Britanski BBC je pokušao da sazna ko su lideri kineskog ekomskog čuda, odakle dolaze i koje su njihove najveće ambicije. Nije se bavio bosovima u vladi i Komunističkoj partiji, iako oni vuku konce u društvu pod jakom kontrolom države, nego ljudima koji stoje iza eksplozivnog privrednog rasta države - najpoznatijim preduzetnicima
Prije stotinu godina budućnost su gradili ljudi poput Rokfelera, Fordova, Karnegija. Kako se Kina približava Americi po tome da postane najveća svjetska privreda, sljedeći vijek pripada prezimenima Zong, Dai, Liu. Bolje da se počnemo navikavati na to, navodi se u reportaži BBC-ja.
Prije 30 godina, Partija je kritikovala preduzetnike kao „samozaposlene trgovce i torbare koji varaju, bave se pronevjerama, podmićivanjem i utajom poreza”.
Kasnije se to promijenilo. Deng Sjaoping, koji je bio pokretačka snaga iza tranzicije ka kapitalizmu nakon Maove smrti, izjavio je da je „veličanstveno obogatiti se”.
Benigni kapitalizam?
I sam Karl Marks je bio slab na preduzetnike. U „Kapitalu” je naveo da radnike eksploatišu kapitalisti koji profitiraju od dodate vrijednosti njihovog rada. Međutim, tvrdio je da preduzetnici, iako su kapitalisti, dodaju sopstvenu vrijednost - kroz njihove nove ideje i sposobnost da iskoriste mogućnosti.
Preduzetnici, bar oni dobri, su benigni kapitalisti, govorio je Marks.
To objašnjava njihovu rehabilitaciju u Kini nakon Maoa. Međutim, od njih se i dalje očekuje da igraju njihovu ulogu u centralizovanom sistemu.
Milijarderi sa kojima je razgovarao ponikli su iz totalnog siromaštva
Reporter BBC-a kaže da je želio da zaviri iza korporativnih saopštenja i pažljivo izvedenih javnih pojavljivanja da vidi kako kineski superbogataši zapravo žive, kako se bore sa svojim bogatstvom i kakvi su im planovi za budućnost?
Dok su otvoreno pričali o bogatstvu, njihovom putu do vrha i nadama za sopstvenu djecu te izgledima svjetske privrede sa najbržim rastom, kaže da je osjetio da tek počinje da probija masku koja je neizostavni dio odnosa Kineza sa strancima.
Milijarderi sa kojima je razgovarao ponikli su iz totalnog siromaštva. Takvog siromaštva da često nisu imali dovoljno hrane a svaki dan je bio ispunjen mukotrpnim radom.
Tradicionalisti ili aristokrate
Sada kada su se obogatili, oni se dijele u dvije grupe, zavisno od njihovog stava prema novcu i luksuzu.
Prvi tip se može nazvati „partijski tradicionalisti”. Njihov tipični predstavnik je Zong Ćinhu, šef firme Vahaha koja se bavi proizvodnjom bezalkoholnih pića i odjeće.
Za razliku od ruskih oligarha, oni nastoje da se klone vulgarne demonstracije bogatstva
Sjedeći u njegovoj skromnoj kancelariji, kaže da je novac koji je zaradio namijenjen društvu a ne njemu. Naglasio je da izbjegava luksuz.
Drugu grupu predstavlja Dai Žikang, građevinski investitor. Oni se mogu opisati kao kineska „nova aristokratija”.
Opušteniji su prema svom novostečenom bogatstvu.
Za razliku od ruskih oligarha, oni nastoje da se klone vulgarne demonstracije bogatstva i na neki način pretvaraju svoj novi novac u stari - kupuju umjetnine, puno putuju, kupuju nekretnine i šalju djecu u privatne škole i na univerzitete u Britaniji ili Americi.
Sljedeća generacija
Pripadnici obiju grupa slobodno govore o ulozi koju bi njihova djeca mogla imati u nasljeđivanju bogatstva.
Čak i tradicionalisti ne isključuju mogućnost da bogatstvo prenesu na sljedeću generaciju iako samo u slučaju da se na djecu može računati da će uvećavati bogatstvo umjesto što će ga protraćiti.
Tradicionalisti nose kineska odijela a aristokrate elegantnu kežual varijantu
Svi su svjesni da su iskoristili šansu koja nikad više neće biti ponuđena kineskom narodu - da je bilo lako započeti biznis tokom tranzicije iz komunizma u kapitalizam - puno lakše nego sada.
Druga razlika između tradicionalista i aristokrata je njihov stav prema luksuznim brendovima.
Jedan iz mlađe generacije ponosno je pokazao njegov novi sat „patek filip“ od 50.000 dolara. Rekao mi je da ih je kupio nekoliko zato što njihova vrijednost traje.
Nasuprot njemu, pripadnik tradicionalista, jedan indistrijalista, jednako ponosno nosi skromni sat marke „sitizen“.
Tradicionalisti nose kineska odijela a aristokrate elegantnu kežual varijantu.
Fanatična posvećenost poslu
Zongova kompanija Vahaha je tokom dvije decenije, od školske prodavnice koja pridaje vitaminska pića izrasla u džina sa 15 posto udjela na kineskom tržištu bezalkoholnih pića i prodaju dječije odjeće od skoro milijardu dolara godišnje.
Zong je, prema nekim procjenama, nabogatiji Kinez.
Kada su stigli u njegovu kancelariju, novinari BBC-ja su primijetili da šefovi i radnici jedu istu hranu.
Zong ima gotovo fanatičnu posvećenost obavezama. Jedan bivši radnike se sjeća da je lično on kontrolisao svaki trošak, uključujući kupovinu metle.
Moja jedina aktivnost je istraživanje tržišta...a jedini hobi pušenje i ispijanje čaja
On i dalje lično potpisuje sve odluke o većim troškovima. U njegovoj kancelariji se nalaze dva sefa u kojima kaže da drži pečate kompanije za svaku od oko 200 podružnica.
Kaže da živi od 20 dolara dnevno. „Moja jedina aktivnost je istraživanje tržišta...a jedini hobi pušenje i ispijanje čaja”, rekao je, dodavši da mu je omiljena vrsta „lipton“.
Zong vodi kompaniju sa suprugom i kćerkom. Učešće porodice je uobičajena karakteristika kineskog preduzetništva. Osnivači smatraju da su članovi porodice pouzdaniji od drugih visokih menadžera.
Njegova kćerka vodi važan dio biznisa ali Zong kaže da je još nije odredio za njegovog nasljednika. Zong je neobičan među kineskim biznismenima po posvećenosti filantropiji. Međutim, on se ne odriče novca tako lako.
Kazao je da je naporan rad bio od ključnog značaja za izvlačenje ljudi iz siromaštva. Ako date novac siromašnima, „oni ga samo potroše,“ rekao je Zong.
Ima američki pasoš i kaže da ga u saradnji sa stranim kompanijama najviše interesuje uvoz proizvoda koje kineske firme loše prave.
Ovaj 64-godišnji biznismen planira veliku ekspanziju na maloprodajno tržište. Dok se Volmart i Kerfor povlače iz posla u Kini, Zong planira da otvori 100 velikih supermarketa u drugorazrednim i trećerazrednim gradovima.
Bonus video:
