"Globalne proteste od Arapskog proljeća do svjetskog pokreta "Occupy" ne valja potcjenjivati: njihov dugoročni značaj nadići njihovu revolucionarnu prirodu, smatra Džozef E. Stiglic.
Ovaj poznati američki nobelovac, profesor njujorškog Univerziteta Kolumbija i jedan od najvećih ekonomskih eksperata na na svijetu, mišljenja je da aktuelne socijalne pokrete hrane upravo globalizacija i moderne tehnologije, omogućujući da isti prelaze granice brzinom ideja.
Stiglic smatra da aktuelne socijalne pokrete hrane upravo globalizacija i moderne tehnologije, omogućujući da isti prelaze granice brzinom ideja
"Socijalni protesti svuda nailaze na plodno tle zbog osjećaja da je 'sistem' zakazao, kao i uvjerenja da čak i u demokratiji izborni proces bez snažnog pritiska s ulice neće dovesti stvari u red".
Slogan 'Mi smo 99 odsto', koji je potekao sa demonstracija na Vol Stritu, reflektuje Stiglicevo ranije upozorenje o ogromnom povećanju ekonomske nejednakosti u SAD.
Ekonomska politika kreira rast nejednakosti
"Jedan odsto ukupnog stanovništva kontroliše više od 40 odsto bogatstva i prima više od 20 odsto prihoda.
Pripadnici malobrojne grupe imućnika ostvaruju ogromna novčana primanja, ne zato što doprinose društvu više od ostalih, već zato što su uspješni u lobiranju vlade za subvencije, podršku i carinsku protekciju"
Pripadnici te malobrojne grupe imućnika ostvaruju ogromna novčana primanja ne zato što doprinose društvu više od ostalih, već zato što su uspješni u lobiranju vlade za subvencije, podršku i carinsku protekciju", naglašava Stiglic.
Uz opasku kako je društvena korist od nekih inovacija pripadnika povlašćenog sloja već uveliko nadmašila primanja inovatora, američki nobelovac konstatuje da je ključnu ulogu u rastu nejednakosti širom svijeta odigrala ekonomska politika.
"Poreski sistemi u kojima milijarderi plaćaju manji porez (procentualno, u odnosu na svoja primanja) od svojih sekretarica, ili prema kojima berzanski spekulanti, koji su pomogli u rušenju globalne ekonomije, plaćaju porez po nižim stopama od onih koji im donose prihode, učvrstili su taj negativni trend', ilustruje Stiglic.
Brojna nova istraživanja, dodaje ovaj ugledni ekonomista, pokazala su koliko je, prije svega, važno načelo pravednosti.
Sistem u kom su banke unaprijed spašene od propasti, a njihove žrtve ostavljene da se same snalaze, u srži je nepravedan
"Španski demonstranti, kao i oni u ostalim zemljama, imaju pravo na ozlojeđenost: Sistem u kom su banke unaprijed spašene od propasti, a njihove žrtve ostavljene da se same snalaze, u srži je nepravedan.
Da stvar bude gora, bankari su opet zasjeli u svoje fotelje, zarađujući bonuse koji dosežu iznose koje većina radnika može samo da sanja kako će uspjeti zaraditi za cijelog životnog vijeka.
I pored svega toga, mladi ljudi koji su naporno učili ne mogu da nađu (ako uopšte nađu) kvalitetno zapošljenje, dok oni koji su zapošljeni nemaju bogzna kakvu perspektivu sa svojim zaradama", zaključuje Stiglic.
Bogataši novcem oblikuju zakonodavstvo
“Rast nejednakosti je proizvod začaranog kruga”, objašnjava Stiglic.
“Bogati 'zelenaši' svojim novcem oblikuju zakonodavstvo, koje time podređuju vlastitim interesima, (da štite i uvećavaju svoje bogatstvo i uticaj) na štetu cijelog društva.
Kontrast između preregulisane demokratije i neregulisanih i bankara nije prošao nezapaženo
Američki Vrhovni sud, u svojoj zloglasnoj odluci pod (ciničnim) nazivom 'Ujedinjeni građani', dao je korporacijama odriješene ruke da utiču na određivanje smjerova u politici”, kaže Stiglic.
Kontrast između preregulisane demokratije i neregulisanih i bankara nije, međutim, prošao nezapaženo.
“Dok bogataši nesmetano mogu da jačaju vlastite pozicije novcem, policija je meni uskratila pravo da se okupljenim demonstrantima obratim putem megafona.
No, zadivila me domišljatost demonstranata - uglas su ponavljali svaku moju izgovorenu rečenicu, kako bi svi okupljeni na ulici u potpunosti mogli da čuju moj govor.
Uz to, kako bi se izbjeglo ometanje mog izlaganja aplauzima, publika je pokretima ruku izražavala svoje slaganje”, opisuje Stiglic atmosferu na Vol stritu.
"Mladi ljudi koji su naporno učili ne mogu da nađu (ako uopšte nađu) kvalitetno zapošljenje, dok oni koji su zapošljeni nemaju bogzna kakvu perspektivu sa svojim zaradama"
“Demonstranti su u pravu”, nastavlja američki nobelovac,” s našim sistemom nešto nije u redu.
Širom svijeta, imamo neiskorišćene resurse – ljude koji žele da rade, mašine koje se ne koriste, zgrade koje su prazne... Ali i ogromne potrebe – borbu protiv siromaštva, promociju razvoja, prilagođavanje ekonomije globalnom zagrijavanju itd.
U SAD, nakon više od sedam miliona bankarskih egzekucija nad američkim domovima u posljednjih nekoliko godina, imamo prazne kuće i beskućnike”.
Galerija
Bonus video:
