Tojota hajlaks (Hilux) je poznata kao jedno od najotpornijih i najsposobnijih terenskih vozila na svijetu. Nezaustavljivi pikap je svjetsku slavu stekao po raznim pustinjama i prašumama širom planete, a britanski Top Gear u epizodi “Ubijanje tojote” nije uspio da ga uništi ni nakon što ga je srušio zajedno sa zgradom na kojoj je stajao.
Najnoviju, osmu generaciju, imali smo priliku da probamo na test poligonu i stazi kompleksa NAVAK u blizini Beograda. Naravno, nijesmo ga izlagali takvim izazovima, ali ono što smo vidjeli bilo je dovoljno da steknemo predstavu o tome sa čim sve novi hajlaks može da se izbori u realnim uslovima upotrebe.
Novi model nije revolucionaran, ali donosi poboljšanja u svim aspektima.
Iako sada izgleda nešto modernije, sa dotjeranim farovima i maskom, i dalje se radi o vjerovatno najrobusnijem velikoserijskom terencu na planeti. Tojota se potrudila da ovog puta ona bude i udobnija nego ikad.
Hajlaks je prilično masivan. Duži je nego produžena verzija mercedes S-klase, a u kabinu se ne ulazi, nego se u nju penjete. Kada to uradite, čeka vas osjećaj moći, ali i dosta relaksirana vožnja, bez onoliko truckanja kao do sada. Jednostavno, dok ste za volanom hajlaksa nemate više toliko izražen utisak da vozite radnički auto.
Utovarni sanduk je dug preko metar i po i širok 1,65 m, čak 13 cm više nego prošli model. Ako tu nešto ne može da stane, hajlaks sada može da povuče prikolicu tešku 3,2 tone.
Tojota je kod hajlaksa ostala nepokolobeljiva kad je riječ o konstrukciji koja podrazumijeva poseban okvir šasije koja nosi karoseriju i lisnate opruge, ali po pitanju motora je ispratila trendove smanjenja zapremine. Umjesto trolitarskog dizelaša japanski pikap sada pokreće motor zapremine 2,4 litra koji razvija. Ipak, ne treba da budete razočarani, jer ovaj agregat ima obrtni moment od 400 Nm, što je 60 Nm više nego kod trolitarskog prethodnika, a u ovoj klasi to je najvažnija karakteristika. Kombinovan je sa novim 6-stepenim manuelnim mjenjačem, čiji duži prenosni odnosi rezultiraju manjom potrošnjom. Tojota navodi podatak da je novi motor 16% efikasniji nego dosadašnji, a prosjek je po katalogu 7,3 l/100 km. Ovaj preko dvije tone težak automobil do 100 km/h ubrzava za 12,8 sekundi, a nosivost mu je oko tonu i 100 kg.
Kada je prazan, hajlaks se kreće dovoljno brzo da bez problema možete da držite ritam i na autoputu, a pohvalno je što motor nije previše bučan i grub. Naravno, lisnate opruge u ovoj situaciji čine da neopterećeni zadnji dio poskakuje, što je u ovoj klasi sasvim uobičajeno. Na off-road poligonu kompleksa NAVAK smo se uvjerili da je hajlaks i dalje nezaustavljiv. Bez obzira na vrstu podloge. Jednostavnim podešavanjem prekidača vozač može da bira prenos između pogona na dva i četiri točka, a na raspolaganju je i redukovani pogon. Na zahtjevnijim tačkama se dalo osjetiti koliko prednosti donosi pojačan obrtni moment motora, koji se ni u kom momentu nije ozbiljnije naprezao. Za hajlaks ne predstavljaju prepreku ni vodene površine duboke do 70 cm.
Kad se sve uzme u obzir, stekli smo utisak da se ispod pomalo našminkane karoserije i dalje krije onaj neuništivi snagator, koji je za razliku od prethodnika, ovog puta vrlo pogodan za svakodnevnu upotrebu.
Hajlaks je dostupan u verzijama Single Cab, Extra Cab i Double Cab, a cijena bi trebalo da bude oko 40.000 eura.
Unutrašnjost kao kod putničkih vozila
Enterijer je znatno unaprijeđen u odnosu na prethodnika. Volan je sada podesiv po visini i dubini, vozač ima pregled važnih informacija na posebnom displeju, a tu je i Bluetooth i USB konekcija.
Tojota je kod hajlaksa raskrstila sa jeftinom plastikom i zastarjelim prekidačima, sada je tu komandna tabla koja izgleda kao ona iz putničkih vozila ovog brenda. Naravno, tu je i dalje dosta tvrde plastike koja će vas podsjetiti da ste u pikapu, ali u tom dijelu Tojota sada ide rame uz rame sa novom nisan navarom.
Bonus video:
