Nevjerovatna je brzina kojom se pandemija novog koronavirusa širi uprkos svim naporima da je zaustave, navodi u uredničkom komentaru britanski „Ekonomist“ i ističe da je 1. februara, kada se kovid-19 prvi put pojavio na naslovnici lista, Svjetska zdravstvena organizacija prijavila 2 115 novih slučajeva. U subotu, pet mjeseci kasnije, SZO je objavila rekordni dnevni porast slučajeva od 212 326 novooboljelih.
Svijet nije zahvatio drugi talas zaraze, već prvi još nije završen.
Prema jučerašnjim zvaničnim podacima, u svijetu je od korona virusa umrlo 530.865 osoba dok je zaraženo više od 11 miliona i 296.470 ljudi.
Zaraza je registrovana u skoro svakoj zemlji svijeta osim u Turkmenistanu, Sjevernoj Koreji, gdje kao i na Antarktiku prema zvaničnim podacima nema zaraženih. Države poput Kine, Tajvana i Vijetnama djeluju kao da su obuzdale virus, dok u Latinskoj Americi i Južnoj Aziji epidemija bjesni. U zemljama poput Sjedinjenih Država situacija bi mogla izmaći kontroli, dok je u većem dijelu Afrike epidemija u ranoj fazi. Evropa je, prema pisanju „Ekonomista”, negdje u sredini.
Na osnovu istraživanja sprovedenog u 84 države, tim sa Tehnološkog instituta u Masačusetsu utvrdio je da na svaki potvrđeni slučaj dolazi 12 nepotvrđenih i da na dvije smrti od kovida-19, treća se pripisuje drugim uzrocima. Bez značajnog medicinskog otkrića, tim tvrdi da bi se broj zaraženih do proljeća 2021. godine mogao popeti na 200 do 600 miliona. Tada bi preminulo između 1,4 i 3,7 miliona ljudi. Čak i tada bi preko 90 odsto svjetske populacije i dalje bilo podložno zarazi - a vjerovatno i više ako se ispostavi da je stečeni imunitet privremen.
Ishod zapravo zavisi od toga kako se društva budu odnosila prema bolesti, a „Ekonomist“ navodi da epidemiolozi sada više znaju o tome kako da zaustave kovid-19.
Zaraza je najčešća u zatvorenim prostorima, u gužvi, kada ljudi viču. Siromašni su ranjiva grupa kao i starije osobe i hronični bolesnici. Dosadašnja praksa je pokazala da postoje tri taktike za suzbijanje virusa: promjena ponašanja, praćenje kontakata i izolacija i ukoliko te mjere ne daju rezultate onda ostaje karantin. Ukoliko država nije uspješna u testiranju - a mnoge zemlje nijesu uspjele da stvore kapacitete - onda su veće šanse da će omanuti u borbi. Dobro javno zdravlje ne mora da bude skupo, a „Ekonomist“ kao primjer navodi sirotinjsku četvrt Daravi u Mumbaju koja je uspjela da suzbije epidemiju
U Daraviju 850 000 ljudi živi na prostoru od 2,5 kvadratnih kilometara a skoro 80 osoba dijeli jedan toalet. Tamošnje vlasti su postavile improvizovane klinike gdje su mjerili temperaturu mještanima. Zdravstveni radnici su išli od vrata do vrata kako bi provjeravali da li ljudi imaju simptome, a one koji su ih imali premještali su u obližnje škole i sportske terene koji su pretvoreni i karantine. U prvoj polovini juna u ovoj četvrti je bilo šest žrtava kovida-19 poređenju sa 71 u aprilu i maju.
Na globalnom nivou zahvaljujući istraživanjima i iskustvu pojavile su se nove metode liječenja. Mada je masovna vakcinacija i dalje daleko, prve terapije su ipak dostupne. Više se zna o načinu liječenja - ne treba žuriti sa priključivanjem na resporatore, u ranoj fazi treba dati kiseonik, navodi „Ekonomist“ i ističe da su se i ekonomije prilagodile. Zaposleni zaglavljeni u Zoom paklu su na kraju ipak otkrili da iznenađujuće dosta posla mogu postići i od kuće.
U Kini, Starbaks je osmislio naručivanje „bez kontakta“ smanjivši na taj način vrijeme koje mušterije provode u kafićima. Lanci snabdijevanja sada ponovo funkcionišu, fabrike su pronašle načine da rade u smjenama, štite zaposlene plastičnim paravanima i osmisle način rada kako bi zaposleni bili u minimalnom kontaktu.
Sada kada su restriktivne mjere ukinute na nacionalnim nivoima, vlade pokušavaju da pronađu pravu mjeru - zabranjujući velike skupove na zatvorenom, a dozvoljavajući otvaranje škola. U pojedinim slučajevima dešava se da popuste previše i moraju ponovo da uvode ograničenja. Drugi će, kako piše Ekonomist“, učiti na njihovim greškama.
Međutim, najveći problem je u tome što, bez lijeka ili vakcine, suzbijanje pandemije zavisi od toga hoće li ljudi naučiti da promijene svoje ponašanje. Nakon prvobitne panike, mnogi su nezainteresovani, a u pojedinimn slučajevima se čak i svjesno opiru. Maske pomažu u sprečavanju širenja bolesti, ali u Evropi i Americi pojedini odbijaju da ih nose jer ih ne smatraju muževnim ili još „gore” demokratskim. Zabave su opasne, ali su mladi nakon što su mjesecima bili zatvoreni odlučili da zauzmu nehajni stav.
Promjena društvenih normi je teška, navodi list i navodi primjer AIDS-a, bolesti za koju se već decenijama zna da je može spriječiti bezbjedni seks i čiste igle. Ipak tokom 2018. godine 1,7 miliona ljudi se zarazio HIV-om. O kovidu-19 je lakše pričati nego o AIDS-u, ali ga je teže izbjeći.
Promjena ponašanja zahtijeva jasnu komunikaciju osoba od povjerenja, na nacionalnom i lokalnom nivou. Međutim, mnogi ljudi ne vjeruju njihovim političarima, piše list i dodaje da su u zemljama poput Amerike, Irana, Britanije, Rusije i Brazila predsjednici i premijeri minimizovali prijetnju, davali loše savjete i djelovali više zainteresovano za svoju političku budućnost nego za budućnost zemlje.
„Ekonomist“ zaključuje da će kovid-19 biti sa nama makar još neko vrijeme i da će se mnogi razboljeti, a neki i umrijeti. To što su mnogi od nas izgubili interesovanje za pandemiju, ne znači i da je ona izgubila interesovanje za nas.
Bonus video:
