Istaknuti aktivista za ljudska prava Idris Hatak proveo je godine u kampanji protiv prisilnih nestanaka u Pakistanu gdje su vlasti, kako tvrde kritičari kažu, koristile tu praksu da uguše neslaganja.
Ali 58-ogodišnjak je i sam postao žrtva prisilnog nestanka 2019. godine kada su ga pakistanski obavještajci usred bijela dana strpali u automobil i odvezli na nepoznatu lokaciju, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Punih sedam mjeseci Hatakova porodica nije znala gdje je on i zašto je odveden. Zatim, u rijetkim priznanjima o prisilnom nestanku, moćna pakistanska vojska je potvrdila da je u pritvoru i da je optužen za izdaju.
Sada, nakon tajnog suđenja, vojni sud je proglasio Hataka krivim za špijunažu i odavanje osjetljivih informacija stranoj obavještajnoj agenciji, osudivši ga na 14 godina zatvora, kažu članovi njegove porodice i advokat. Još uvijek se ne zna gdje se on nalazi.
Vlasti nisu objavile presudu donesenu 4. decembra, ostavljajući Hatakovu porodicu u neizvjesnosti oko tačnog statusa njegovog slučaja i presude.
"Prvo su došli po mog oca nakon čega je on nestao", rekla je Talija Hatak, 21-ogodišnja ćerka branitelja prava, za Radio Mašal RSE-a. "Sada su ga proglasili krivim, ali nisu rekli koje dokaze imaju protiv njega."
Ona je dodala da porodica nije obaviještena o suđenju Hataku. Presudu je objelodanio oficir vojske za vezu tokom ishitrenog telefonskog poziva, rekla je Talija.
"Ne iznoseći detalje, rekli su mi da je moj otac proglašen krivim za špijunažu", rekla je ona i dodala da ni od advokata svog oca nije dobila nikakvu informaciju.
"Veoma smo zabrinuti", dodala je Hatakova kćerka. "Četrnaest godina zatvora znači da će moj otac imati 72 godine kada odsluži kaznu, ako ostane zdrav. On je dijabetičar i potrebna mu je redovna medicinska pomoć."
Halid Afridi, Hatakov advokat, rekao je za Radio Mašal da ni on nije bio obaviješten o Hatakovom suđenju ili izricanju presude. Rekao je da je to saznao "neformalnim putem".
"Podnijećemo peticiju protiv presude", rekao je Afridi i dodao da će se žaliti višem vojnom sudu, a ako to ne uspije, onda će slučaj predati Vrhovnom sudu.
Hataku je sudio vojni sud iza zatvorenih vrata iako je on civil. Pokušaji Hatakovog advokata da se suđenje održi na civilnom sudu dva puta su odbijeni.
Grupe za ljudska prava osudile su netransparentnost Hatakovog slučaja i osude, rekavši da je time prekršeno pravo aktiviste na pravično suđenje te da je spriječilo njegovu porodicu i advokata da planiraju bilo kakvu pravnu pomoć.
Aktivisti za ljudska prava sugerišu da je Hatak uhapšen jer je govorio protiv proizvoljnih pritvaranja i prisilnih nestanaka koje je počinila pakistanska vojska, koja ima preveliku ulogu u unutrašnjim i inostranim poslovima.
Na kritike vojske se dugo gledalo kao na crvenu liniju, a aktivisti i novinari se žale na taktike zastrašivanja, uključujući otmice, premlaćivanje, pa čak i ubistva ako pređu tu liniju.
Odnosi s javnošću među službama, vojno medijsko krilo, nisu odgovorili na pozive Radija Mašal koji je tražio komentar.
'Neosnovane' optužbe
Hatak je godinama sastavljao spisak žrtava prisilnih nestanaka u plemenskom pojasu na sjeverozapadu Pakistana, gdje živi najbrojnija etnička manjina u zemlji, Paštuni kojima pripada i sam Hatak.
Nekadašnje uporište militanata, nemirna oblast je bila poprište brutalnih vojnih ofanziva i terorističkih napada u kojima su od 2003. godine ubijeni hiljade civila a milioni protjerani.
Hatak je takođe vodio kampanju protiv navodnih zloupotreba koje je počinila vojska u jugozapadnoj provinciji Beludžistan, uključujući prisilne nestanke, vansudska ubistva političkih aktivista i osumnjičenih separatista, proizvoljna hapšenja i mučenje.
Bivši konsultant Amnesti internešnela, Hatak je putovao iz glavnog grada Islamabada u svoj rodni grad Novšera kada su njegov automobil presreli obavještajni agenti u novembru 2019.
Poslije višemjesečne pravne bitke i kampanje na društvenim mrežama njegove porodice, pakistansko ministarstvo odbrane je u junu 2020. priznalo da je Hatak bio u pritvoru vojne obavještajne službe, odnosno špijunske agencije.
Ministarstvo je saopštilo da je Hatak optužen za izdaju prema Zakonu o službenim tajnama, zakonu kojim se kažnjava špijunaža i odavanje vladinih tajni. Grupe za ljudska prava kažu da je zakon iz kolonijalne ere korišten za suzbijanje slobode govora.
OSA takođe daje vojnim sudovima nadležnost da sude civilima za neka krivična djela, uključujući špijunažu.
Vjeruje se da je presuda protiv Hataka povezana sa sastankom s Majklom Sempleom u julu 2009. godine, više od 10 godina prije njegovog prisilnog nestanka.
Sudski nalog opisuje Sempla kao agenta britanske obavještajne službe MI6. U vrijeme sastanaka, Sempl je bio saradnik na Univerzitetu Harvard i bio je visoki zvaničnik Ujedinjenih nacija i Evropske unije u susjednom Afganistanu.
Hatak je osuđen za pružanje informacija Sempleu o pakistanskim vojnim operacijama u plemenskim oblastima u zemlji.
Afganistanska vlada ga je izbacila zbog „neovlašćenih aktivnosti” 2008. Sempl je trenutno profesor na Kvins univerzitetu u Belfastu.
Jamima Mita, Sempleova žena rođena u Pakistanu, negirala je da je njen muž bio agent MI6, rekavši da su optužbe "izmišljene". Sam Sempl nije javno komentarisao ove navode.
"Ovo je neosnovano", rekla je Talija Hatak za Radio Mašal. "U vrijeme kada je moj otac nestao, on je istraživao civilne žrtve u pakistanskim vojnim operacijama u plemenskim oblastima. Takođe je intervjuisao članove porodica žrtava prisilnih nestanaka."
Za vrijeme Hatakovog dvogodišnjeg pritvora, njegovoj kćerki je bilo dozvoljeno da se sastane s njim samo tri puta.
"Naši sastanci su bili samo kratki", rekla je Talija Hatak, koja je studentkinja. "Nije nam bilo dozvoljeno da razgovaramo na paštu, našem maternjem jeziku, tokom naših sastanaka. Takođe, nam nije bilo dozvoljeno da govorimo o slučaju. Tata je uvijek pokušavao da ostane jak i tražio je od mene da se fokusiram na svoje učenje."
'Sramotni dvogodišnji proces'
Grupe za ljudska prava osudile su Hatakovo tajno suđenje i presudu.
"Hatakova osuda pod ovim okolnostima je kulminacija niza neviđenih zloupotreba koje su započele njegovom otmicom, sedmomjesečnim prisilnim nestankom i kasnijim tajnim suđenjem koje je prekršilo standarde pravilnog procesa i pravičnog suđenja", navodi se u saopštenju organizacije Hjuman rajts voč od 6. decembra.
Grupa za ljudska prava pozvala je pakistanske vlasti da "ukinu presudu i izrečenu kaznu Hataku" i umjesto toga pokrenu suđenje na civilnom sudu, ako postoji "bilo kakav kredibilan dokaz da je zločin počinjen".
U saopštenju objavljenom 4. decembra, Amnesti internešenel tvrdi da će, ako bude potvrđena, Hatakova presuda biti "kulminacija sramnog dvogodišnjeg procesa koji je bio nepravedan od početka do kraja".
Grupa za ljudska prava je saopštila da je "prisilni nestanak korišten kao sredstvo za gušenje neslaganja i kritike vojne politike". Pojedinci i grupe na meti prisilnih nestanaka uključuju pripadnike etničkih manjina, političke aktiviste i branitelje ljudskih prava.
Pakistanska vlada je 2011. godine oformila komisiju za dokumentovanje i istragu slučajeva prisilnih nestanaka. Komisija je od tada primila žalbe u preko 8.000 slučajeva, od kojih je oko 2.200 ostalo neriješeno. Ali komisija je kritikovana zbog neuspjeha da se "pozabavi ustaljenim nekažnjivanjem".
U novembru je donji dom pakistanskog parlamenta usvojio zakon koji je po prvi put definisao i kriminalizovao praksu prisilnih nestanaka. Ali grupe za ljudska prava kritikovale su predloženi zakon i rekle da on neće učiniti dovoljno da se počinioci privedu pravdi.
Grupe za ljudska prava opisali su teške posljedice za porodice nestalih i njihove poteškoće u dobijanju informacija o svojim zatočenim članovima porodice.
Talija Hatak je rekla da uprkos ogromnoj boli koja je nanesena njenoj porodici, oni neće odustati od borbe za slobodu njenog oca.
"Pokucaću na svaka vrata i iskoristiću sve pravne mogućnosti da ga oslobodim", kazala je ona.
Bonus video:
