Sirijski predsjednik Bašar al Asad nalazi se u nezavidnoj situaciji, ali može da računa na pomoć. Prema navodima aktivista, šiitske milicije iz Iraka ušle su u istočnu Siriju kako bi se borile zajedno sa vladinim trupama protiv pobunjenika. Oni su prošle sedmice započeli ofanzivu na grad Alep, potisnuli sirijsku vojsku i zauzeli grad. Granicu je navodno prešlo oko 200 proiranskih boraca iz Iraka.
Asad može da računa i na podršku Rusije. „Naravno da nastavljamo da podržavamo Bašara al Asada“, rekao je portparol Kremlja Dmitrij Peskov, a prenose ruske agencije. Rusko vazduhoplovstvo i sirijske vazduhoplovne snage već su tokom vikenda izvele napade na džihadističku miliciju Hajat Tahrir al Šam (HTS).
HTS djeluje u sprezi s takozvanom Sirijskom nacionalnom armijom (SNA), koalicijom sirijskih opozicionih grupa povezanih s Turskom. Činjenica da je HTS uspjela da tako silovito napreduje, vjerovatno nije samo rezultat pogodnog trenutka za napad, kaže Andre Bank, stručnjak za Siriju sa hamburškog Instituta za globalne i prostorne studije (GIGA). Svi Asadovi najbliži partneri su oslabljeni, dodaje Bank za DW: Iran i Hezbolah zbog rata s Izraelom, a Rusija kroz agresorski rat protiv Ukrajine.
Napredak HTS tako je silovit prvenstveno zato što je ta organizacija uspjela da se etablira kao najjača sila u zapadnoj Siriji, kaže Andre Bank. „HTS ne slijedi globalni džihad, ona se fokusira isključivo na Siriju, gdje se uspostavila kao samoproglašena vlada ’spasa’ ili preporoda. U isto vrijeme, grupa se oporavila od masovnih napada na nju posljednjih godina“, objašnjava Bank. To takođe, kako kaže, znači i da su mogli ponovo da se naoružaju. „Oni u međuvremenu koriste nove bespilotne letjelice i raketne sisteme. Može se pretpostaviti da su isporučeni preko Turske“, smatra Bank.
Jedna država, četiri teritorije
Napredovanje džihadista prvenstveno je usmjereno protiv Asadovog režima, kaže u intervjuu za DW londonski novinar i analitičar Manhal Bariš. Međutim, kako dodaje, cilj je takođe oslabiti prisustvo Irana, Hezbolaha i njihovih savezničkih šiitskih milicija iz Avganistana, Pakistana i Iraka.
Sirija je trenutno podijeljena na četiri različite teritorije. Veći dio zemlje – oko 60 odsto – kontroliše Bašar al Asad. Mali dio na sjeverozapadu je pod upravom HTS. Na sjeveru Sirije Turska pod svojom kontrolom drži dva područja koja se direktno graniče s njenom teritorijom. Sjeveroistokom, pak, većinom vladaju kurdske snage.
Turski interesi
Turska drži veća područja pod svojom kontrolom još od svoje prve intervencije 2016. Tamo se prvenstveno bori protiv kurdskih snaga, koje se u Ankari smatraju terorističkim organizacijama. Činjenica da sada podupire napredovanje pobunjenika vjerovatno se može objasniti time što želi da proširi svoj uticaj i na sirijski sjeveroistok i tamošnja područja pod kontrolom Kurda.
Osim toga, kaže Andre Bank, vlada Erdoganove stranke AKP zabrinuta je zbog stvaranja još veće tampon-zone širom sjevera. Ona bi tamo željela da preseli što je moguće više od oko 3,5 miliona sirijskih izbjeglica, koje trenutno žive u Turskoj, a većina ne želi da se vrati u područja pod kontrolom Asada zbog straha od represalija.
Asadova vladavina: pod pritiskom, ali još nije ugrožena
Trenutno nije jasno u kojoj je mjeri Rusija voljna i sposobna da ponovo pomogne svom štićeniku Asadu. Moskva, međutim, takođe vjerovatno ima veliki sopstveni interes u održavanju sirijskog diktatora na vlasti, jer samo to je garant za rusku pomorsku bazu kod Tartusa i vazduhoplovnu bazu Hmejmin. Obje su smještene na obali Sredozemnog mora.
Ipak, Asad će morati da se oslanja na sopstvene snage više nego do sada, kaže Andre Bank. Pobuna se trenutno širi, recimo i na djelove Hama, grada koji se nalazi na oko 125 kilometara južno od Alepa. Ali, da bi zaista predstavljao prijetnju Asadu, ustanak bi morao da se proširi mnogo dalje, recimo u region Dara na samom jugu Sirije. Tamo je 2011. i počela pobuna. U mnogim djelovima zemlje vlada nezadovoljstvo režimom. „Ako bi se to razvilo u ustanak, moglo bi da bude opasno za Asadov režim. Ali, to još nije slučaj“, kaže Bank.
Uz to, kako dodaje, džihadisti su gotovo potpuno međunarodno izolovani – za razliku od Asadovog režima. Pobuna bi predstavljala ozbiljnu prijetnju režimu samo ako bi otpala međunarodna podrška Asadu. „Ali to je potpuno otvoreno pitanje. Za vikend je iranski ministar spoljnih poslova otputovao u Damask na razgovore. Moramo pričekati da vidimo rezultate“, kaže Bank.
„Pobuna je opasna po život“
Osim toga, iako džihadisti nisu dobro prihvaćeni među velikim djelovima stanovništva, mnogi Sirijci iapk su se preselili na područje koje džihadisti kontrolišu, jer od njih očekuju manje represalija nego od Asadovog režima. Stručnjak za Siriju Karsten Vajland nedavno je u intervjuu za DW rekao da su radikalni islamisti „donekle ublažili“ svoju ideologiju. „Naravno, njima je i dalje važno da imaju kontrolu i to što je najvažnije – nad ženama, čija su prava rigorozno ograničena“, kaže Vajland. On ukazuje da su ugroženi i ljudi koji misle drugačije: „Pobuna je i dalje opasna po život.“
Bonus video:
