Godina za nama je godina užasa, piše u svom komentaru glavni urednik DW Aleksander Kudašef. Ratovi, krize, posrtanje EU, Tramp i trijumfalni Putin – sve to je otvorilo pitanja čiji će se rasplet nazreti tek 2017. godine.
I 2016. je bila annus horribilis, godina užasa. U svijetu vlada haos: na Bliskom istoku se vode grozni ratovi – u Siriji, Jemenu, Libiji, Iraku. Takozvana „Islamska država", vrhunac brutalnog, ubilačkog, fundamentalističkog terora, još nije pobjeđena. Autokrate, despoti, diktatori trajno su uništili nežne izdanke Arapskog proljeća. I to s odrazom na čitav region, koji svakako može biti epicentar jedne političke i društvene eksplozije koja bi uzdrmala ceo svet – što će se možda i dogoditi. Izgleda kao da Bliski i Srednji istok tonu u neki tridesetogodišnji rat u kojem klanovi, plemena i vjerske zajednice vode ogorčene borbe.
EU muče sumnje u samu sebe
Sa druge strane, Evropa, na čije obale stižu izbjeglice sa Bliskog istoka, i sama je uzdrmana. Izbjeglička kriza je jasno pokazala da je „evropska solidarnost" u najboljem slučaju fraza koja dobro zvuči, ali koja ne važi u politici. Bregzit, najavljeni oproštaj Velike Britanije od EU, u evropsku porodicu je unio u duboke sumnje. Ta mirotvorna zajednica je ugrožena, a Unija ni sama ne može da se odluči u kojem smjeru bi putovanje trebalo nastaviti. Pri tom je već sada sigurno da će se, pored istočnoevropskog povratka nacionalnim državama i identitetu, i u zapadnoj Evropi mijenjati odnosi moći: u Holandiji očigledno preko Gerta Vildersa, a Francuska će u svakom slučaju dobiti novog predsjednika – vjerovatno jednog katoličkog tačeristu, što je ravno revoluciji.
Ali i u Njemačkoj koja trenutno djeluje kao utočište stabilnosti u septembru se održavaju izbori. Niko trenutno ne može da zamisli da Angela Merkel – u kojoj god koaliciji – neće više biti kancelarka. Ona je bastion u oscilacijama svjetske politike i to više od jedanaest godina. Ali i u Njemačkoj će desničarsko-populistička i nacionalno-egoistična stranka „Alternativa za Njemačku" ući u Bundestag – sa više mandata nego što je mnogima po volji. I ovde pobjeđuju desničarske ideje, iako to neće biti dovoljno za preuzimanje vlasti. Njemačka će i dalje imati stabilnu vladu. I stoga je Njemačka sigurno sidro u nemirnoj i neprijatnoj svjetskoj politici. I to iako je zemlju neposredno pred Božić duboko potresao teroristički napad u Berlinu.
Dva nepredvidiva predsjednika
Sljedeća nesigurnost: u SAD na vlast dolazi Donald Tramp. Hoće li taj predsjednik biti uračunljiv? Kakvu spoljnu politiku će voditi taj biznismen? Hoće li spoljnopolitičke odnose shvatiti kao sklapanje dilova ili kao diplomatsku vještinu? Da li će se u globalnoj politici takođe postaviti kao najmoćniji na svijetu? I prije svega: da li sebe vidi kao dio Zapada – ili vidi i slijedi samo parolu Make America great again? Svašta će se otkriti 2017.
Godina je svetskoj političkoj sceni donjela renesansu Rusije i Vladimira Putina. Rusija nije tek regionalna sila, kako je odlazeći predsjednik Obama jednom prilikom prezrivo zaključio. Rusija se upliće u događanja na Bliskom istoku i u Evropi. Pri tom se Moskva prije svega zalaže za vojna, a ne diplomatska riješenja, te svjesno i cinično koristi nasilje: u Siriji ili u zamrznutim sukobima, poput onog u istočnoj Ukrajini. Povratak Rusije na svjetsku pozornicu je i povratak vojnog djelovanja u svjetskoj politici kako bi se osigurali uticaj i moć. Na to će Zapad, ukoliko još bude postojao kao cjelina u godini prvoj Donalda Trumpa, morati da nađe odgovor. Kao uostalom i Njemačka, koja tradicionalno ima poteškoća sa intervencijama.
Bonus video:
