Lovac iz Bjelorusije Vladimir Krivenčik živi avanturističkim i opasnim životom sa svojom suprugom na černobilskoj izolovanoj teritoriji.
Tu kontaminiranu teritoriju čini 2.600 kvadratnih kilometara na granici Bjelorusije i Ukrajine gdje se desila nuklearna kastatrofa 1986. godine, a vukovi njome gospodare jer su se namnožili nakon što su ljudi otišli.
Krivenčik vukove lovi samo po snijegu, jer je tada krzno deblje. Svakog zimskog jutra, on provjerava postavljene zamke, prilagođava ili mijenja njihova mjesta ukoliko su prazne.
Ako vuk upadne u zamku, on ga ubije i nosi kući kako bi šišao I iskoristio krzno životinje. Krivenčik kaže da nijedan dio tijela ne propada, na primjer srce i kosti se prodaju kako bi služili za upotrebu tradicionalnoj medicini.
Sa druge strane, lokalne farme finansiraju lovce, kao što je Krivenčik, po jasno utvrđenoj “tarifi”- fiksna naknada od 150 bjeloruskih rubalja (oko 70 eura) za jednog ubijenog vuka, dok se krzno posebno naplaćuje. To rade jer je porast populacije vukova počeo sve više da ugrožava stoku farmera.
Broj vukova u Bjeloruskom dijelu černobilske zone veći je više od sedam puta nego u nezagađenim područjima regiona, pokazala je studija koja je objavljena u naučnom časopisu “Current Biology” 2015. godine. Prema zvaničnim podacima, oko 1.700 vukova je ubijeno u 2016. godini.
Bonus video:
