriji Egipta da biramo svog predsjednika“, kazala je želeći da to za koga je glasala „ostane tajna koju će znati ona i glasačka kutija“.
Revolucionari sa trga Tahrir možda će oklijevati da svoju budućnost povjere islamistima ili političarima iz Mubarakove ere, ali ti kandidati bi se mogli svidjeti mnogima od 50 miliona građana sa pravom glasa koji žele reformu u islamskom stilu ili čvrstu i iskusnu ruku kako bi povratili stabilnost i sigurnost, ocijenio je Rojters.
Koji god kandidat da pobijedi, suočiće se sa teškim zadatkom da popravi sumornu ekonomsku perspektivu, a moraće i da izađe na kraj sa vojnim establišmentom koji bi želio da zadrži privilegije i politički uticaj.
Ograničena vlast predsjednika, vlade, parlamenta, sudstva i vojske tek treba da se definiše, dok prepiranja oko toga ko treba da piše ustav još uvijek traju.
Iako su su odlučivali između islamista i sekularista, revolucionara i ministara iz Mubarakove ere, mnogi birači izbore nisu posmatrali kao stvar vjerske dogme i političkih partija, nego kao odluku ko je u stanju da donese hranu na sto.
Svaki treći građanin koji je krenuo na izbore kazao je da ne zna za koga će glasati, ali ih je dosta izjavilo da žele „snažnog lidera“ jer strepe od predstojećih izazova od kojih su najveći ekonomski (nedostatak radnih mjesta) i bezbjednosni (od revolucije naovamo pojačali su se nasilje i kriminal), naveo je BBC.
Petnaest mjeseci nakon zbacivanja Mubaraka, egipatska ekonomija bilježi pad, a na ulicama su veoma česti protesti. Direktne strane investicije su sa 6,4 milijardi dolara 2010. opale na 500 milona dolara prošle godine. Turizam, glavni izvor prihoda, takođe je opao za trećinu.
Ukoliko nijedan od kandidata ne osvoji više od polovine glasova, drugi krug izbora između dva kandidata sa najviše glasova biće održan 16. i 17. juna.
Galerija
Bonus video:
