Azija upada u opasnu trku u naoružavanju dok manje države koje su se nekada držale po strani, sada prave arsenala naprednih raketa dugog dometa, slijedeći primjere moćnih - Kine i Sjedinjenih Država, tvrde analitičari.
Kina masovno proizvodi svoj DF-26, višenamjensko oružje sa dometom do 4 000 kilometara, dok SAD razvijaju nova oružja u cilju suprotstavljanja Pekingu u Pacifiku.
Druge države u regionu kupuju ili razvijaju sopstvene projektile, podstaknute bezbjednosnim strahovima od Kine i u želji da smanje oslanjanje na SAD.
Prije kraja ove decenije, Azija će biti puna konvencionalnih raketa koje lete dalje i brže, udaraju žešće i sofisticiranije su nego ikada ranije - što je velika i značajna pomjena u odnosu na prethodne godine, upozorili su u razgovoru za Rojters analitičari, diplomate i vojni zvaničnici.
„Raketni pejzaž mijenja se u Aziji, i to veoma brzo“, kazao je Dejvid Santoro, predsjedjednik Pacifičkog foruma.
Takva oružja su sve pristupačnija i preciznija, a dok ih neke zemlje nabavljaju, njihovi susjedi ne žele da zaostaju, kažu analitičari.
Rakete pružaju strateške benefite poput odvraćanja neprijatelja i jačanja uticaja kod saveznika, a mogu biti i unosan izvoz.
Dugoročne posljedice su neizvjesne, a postoji mala šansa da nova oružja mogu da ublaže tenzije i pomognu u očuvanju mira, kazao je Santoro.
„Više je vjerovatno da će širenje raketa podstaći sumnjičavost, izazvati trku u naoružanju, povećati tenzije i na kraju izazvati krize pa čak i ratove“, kazao je on za Rojters.
Prema neobjavljenim vojnim dokumentima, u koje je Rojters imao uvid, američka Indo-pacifička komanda (INDOPAKOM) planira da rasporedi novo oružje dugog dometa u „mrežama za precizni napad duž prvog ostrvskog lanca“, koji uključuje Japan, Tajvan i druga pacifička ostrva istočno od Kine i Rusije.
Novo oružje uključuje hipersonično oružje dugog dometa (LRHW), projektil koji može da isporuči manevarsku bojevu glavu po pet puta većoj brzini od zvuka na mete udaljene preko 2 775 kiliometara.
Portparol INDOPAKOM-a kazao je za Rojters da nije donijeta nikakva odluka o lokaciji raspoređivanja takvog oružja. Do sada, većina američkih saveznika u regionu oklijevala je da bude domaćin takvom oružju. Ukoliko bude postavljeno u Guamu, američkoj teritoriji, LRHW će moći da pogodi kontinentalnu Kinu.
Japan, gdje se nalazi preko 54 000 američkih vojnika, mogao bi smjestiti neke od novih raketnih baterija na ostrvima Okinava, ali bi SAD vjerovatno morale da povuku ostale snage, kazao je izvor blizak japanskoj vladi.
Svaka država koja dozvoli da na njenoj teritoriji budu američke rakete - koje će kontrolisati američka vojska - vjerovatno će biti na meti ljutite reakcije Kine.
Neki od američkih saveznika razvijaju svoj arsenal. Australija je nedavno objavila da će potrošiti 100 milijardi dolara tokom 20 godina na razvoj naprednih raketa.
„Kovid i Kina su pokazali da je pogrešno za ključne stvari zavisiti od produženih lanaca snabdijevanja u vremenima kriza - a u ratu, to uključuje napredne rakete. Stoga je strateški mudro imati proizvodne kapacitete u Australiji“, kazao je Majkl Šubridž sa Australijskog instituta za stratešku politiku.
Japan je potrošio milione na vazdušno oružje dugog dometa, i razvija novu verziju protivbrodskog projektila koji se lansira sa kamiona, tip 12, sa očekivanim dometom od 1 000 kilometara.
Među američkim saveznicima, Južna Koreja ima najveći domaći program balističkih projektila, koji je dobio podstrek nakon nedavnog dogovora sa Vašingtonom za odustajanje od bilateralnih ograničenja na kapacitete. Južnokorejski Hjunmu-4 ima domet od 800 kilometara, što znači da može prodrijeti duboko u Kinu.
„Kada rastu kapaciteti američkih saveznika za napad dugog dometa, onda rastu i šanse njihovog uplitanja u slučaju regionalnog konflikta“, naveo je Žao Tong, ekspert za stratešku bezbjednost u Pekingu.
Uprkos ovim bojaznima, Vašington „će nastaviti da ohrabruje svoje saveznike i partnere da investiraju u odbrambene kapacitete koji su kompatibilni sa koordinisanim operacijama“, kazao je za Rojters Majk Rodžers, član odbora Bijele kuće za oružane službe.
Južna Koreja je u užarenoj raketnoj trci sa Sjevernom Korejom. Pjongjang je nedavno testirao unaprijeđenu verziju njenog projektila KN-23 sa bojevom glavom od 2,5 tona.
„Mada Sjeverna Koreja i dalje djeluje kao glavni pokretač južnokorejske raketne ekspanzije, Seul želi sisteme sa dometom većim od onoga koji je neophodan za suprotstavljanje Sjevernoj Koreji“, kazala je Kelsi Devenport iz Udruženja za kontrolu naoružanja u Vašingtonu.
Dok se ubrzava naoružavanje, analitičari kažu da ih najviše zabrinjavaju rakete koje mogu nositi konvencionalne ili nuklearne bojeve glave. Kina, Sjeverna Koreja i SAD imaju takvo oružje.
„Teško je, ako ne i nemoguće utvrditi da li je jedna balistička raketa naoružana konvencionalnom ili nuklearnom bojevom glavom dok ona ne stigne do mete“, kazala je Davenport. Dok se broj takvog oružja povećava „postoji povećan rizik od bespovratne eskalacije u nuklearni napad“.
Tanka linija između ofanzivne i defanzivne prirode oružja
Tajvan nije javno objavio program balističkih raketa, ali je u decembru američki Stejt department odobrio zahtjev te zemlje da kupi desetine američkih raketa kratkog dometa. Zvaničnici kažu da Tajpej masovno proizvodi oružje i razvija krstareće rakete poput jun feng, koja bi mogla da pogodi Peking.
Sve to je usmjereno na jačanje odbrane Tajvana dok rastu vojsne sposobnosti Kine, kazao je Vang Ting-ju, poslanik iz vladajuće Demokratske napredne partije, insistirajući da projektili nemaju cilj da prodru duboko u Kinu.
Jedan diplomatski izvor u Tajpeju kazao je da tajvanske oružane snage, tradicionalno fokusirane na odbranu ostrva i odvraćanje kineske invazije, počinju da izgledaju više ofanzivno.
„Linija između defanzivne i ofanzivne prirode oružja postaje sve tanja i tanja“, kazao je diplomata za Rojters.
Bonus video:
